Naslovnica Vijesti Hrvatska

Anton Kikaš: Hrvatska danas nije onakva kakvu smo je željeli

Poznati hrvatski domoljub, emigrant u Kanadi, prisjeća se što je sve prolazio onih dana kad je iz Afrike dopremao vojnu pomoć za Hrvatsku, a otkriva i svoju malo poznatu stranu - onu umjetničku.
21. kolovoza 2011. u 15:00 41 komentara 8117 prikaza
'19.08.2011.Mihanoviceva, Zagreb- Antun Kikas, hrvatski emigrant iz Kanade koji je 1991. organizirao dopremu oruzja iz Afrike za Hrvatsku vojsku. Photo: Boris Scitar/PIXSELL'
Foto: 'Boris Scitar/PIXSELL'
Pogledajte galeriju 1/4

Anton Kikaš je stigao iz Toronta u Hrvatsku. Sletio je u istu zračnu luku Pleso, na kojoj su ga 31. kolovoza 1991. uhitili vojnici JNA. Tada su ga htjeli zaustaviti, kao i mnoge druge hrvatske domoljube na putu pema hrvatskoj samostalnosti. No, nisu uspjeli. S Antonom smo razgovarali i uoči puta i nakon dolaska iz Toronta u Zagreb. Oduševio ga je, kaže, Dinamo. Kakva je to u srijedu bila veličanstvena noć! Osobito mu je drago što ju je podijelio sa svojim sinom Robertom. Kikaš sanja takvu Hrvatsku. Složnu, snažnu, pobjedničku...

Jučer je dan provodio u Zagrebu, u Esplanadi se družio s prijateljima, a danas stiže u Neum. Dolazi na Etnofest. Domoljub Anton Kikaš predstavlja se kao pjesnik!

- Čuješ li me, čuješ, moj anđele, Kako noćas tiho plačem, I klečeć' molim Boga, Da mi vrati život za te, riječi su pjesme koju će večeras na neumskom Etnofestu izvesti Đuka Čajić, a stihove je napisao Anton Kikaš.

"Put u raj" kao početak

- Počelo je moje pjesništvo osamdesetih godina kada smo u Torontu imali svoje udruženje i tu sam se prvi put pojavio sa svojom pjesmom ''Put u raj'', tako je bilo i sljedeća dva festivala sve dok nije počeo rat. Na posljednjem festivalu koji je održan 1990. godine moju pjesmu ''Hrvatska lađa'' pjevali su u duetu Tomislav Ivčić i Mladen Grdović. Tako je to počelo. Bio sam i sudionik posljednjeg glazbenog festivala u Cavtatu u veljači 1991. godine kad sam, također, na poziv organizatora Tomislava Ivčića došao s jednom našom Hrvaticom iz Toronta koja je pjevala moju pjesmu.

Izvođene su na požeškom, splitskom i drugim festivalima, a pjevali su ih Krunoslav Cigoj, Dražen Žanko, Ivčić, Grdović, Vera Svoboda ali i neki drugi glazbenici, govori nam pjesnik Anton Kikaš. Njegove su pjesme nabijene emocijama. Kao i sve što je u životu radio. Da nije bilo osjećaja, da je bio realist, zasigurno ne bi ni sjeo u onaj zrakoplov pun oružja i pokušao pomoći naoružati Zbor narodne garde.

-Moram reći da je to bila jedna spontana reakcija i mene i hrvatske zajednice Toronta koja je osjetila žarku potrebu da pomogne svom narodu, koji je bio napadnut. I danas bih, kada bi trebalo, isto napravio, govori nam Kikaš, iako je prošao kroz teške trenutke nakon slijetanja zrakoplova i zarobljavanja. Let, zarobljavanje, maltretiranje, ispitivanje... No, više ga je od toga zaboljela nezahvalnost, čak i podmetanja.

Misija pomoći

I tada je nesalomljenog duha u zatvoru pisao poeziju.

