Dva zlata i bronca s Olimpijskih igara, tri srebra sa SP-a te bronca s EP-a krase vitrine Venija Loserta (39), jednog od najboljih rukometnih vratara koje je Hrvatska ikad imala. Ove je sezone uzeo odmor, ali još se nije oprostio s igranjem. Uoči Eura u Poljskoj pomagao je Stručnom stožeru reprezentacije u pripremi vratara, a osvajanje bronce ovako ocjenjuje:
– Stvarno je ostvaren odličan rezultat. Sjetimo se, uostalom, najava, a ni sami rukometaši nisu znali kakav im je domet.
S Losertom smo najviše razgovarali o učinku vratara, Alilovića i Stevanovića.
Stevanović došao opušten
– Mirko je bio pod pritiskom, pretpostavljam da je sam sebi nametnuo taj pritisak koji mu je bio prevelik uteg. Odlično se pripremao, imao je iza sebe dobru polusezonu, imao je veliku želju i motiv, ali nešto se dogodilo i nije iskazao sve svoje vrline. S druge strane, Stevanović je bio posve neopterećen! Bio je četvrti vratar pa su se ozlijedili Pešić i Ivić i praktički je nenadano otišao na Euro i uživao je u svakoj sekundi na parketu, vidjelo se to na njemu! – kaže Losert.
Što je vratar bez dobre obrane?
– Ha... Postavimo to ovako: isto što i dobra obrana bez dobrog vratara! Želim, naime, reći da je suradnja nužna. Jasno, lakše je braniti igra li mi momčad dobru obranu, ali u rukometu gdjekad vratari trebaju pokrenuti tu obranu “skidanjem” nekog “zicera”, sedmerca...
Gura se teza da je izbornik Željko Babić pogriješio što protiv Španjolske nije stavio Stevanovića, koji je briljirao s Poljacima, nego Alilovića. Je li možda strahovao da ne izgubi Alilovića stavljajući ga dva puta zaredom na klupu?
– Iskreno, vjerujem da je to bilo Babićevo razmišljanje! Logično je bilo da Stevanović počne i sa Španjolcima, ali nitko ne može poreći da je bilo logike i u izbornikovu potezu! Međutim, zašto pričamo o golmanima na toj utakmici? Nismo li u prvom poluvremenu vodili 13:10? Ni njihov vratar Šterbik nije obranio bogznašto, nisu, dakle, vratari bili presudni ljudi u toj utakmici. Nismo izgubili zato što Stevanović nije počeo utakmicu...
Vi ste nerijetko bili u sličnim situacijama, mijenjali ste se s kolegama na vratima.
– Najvažnije je biti mentalno spreman za sve situacije. Svi mi želimo braniti i početi utakmicu. Iznimno mi je važno bilo da mi trener na vrijeme, barem nekoliko sati prije utakmice, kaže hoću li početi ili ne, kako bih se znao adekvatno psihološki pripremiti.
Kakva je budućnost Hrvatske kad je riječ o rukometnim vratarima?
– Ne trebamo se bojati za vratare. No, mislim da ne trebamo gubiti vrijeme na grčevito traženje prvoga vratara uoči velikih natjecanja, nego moramo tražiti dobar vratarski tandem, koji će dobro funkcionirati i izvan parketa. A na turnirima će se vidjeti tko je u boljoj formi, turnir će nam izbaciti prvoga vratara.
Vi ste sa 15 godina već branili u Prvoj ligi, vašu bi nadarenost i “slijepac” registrirao! Koliki je omjer talenta i rada u stvaranju vrhunskog vratara?
Moj put je bio drukčiji
– Moj razvojni put sigurno nije mjerilo jer sam bio talentiraniji od ostalih pa sam možda i prerano ušao u taj profesionalni žrvanj. Ali, na talent sam mogao braniti samo u početku, sve ostalo bio je teški rad. Imao sam sreću da sam branio u generaciji Puca, Gudelja, Tomljanovića, Ćavara, Obrvana, Kljaića..., svakodnevno sam s njima trenirao i branio njihove udarce, pa sam već sa 20 godina bio iskusniji od mnogih mojih starijih kolega.
>>Trenutačno razmišljam da napustim reprezentaciju
ganula me ta kolegijalnost Matoševića, Loserta, Sliškovića i ostalih----samo recite meni totalnom lajbeku, kad je Alilović zadnji puta donio prevagu u bilo kojoj važnoj utakmici?