Vedran Ješe narednih će dana malo odmarati od nogometa. Iza njega je projekt Svjetskog prvenstva u kojem je sudjelovao kao stručni komentator HRT-a. Razgovor smo počeli temom o Dinamu i njegovoj izvedbi protiv Thuna.
– Dinamo je još neuigran, početak je sezone i igrači još nemaju potrebnu svježinu. Bila im je to prva utakmica, na terenu s umjetnom travom koja im očito nije odgovarala. Automatski je to prednost za momčad koja se brani, kao što je to činio Thun u prvom poluvremenu. Dinamova pogreška kod pogotka dala je Thunu dodatno samopouzdanje i učinila da izgleda ozbiljnije nego što objektivno jest. Ipak, smatram da je Dinamo kvalitetnija momčad i vjerujem da će proći Thun – počeo je Ješe.
Što će biti ključno za prolazak Dinama?
– Kada je Dinamo igrao brže, uvijek je uspijevao stvarati višak. I u uzvratu lopta mora ići brže. Dinamo tu kvalitetu ima, ali vidi se da momčad još nije u najboljoj formi. U pripremnom razdoblju imali su nešto slabije protivnike, no vjerujem da će u uzvratu izgledati bolje.
Kakva vas sjećanja vežu za vaš bivši klub Thun?
– Imao sam sličnu situaciju kao što je sada u klubu. Igrali su Europu, završili drugi, a zatim doveli 23 nova igrača i smijenili upravu. Nakon 11 kola promijenili su trenera, nakon 23 kola i drugog, a tri kola prije kraja doveli su i trećeg. Tu sezonu završili smo u sredini ljestvice, no sljedeće sam otišao u Izrael jer se nisam dobro osjećao ni u klubu ni u ligi. Oni su potom ispali iz lige. To je klub koji stalno pleše između prve i druge lige. Ipak, švicarska liga vrlo je izjednačena. Klubovi s velikom tradicijom nisu uvijek bili na očekivanoj razini, poput Young Boysa i Basela, što je Thun znao iskoristiti. U moje vrijeme prvaci su se izmjenjivali – Grasshoppers, Zurich, Sion... Sve ovisi o tome koliko novca klub ima na raspolaganju u pojedinoj sezoni jer na kraju financije ipak određuju mnogo toga.
Švicarski nogometni koncept očito raste posljednjih desetak godina!
– Oni imaju novca, sređenu infrastrukturu... Nakon mog odlaska Thun je napravio novi stadion. Švicarcima su dodatnu kvalitetu donijeli stranci, pripadnici druge ili treće generacije koja je tamo rođena, i oni ubiru plodove njihova talenta. Zadnjih petnaestak godina Švicarska je triput prošla u osminu finala Svjetskog prvenstva, sada su izborili četvrtfinale i može se govoriti o kontinuitetu. Isto tako, u Švicarskoj se jako puno trenira, u moje vrijeme treniralo se dvaput dnevno po dva i pol sata. Uz prave uvjete, infrastrukturu i strance, podignula im se kvaliteta reprezentacije, ali ne i lige koja je svih ovih godina manje-više na istoj razini. Iako su kao sredina stabilni, nikako da naprave taj klupski iskorak u Europi.
Kažete, liga im ne raste, a opet proizvode dobre igrače. Očito imaju jasnu strategiju?
– Vidjeli smo to i na primjeru reprezentacije. To je momčad s određenom kvalitetom, ali nedostaje im ona ekstraklasa koja bi im donijela veliki rezultat. Rezultati posljednjih godina koje sam spomenuo vjerojatno su njihov trenutni domet. Teško mogu pobijediti reprezentacije iz samog vrha jer nemaju dovoljno vrhunskih igrača koji bi u takvim utakmicama napravili razliku. Jako puno vremena ulažu u trening, jer je to dio njihovog DNK. Još u moje vrijeme treniralo se vrlo ozbiljno od ponedjeljka do petka, kada je eventualno bio nešto lakši trening. Taj se pristup prenosi od omladinskih kategorija pa sve do seniorske razine. Imaju prirodnu fizičku snagu, angažirali su trenere poput Vladimira Petkovića i Murata Yakina, a dolazak brojnih stranih trenera u ligu vjerojatno im je donio napredak i u taktičkom smislu. Kada bismo mi imali njihove uvjete, stvarali bismo puno više igrača.
