Da ste 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu proveli anketu tko vam je najdraži od profesora vrlo čest odgovor bio bio - profesor Vladimir Janković. Jer, ovaj popularni predavač prema studentima nikad se nije postavljao strogo akademski već je to činio nekako ljudski toplo. A takav je bio i kao trener koji, doduše, svoje štićenike ili štićenice nije štedio od tjelesnih napora zaokruženih u neki trenažni termin. I o svemu tome bilo je govora na komemoraciji posvećenoj nedavno preminulom profesoru Jankoviću održanom u velikom amfiteatru KIF-a, institucije u kojoj je ostavio dubok ljudski i profesorski trag.
Svaki od govornika, a bilo ih je sedam, nastojao je prenijeti sve ono što je za njega (nju) u njihovim karijerama značio Braco Janković pa je tako prof. dr. Tomislav Rupčić (svježe imenovani dekan fakulteta) jako dobro zapamtio sljedeći detalj:
- Profesor Janković nije predavao samo gradivo iz predmeta odbojka nego i strast i odgovornost prema onome što čovjek radi. Zapravo, Braco je bio više o nastavnika jer se na njegovim predavanjima učilo ne samo gradivo već i kako biti čovjek. Rijetki su oni kao što je bio profesor Janković a bio je putokaz po svojoj radnoj etici, predanosti i ljudskosti.
O Braci kao treneru govorio je prof. dr. Tomislav Đurković, prodekan za stručne studije, svojedobno Jankovićev asistent u nekim od klubova u kojima je uvaženi profesor radio kao trener.
- Jednom smo došli na neku prijateljsku utakmicu, na lokaciji udaljenoj tri i pol sata od Zagreba, i njega je razljutilo slabo suđenje jer je sudac od osam prvih bodova tri lopte krivo dosudio. Braco je naredio da se povučemo u svlačionicu i da idemo kući. Jer, "pet dana smo u tom tjednu radili kao konji a onda nam dođe netko tko ne radi svoj posao kako treba".
Diana Breko (djevojački Reščić) bila je Bracina igračica dok je ovaj trenirao Azenu.
- Profesor Vlado Janković je prema nama djevojkama bio jako brižan. Kada bismo odradili dobar treninga darivao bi nam čokolade a nakon treninga bi stalno provjeravao imamo li bananu u torbi i kapu na glavi, ispričala je nekadašnja igračica Azene.
Frane Žanić, predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza, ustvrdio je da je Vladimir Janković za odbojku bio što i Nikola Pilić za tenis. A obojice više nema pa je ostala velika praznina.
Darko Antunović, njegov bivši igrač a danas sportski direktor HAOK Mladost, ispričao je pak nekoliko trenersko-igračkih anegdota.
- Početkom 90-ih Braco je bio izbornik i nakon jedne pripremne utakmice od pet setova sutradan smo se osjećali umorni. Kada smo mu to rekli on je rekao da oni koji se tako osjećaju mogu imati rekuperacijski trening kojeg je on zvao "recupero". Kad smo mi došli na taj trening gledamo ostatak momčadi koji radi odbojkašku tehniku a mi smo radili trbušnjake, sklekove, upijače, povaljke pa više nitko nikad nije bio umoran - ispričao je Antunović dodavši da mu Braco nedostaje u onoj njegovoj, standardnoj, stolici u Domu odbojke.
Nedostaje Braco mnogima pa tako i odbojkaškom klubu iz Modene s kojim je 1990. bio klupskim prvakom Europe. A hrvatskih stručnjaka koji su u ekipnim sportovima bili prvacima Europe baš i nema napretek a to su košarkaši Mirko Novosel i Željko Pavličević, rukometaši Zdravko Zovko, Vinko Kandija i Željko Seleš, vaterpolisti Goran Sukno, Vjekoslav Kobešćak, Veselin Đuho, Duško Antunović, Neven Kovačević, Dragan Matutinović, Ozren Bonačić i Aleksandar Seifert.
Otvori KEKS Pay
