Već nakon prvih pripremnih utakmica najvećih hrvatskih nogometnih klubova i navijači i mediji donose na stol velike zaključke. Nije to nikakva nova pojava. Valjda u ovo doba godine svi koji su usko vezani uz praćenje nogometa nemaju podražaj koji imaju u jeku sezone, pa im onda i obična pripremna utakmica odjednom postane kao utakmica nekog iznimno jakog natjecanja. Čisto za primjer, dovoljno je bilo samo malo pogledati naslove nekoliko medijskih tekstova, a pogotovo komentare navijača na društvenim mrežama nakon Dinamova 2:2 remija u prvoj pripremnoj utakmici protiv slovenskog prvoligaša Radomlja.
Od totalnog ignoriranja činjenice ponekih medija da se Dinamovi igrači i članovi poznaju praktički nekoliko dana, s obzirom na gotovo kompletno nov kadar, sve do žustrih i decidiranih tvrdnji navijača da ovaj novi Dinamo s Marijem Kovačevićem i Zvonimirom Bobanom “ništa ne valja”, pretjerano reagiranje na temelju tek jedne pripremne utakmice je zaista odmaknulo kontroli. Isto vrijedi i za pobjede Hajduka, odnosno Rijeke u njihovim prvim pripremnim utakmicama protiv CSKA Sofije, odnosno Primorja. Bilo u pozitivnom bilo u negativnom smjeru. Nevjerojatno je kako bilo kakva doza sveobuhvatnog i dugoročnog razmišljanja sve više pada u vodu.
Treneri i nogometaši, posebice u situacijama gdje se mijenjaju trener ili velik dio kadra, kao papige moraju ponavljati kako je ovo period uigravanja i kako se do početka natjecateljske sezone još mora puno raditi kako bi se došlo što bliže optimalnom stanju. Sami akteri svima nama, naravno kroz rukavice, uporno pokušavaju poslati poruku da rezultati utakmica koje služe za uigravanje baš i nisu važni. Pripreme znače, ali rezultati ne. A ta tvrdnja itekako ima uporište u činjenicama.
Pogledajmo samo zadnjih pet ljetnih pripremnih ciklusa tri najjača hrvatska kluba – Rijeke, Dinama i Hajduka. Ako se fokusiramo isključivo na rezultate tih pripremnih ciklusa i usporedimo ih s krajnjim rezultatom na HNL ljestvici, u posljednjih pet godina situacija na pripremama baš nijednom nije korelirala sa situacijom na kraju ligaške sezone. U prošloj sezoni Hajduk je na pripremama bio uvjerljivo najbolji od te tri momčadi, s 2,38 bodova po utakmici, ispred Dinama (1,80) i Rijeke (1,67), a na kraju znamo kako je tablica izgledala, zapravo izokrenuto – Rijeka, pa Dinamo, pa Hajduk.
U sezoni 23./24. Rijeka je rezultatski imala najbolje pripreme, s 2,29 bodova po utakmici, a naslov je na kraju otišao Dinamu (2,00 bodova po utakmici na pripremama). U sezonama 22./23. i 21./22. Dinamo je bio najbolji na pripremama i u prvenstvu, ali je oba puta na pripremama Rijeka bila znatno bolja od Hajduka, dok je na ligaškoj ljestvici završavala iza splitske momčadi.
I na kraju, budući da priprema tijekom pandemijske 2020. praktički nije ni bilo, vraćamo se u sezonu 19./20., gdje je Rijeka bila daleko najbolja hrvatska momčad na pripremama (2,25 bodova po utakmici), a na kraju ligašku sezonu završila na trećem mjestu prvenstvene ljestvice. Ukratko, jasno je i decidirano dokazano da rezultati pripremnih utakmica nemaju apsolutno nikakav značaj za sezonu koja uslijedi. Međutim, očito da ni takvi dokazi nisu dovoljni mnogima koji praktički ni iz čega donose zaključke kao da se radi o finalu Lige prvaka.
Otvori KEKS Pay
ovo je tek uvježbavanje i treniranje momčadi koja se tek sprema postati prava momčad...ono što je ključno je da je prijelazni rok odrađen do sada vrhunski i da jedino nedostaje klasični centarfor i možda još jedan kvalitetan stoper, obzirom na velik broj utakmica koje slijede te neminovne ozljede i žute kartone kojima baš stoperi bivaju "počašćeni" kao zadnja linija obrane