FOTO Mateo i Izabel Kovačić u društvu Haalanda bili su u Italiji na vjenčanju godine
U hrvatskim okvirima, Dinamo je jedan od najvećih generatora stvaranja igrača. Što prema vašem mišljenju predstavlja njegov najveći potencijal za iskorak?
– Ako se sjetimo vremena Zdravka Mamića, Dinamo je imao centraliziran sustav i monopol. Dovodio je najtalentiranije klince s područja od Dubrovnika do Vukovara. S obzirom na tako veliku selekciju, izbacivali su veliku količinu seniorskih igrača. Riječ je o broju od oko 350-400 igrača koliko ih je iz Dinama prošlo kroz prve četiri lige. Sada se to malo promijenilo. Mogu govoriti na primjeru Zadra iz kojeg igrači odlaze u Hajduk, posebice u doba kada je Boro Primorac vodio školu na Poljudu. On je pokrenuo tu priču i Hajduk je sada malo aktivniji, organiziraju kampove od Dubrovnika do Gospića. Primjerice, svake godine organiziraju kamp u Zadru na kojem skupljaju najbolje klince i uključuju ih u svoj sustav. Dakle mladi ne odlaze u Dinamo kao ranije, već opet u Hajduk. Vidjeli smo da je Istra počela dovoditi strane igrače, kao i Osijek, Varaždin... To je jedino normalno, jer suludo mi je da dijete od 12-13 godina mora mijenjati grad. No, ima puno faktora u toj priči. Dinamova je prednost što je afirmirao taj koncept posljednjih godina. Podigao je vrijednost kluba, dosegnuo europsku financijsku razinu i postao jedan od najuspješnijih klubova na ovim prostorima. Dinamov sustav jamči kontinuitet igranja u Europi, što automatski donosi prihode od 25 do 30 milijuna eura, povećava vrijednost igrača, omogućuje njihove transfere i donosi novu zaradu. Žao mi je što i drugi naši klubovi ne uspijevaju napraviti taj europski iskorak kako bismo podigli nacionalni koeficijent i lakše dolazili do europskih natjecanja. Taj je novac ipak najslađi. U takvim okolnostima klubovi ne bi morali odmah prodavati svoje najbolje igrače, nego bi možda mogli pričekati i ostvariti bolje transfere.
Ove sezone naši su klubovi dobro započeli europsku priču u tom smislu.
– Apsolutno, to je put o kojem govorim. Nadam se samo da će u uzvratnim utakmicama, osim Dinama, Hajduk, Rijeka i Varaždin ostvariti pozitivne rezultate i proći dalje. Jer, to je pravi put za naš nogomet. Treba nam kontinuitet kako bi naša nogometna priča rasla u godinama koje su ispred nas.
Što mislite o upravljačkoj filozofiji Zvonimira Bobana?
– Zvone je napravio veliki zaokret. Došlo je 17 novih igrača, s većinom su pogodili. Možda bi samo bilo bolje da su dovođeni mlađi igrači koje bi se kasnije moglo transferirati. Dinamov roster je stariji, možda ne po godinama, već neki igrači ne mogu doseći veću tržišnu cijenu. Imaju velik broj igrača koje neće moći unovčiti, a nemaju mnogo mladih nogometaša s tržišnim potencijalom, što je oduvijek bio Dinamov forte. Osim Luke Stojkovića, ne vidim igrača koji bi klubu mogao donijeti veliki prihod. Boban je okrenuo klub naglavačke – doveo je mnogo novih igrača i promijenio omladinski sustav. Prvih šest mjeseci pad je bio očekivan jer nije jednostavno brzo uigrati novu momčad. Sada ćemo vidjeti koliko je Dinamo naučio iz prošlogodišnjeg europskog iskustva i može li napraviti iskorak te proći koje kolo više. To bi bilo jako dobro i za Bobana, koji je napravio mnogo kvalitetnih stvari. Ipak, rezultat je taj koji na kraju presuđuje i po njemu će ga svi ocjenjivati. Navijači očekuju iskorak u Europi – ističe Ješe.
