Moda bikinija s tangama suočila je i mene na plaži s golemim, malenim, okruglim, plosnatim, starim, mladim, glatkim, namreškanim, obješenim i uspravnim ženskim pozadinama, a i s pokojom muškom. I dok sam tražio neki slobodni komad zelenila ili plavetnila da onamo usmjerim pogled, sijevnulo mi je da već odavno nisam vidio nikoga u toplesu. Vizualno to i nije neka promjena, jer je i ono sprijeda bilo jednako golemo, maleno, okruglo, plosnato, staro, mlado, glatko, nagrešpano, obješeno i uspravno kao i ono što se cvrlji na suncu danas.
Gdje je, dakle, toples, i zašto je šaptom pao? Jer njegova je borba bila duga i herojska. Do 19. stoljeća bio je rezerviran za pacifičke, azijske ili afričke predjele, budeći kolonijalnu žudnju za egzotikom. Njime je provocirala Josephina Baker, privlačili su varijetei Moulin Rogue i Folies Berger, draškala u SAD-u natjecanja ljepote u mokrim majicama. Ali onda je 1960-ih izašao na plaže St. Tropeza i proširio se svijetom, a na filmu je postalo normalno vidjeti glumice golih grudi, pa se za to mogao dobiti i Oscar, kao što se dogodilo Gwyneth Paltrow za Zaljubljenog Shakespearea. Globe na Zapadu, i optužbe za dekadenciju na Istoku, nisu ništa pomogle, toples je postao mainstream. Pa kamo je nestao?
"Neuroza analnih tipova očituje se u pretjeranoj sklonosti čišćenju, sortiranju, slaganju, gomilanju i zgrtanju." :)))?''