U središtu toga malenog posavskoga mjesta sa 3500 stanovnika nedaleko od Nove Gradiške stoji bista najpoznatijega Davorca, slavnoga slavonskog književnika Matije Antuna Relkovića koji je stvarao u 18. stoljeću. Pedesetak metara dalje nasuprot župi Marije Kraljice i sv. Jurja, u krčmi “Davor”, svaki treći dan je fešta.
Nazdravlja se još jednome lokalnom velikanu, nogometašu Ivici Oliću, čijim se bravurama protekloga tjedna divio cijeli svijet. Svi još prepričavaju kako je Ola razbio Staru damu u Torinu. Dress code u krčmi “Davor” Bayernova je trenirka ili barem majica ili šuškavac.
Onaj tko još nije obnovio garderobu, poput gazde Alena Kneževića, nosi Olićev dres HSV-a s brojem 11. Svaki treći dan ovdje se gledaju Bayernove utakmice, drže se palčevi za heroja Ivu, na kladionici se “trpa” na Bavarce. Ludilo kao da ste u središtu Münchena...
Dobričina kao onaj dječak
U Davoru nas je dočekao Olićev 39-godišnji brat Marin, umirovljeni policijski specijalac. Odmah u startu pitanje:
– Koga ćete vi u Večernjaku sada proglasiti nogometašem godine? Osjećam da bi naš Ivica mogao biti “nada godine” – cinično podbada Marin aludirajući na “nepravdu” koju je prošle godine Ivici donijela anketa ovoga lista kada je žiri izabrao Luku Modrića. Brat je s Ivicom obišao cijeli svijet: ponosan je bio u Japanu 2002. godine, neobično se veselio izletu u Južnoafričku Republiku. Na spomen nesuđena bratova trećeg SP-a samo sliježe ramenima...
– Kod Ivice sam bio ove jeseni na dvije utakmice. Obje su završile 0:0, s Juveom i Soldinim Kölnom. Bio sam u svečanoj loži, sa svim Bayernovim velikanima. Gledao sam i uživao kako Nijemci cijene Ivicu... Nadovezuje se Stanislav Stuburić, vlasnik farme svinja, jedan od Olićevih trenera s početka karijere i ponajbolji prijatelj.
– Žalosno je što su Ivicu uvijek više od Hrvata cijenili Rusi i Nijemci. Vlasnik CSKA Ginera još nije prebolio njegov odlazak, u Hamburgu je bio megazvijezda, 300-tinjak navijača pozdravljalo ga je na svakome treningu, isto je sada u Bayernu. Oko njega stalno ludilo, a on dječački opušten, nimalo umišljen, dobričina kakav je bio i kao dječak – priča Stuburić. Pamti ga kao pionira NK Posavac. Ola je od prvoga dana odskakao od ostalih, odmah se vidjelo da ima “ono nešto”.
– Rijetki su nogometaši s takvim fizičkim predispozicijama. Ali, gdje god je igrao, kod nas ga se cijenilo samo po tome, kao “ima samo brzinu”, samo su mu nabrajali nedostatke. A njega to nikada nije diralo. Sumnja i kritike uvijek su ga jačale. Mentalno je nevjerojatno jak – kaže Stuburić, čest gost u Olićevoj kući.
Ime koje otvara sva vrata
Karijeru mu je usmjerio nekadašnji predsjednik NK Posavac Stjepan Marjanović, koji ga je odveo u Slavonski Brod. Tamo su ga oblikovali treneri Brica, Gajer i Krizmanić te lansirali u orbitu. Plodove njihova rada sada bere slavni Van Gaal. U Davoru susrećemo i načelnika općine Đuru Anđelkovića. Dijeli šalove i kape s Hebrangovim propagandnim materijalom...
– Marin Olić je naš hadezeovac, zna se što se od njega i njegovih očekuje 27. prosinca – kaže Anđelković. Na spomen Ivice Olića, sipa samo superlative:
– Njegovo ime otvara nam sva vrata. Odazove se na svaku humanitarnu akciju, a upravo realiziramo projekt sportskog centra “Ola” u kojemu će Ivica sudjelovati sa 350.000 kuna, zajedno s Općinom i NK Posavac. Već imamo teren s umjetnom travom, dva teniska terena, do kraja sljedeće godine sagradit ćemo i teretanu.
Općina Davor ima godišnji proračun od maksimalno tri milijuna kuna. Za usporedbu, Ivica Olić u Bayernu sa 3,2 milijuna eura ili 23,3 milijuna kuna godišnje zaradi gotovo osam proračuna svoga rodnog mjesta.