Na što mi možemo računati u budućnosti s obzirom na ove ligaške postavke?
– Imam dojam da nam je liga svake godine slabija. Svake godine prodajemo pet-šest najboljih igrača, dolazi nam desetak-petnaest anonimnih stranaca koji pune rostere, uzimaju veće plaće. Nažalost, nemamo toliki broj klinaca kojima možemo dati priliku. Nije stvar u radu trenera u našim klubovima, već u financijskoj situaciji. Klubovi moraju prodati igrača koji bljesne, jer je to uvjet egzistencije. A da se ulazi u skupine europskih natjecanja i zaradi više novca, mislim da bismo sporije prodavali svoje najveće talente. Dok nema novca, jako teško ćemo rasti.
Stipe Pletikosa napravio je analizu učinka i tržišnog potencijala stranaca zadnjih osam godina. Brojke sugeriraju da smo puno više profitirali od domaćih igrača!
– Hrvatska liga ima 42 posto stranaca, a otprilike toliko je i stranih trenera. To je previše za ligu od deset klubova. Imamo 80 do 90 stranaca viška. U takvim okolnostima teško možemo dovoljno gurati mlade igrače koji bi bili konkurentni jer jednostavno nema dovoljno prostora za njih. Klubovi su fokusirani na rezultat – žele ostati u ligi ili izboriti Europu. Imamo mnogo sportskih direktora u našim klubovima koji se zadrže godinu ili godinu i pol, naprave remont momčadi, dovedu 15 igrača i zatim odu. Nakon toga se pokaže da 13 od tih 15 igrača nije dovoljno kvalitetno, a za to nitko ne odgovara. Takve se situacije događaju u Dinamu, Hajduku, Rijeci... Dolaze skupi igrači koji ne opravdaju očekivanja. Sportski direktori trebali bi imati veću odgovornost. Ako dovedete pet igrača koji nisu dovoljno dobri, sportski direktor ode, ali ugovori tih igrača ostaju. Vidjeli smo kakav problem Dinamo ima s dolaskom Mmaeea – klub ne zna kome ga prodati, nitko ga ne želi, a pritom plaća jako veliku cijenu.
U kojem smjeru ide Hajduk?
– U klubu nemaju dovoljno novca za pravi iskorak. Treba im desetak milijuna eura godišnje i nekoliko pravih pojačanja da bi Hajduk bio konkurentan Dinamu u borbi za naslov. Prodaju sve igrače čim dostignu određenu vrijednost, a možda bi mogli više zaraditi da se pričeka godinu-dvije. Ključna stvar za Hajduk jest da počne podizati klupski koeficijent. Time će povećati vrijednost igrača i dobivati lakše protivnike u Europi. Nakon Mlačića Hajduk je doveo četiri stopera, a već s dvojicom nije zadovoljan. Šarliju su već prekrižili, dok Diallo nije odigrao ni sekunde. Bez promjene paradigme teško će se nešto drastično promijeniti. Uzmimo primjer Varaždina, koji je u stabilnoj fazi. Svake godine prodaju igrače za 700 tisuća do milijun eura, osiguraju budžet, a već su treću godinu zaredom u Europi. Ako naprave neko iznenađenje, odmah ćemo govoriti o dobrom smjeru. Hajduk, s druge strane, ima pun stadion, navijače i marketing koji mu donosi veće prihode, ali mora napraviti iskorak u radu s igračima. Često se govori o Lukši Jakobušiću – on je dovodio igrače i možda je probio određene limite, ali vratio je Livaju i Perišića, čime je napravljen iskorak. Nekoliko takvih pojačanja jamčilo bi veću konkurentnost u odnosu na Dinamo. Ovako Hajduk može iznenaditi, ali na kraju često posustane jer nema dovoljan broj kvalitetnih igrača na svim pozicijama – kaže Ješe.