- Kikaš pjeva pune duše razumljivo i pitko, pjevno i zanosno, a prije svega, rekao bih iskreno, da bi to mogao biti i pravi obrazac ljubavnih balada, kazao je Tomislav Marijan Bilosnić, istaknuti hrvatski književnik i kritičar

-Moje pjesme uistinu prikazuju jedan široki spektar moga života koji je vezan i uz moju mladost, i za domovinu, čak sam napisao i pjesme dok sam čamio u ćeliji beogradskog vojnog zatvora. Svaka od tih pjesama ima svoju priču, kazuje nam Kikaš, koji je u zatvoru napisao i pjesmu ''Duša mi se tiho gasi'', za koju kaže da doslovno oslikava sredinu i okruženje u kojemu je bio. Osim što piše poeziju i uspješan je gospodarstvenik u Torontu.

- Moram reći da u zadnje vrijeme nalazim više vremena za svoju obitelj. Odazivam se na određene hrvatske projekte - priznaje pjesnik. Možda jedan od njih bude i film o njemu, jer život je u njegovom slučaju već napisao dramatičan scenarij. Njegovo djetinjstvo i mladost se uklapaju u tu priču. Rođen je u Bijakovićima. Baš u tom selu se ukazala Gospa. Međugorje je postalo simbol jer je u njemu crkva. Djetinjstvo je proveo u Kaknju, a potom u Sarajevu gdje je i završio fakultet. U Toronto odlazi 1968. godine.

- U mojem programu pored izdavanja knjige mojih pjesama je i pisanje životopisa koji će uključiti i onu misiju pomoći Hrvatskoj. Kako Kikaš vidi današnju domovinu:

- Hrvatska danas nije ono što sam, ne samo ja, realno očekivao, nego i velika većina Hrvata u domovini i iseljeništvu. Naravno, treba izuzeti one, kada to kažem, koji su s rađanjem nove Hrvatske u njoj s lakoćom otkrili rudnik zlata i izrazito se obogatili. Svima nam je teško gledati takvu Hrvatsku!

Treba održati simpozij \"Kamo ide Hrvats

Treba održati simpozij \"Kamo ide Hrvatska i kako je spasiti\"
Hrvatsko iseljeništvo više ne pomaže kao nekada. Razočarani su jer ih nitko više ni ne zove, a nisu, kažu zamišljali ovakvu Hrvatsku.

- Ja osobno, i nažalost mali broj pojedinaca, još uvijek vjerujem u bolje sutra u domovini Hrvatskoj, zaista ona ima mlade ljude koje treba uključiti u svakodnevna zbivanja. I uvjeren sam da će slika Hrvatske u dogledno vrijeme biti izmijenjena. Volio bih da se u Hrvatskoj održi simpozij pod nazivom \'\'Kuda ide Hrvatska i kako je spasiti\'\', kaže Kikaš.

Kad je sletio počele su torture, vojska

Kad je sletio počele su torture, vojska mu je slomila rebra
- Najteži trenutak je bio onaj kad sam shvatio da je pilot aviona u kojemu sam ja bio jedini putnik, umjesto da leti po Jadranu prema Trstu i da sletimo prinudno u Ljubljanu kakav je bio dogovor, promijenio rutu. Kad sam spoznao da je pilot skrenuo s dogovorenog puta i da smo se našli negdje iznad Banje Luke i kad se i javila ekipa iz Zagreba zatraživši da se spustimo u Zagreb umjesto u Ljubljanu, shvatio sam da će moja misija završiti onako. Odmah su na vojnom dijelu aerodroma pod kontrolom JNA počele torture, slomljena su mi rebra, imao sam otekline po cijelom tijelu, govori Kikaš.

Financije
Ja sam PMP
Znate li što je PMP i zašto se u svijetu smatra zlatnim standardom?
  • Avatar HipnosPajdaš
    HipnosPajdaš:

    Pa možda i nije Hrvatska onakva kakvu smo htjeli,jer je previše \"bivših\" na rukovodećim mjestima ,kao i u politici...ali nam je jedina.

  • -obrisani-:

    Anton Kikaš: Hrvatska danas nije onakva kakvu smo je željeli >>>>>>>>>>>> Da ,tocno tako.Ali je mogla biti da ste vi u domovini prisilili vladu da provede LUSTRACIJU............... ............ Bilo bi zanimljivo znati cija strana tajna sluzba je otcvikala Srboslaviji taj ... prikaži još!j transport oruzja Hrvatskoj.

  • sinaj:

    Pa gospodine Kikaš, učininite i taj posljednji korak, vratite se i pomozite ju učiniti boljom.