Spomenuli ste Varaždin, no u kategoriju klubova koji u upravljačkom smislu idu u pravom smjeru svakako se može uvrstiti i Slaven Belupo, posebice kada govorimo o selekciji igrača. Iz Dinama su doveli Adriana Jagušića i Antu Crnca, a iz Hajduka Ivana Čubelića i Lovru Lončara. Prvu trojicu su afirmirali i prodali za ozbiljan novac, a četvrti je izniman potencijal.
– To je dobra priča zato što je tamo ista uprava već nekoliko godina. Slaven Belupo jako je pametan i sređen klub. Ondje su svjesni svojih vrijednosti i gabarita, realni su. Igračima nude odlične uvjete za napredak i jamče im minutažu što je ključno za razvoj. Jedan primjer te okolne afirmacije je i Michele Šego koji je najprije posuđen Varaždinu, a poslije ga je Hajduk otkupio.
Kada već spominjete Šegu, on je trenutačno jedan od igrača na kojem Hajduk može zaraditi ozbiljan novac, milijunske ponude, naime, već postoje!
- Naravno. Šego ima enormnu brzinu, odličan udarac. Garcia ga je stavio na špicu koja je njegova bolja pozicija u odnosu na krilo. Puno više trči, pritišće zadnju liniju i lopta ga nagradi. Jako dobro se razvija, trener mu je našao pravu poziciju. Siguran sam da ima milijunsku ponudu, samo da ga ne prodaju za dva milijuna, jer može doseći sedam-osam milijuna...
Rijeka ima tu financijsku stabilnost pod Damirom Miškovićem.
– Rijeka ima pametno vođenje i gabarite iz kojih ne iskače. Da ondje ulože još pet milijuna eura, Rijeka bi mogla zapapriti Dinamu i Hajduku svake godine. Mišković radi pametno, klub je stabilan, stalno lovi Europsku i Konferencijsku ligu. Uspjeli su dovesti Matjaža Keka koji, nakon slovenske reprezentacije, nije potpisao ni za Hajduk ni Dinamo. To pokazuje da je klub zdrav. Na njihovu primjeru možemo vidjeti kako rade dobar skauting, imaju vrlo malo promašaja, a svake godine dovedu sedam-osam igrača.
Situacija u Osijeku dosta je nejasna, najblaže rečeno. Možete li zamisliti osječku priču bez mađarskog kapitala?
– Teško je pričati o Osijeku. Sada su prodali Jakova Dedića u Hoffenheim, a nije mi jasno kako posljednjih godinu dana nije dobivao veću minutažu, posebno u ovakvoj situaciji u kojoj se klub nalazi. Smatram da je barem trebao ulaziti u svaku utakmicu. Anton Matković nije imao sreće s ozljedama, a da se normalno razvijao, bio bi igrač vrijedan desetak milijuna eura. Posljednjih nekoliko godina prodali su nekoliko mladih igrača prije nego što su uopće zaigrali za prvu momčad. Doveli su velik broj stranaca upitne kvalitete, promijenilo se mnogo sportskih direktora i uprava, a bez kontinuiteta je jako teško graditi ozbiljan projekt. Žao mi je što su ušli u sukob s vlastitim navijačima. Uprava dovodi u pitanje kredibilitet Marija Mihića, a ja se sjećam kada sam počeo igrati – on je bio jedan od rijetkih ljudi koji je zvao igrače po cijeloj Hrvatskoj. Uvijek mi je bio užitak razgovarati s njim. Čovjek je cijeli svoj radni i životni vijek vezan uz Osijek, a sada ga neka uprava želi maknuti jer je rekao da je momčad poražena. To šalje pogrešnu poruku. Sukob s vlastitim gradom i navijačima jasan je znak da takav smjer nije dugoročno održiv. Nova uprava ponavlja iste pogreške kao i prethodna. Umjesto da stadion na svakoj utakmici bude ispunjen s 10 do 12 tisuća navijača, stvara se potpuno drukčija atmosfera – kaže Ješe.
Što nam je pokazao nastup Hrvatske na SP-u?
– S obzirom na to da su naši najvažniji igrači bili ozlijeđeni, prolazak skupine je realnost. Da smo imali najbolji sastav u optimalnoj formi, mogli smo očekivati nešto više. Protiv Portugala smo ispali zbog gluposti Fife i VAR-tehnologije, koju ne priznajem, ali odradili smo dobar turnir. Mi ćemo uvijek proizvoditi igrače, oni se moraju vratiti u vrhunske europske klubove, kao u vrijeme SP-a 2018. godine. Deset godina smo imali igrače u finalu Lige prvaka, sada ih nemamo dvije godine. To je možda pokazatelj malog pada. Nadam se da će Martin Baturina završiti u svjetskom klubu, Petar Sučić je na ozbiljnoj razini u Interu. No ostavština u reprezentaciji uvijek će nam jamčiti kvalitetu.
Što će biti ključna zadaća Slavena Bilića u prvoj fazi prilagodbe?
– Rekao bih da će to možda biti testiranje varijanti koje će nam biti važne za kvalifikacije i Europsko prvenstvo. Liga nacija donosi nešto u financijskom smislu i bodove za ranking. Možda bi trebalo probati s nekim igračima koji se sada pojavljuju, od Belje, Mišića, Stojkovića, Smolčića. Moramo pronaći bekove, krilne igrače koji mogu donijeti brzinu, a Vuškoviću bi trebalo dati priliku u kontinuitetu. Možda u tom smislu treba razmišljati čak i uz određeni rizik za rezultat – isprobati različite tehničke i taktičke opcije kako nam se ne bi dogodilo da, primjerice, prvi put sustav s trojicom u zadnjoj liniji testiramo tek na Svjetskom prvenstvu.
Dakle, smanjiti ovisnost o senatorima?
– Treba proširiti roster. Ne vjerujem da će Luka Modrić igrati do Europskog prvenstva. To bi bilo odlično, no ne znam hoće li izdržati još dvije godine. Super je dok je Ivan Perišić zdrav, Andrej Kramarić je operiran. Sada je prilika da vidimo na koga možemo računati. Moramo uključiti nove snage da osjete mentalitet i razinu reprezentacije, baš kako je Vušković vidio Perišićevu radnu etiku i podigao svoju razinu izvedbe.
Bit će važno ne opteretiti Bilića Dalićevom ostavštinom?
– Naravno. Mi Hrvati najjači smo u donošenju sudova prema prvoj utakmici. Izbornička funkcija u tom je smislu nezahvalna. Bilić je idealno rješenje, razumije odnose u reprezentaciji i zna posao. Igrači će ga slijediti i on je jedini koji može nagovoriti Modrića da još nešto odigra. Sviđa mi se njegov gard kojim je najavio borbu za odličja.
Kako vam se sviđa posao stručnog komentatora?
– Jako mi se sviđa, nemam trenerskih ambicija, volim gledati i analizirati. Posao je zanimljiv i dosta intenzivan, za vrijeme SP-a 20 puta sam vozio na relaciji Zadar – Zagreb, prešao 12 – 13 tisuća kilometara u 40 dana, odgledao 95 posto utakmica, što nije normalno. Život mi se izokrenuo, ali uživam u tome – zaključio je Ješe.
Otvori KEKS Pay
Što kaže Ješe koliko godina Kovačeviću treba da uigra momčad?