Po četvrti put zaredom Hrvatska studentska asocijacija organizirala je na Ekonomskom fakultetu konferenciju "Biznis u sportu", a kako se radi posao s akterima najvažnije sporedne stvari na svijetu studenti su iz saznali, iz prve ruke, od jednog od najpoznatijih hrvatskih nogometnih menadžera Andyja Bare.
- Posao menadžera u nogometu jedan je od najzanimljivijih s kojima se čovjek može baviti. Ako ste uspješni onda je to fenomenalan posao, no morate biti spremni na to da vi zapravo najviše radite kada su drugi ljudi na godišnjem odmoru jer tada se i zimi, a pogotovo ljeti, rade transferi. To vam je takav posao da vi od nečega što vrijedi nulu za četiri godine možete napraviti igrača koji vrijedi po 20, 30 milijuna eura, no morate biti uporni i strpljivi, stvoriti puno kontakata i vjerovati u ono što radite i kada vam ne ide najbolje - započeo je Bara i potom ispričao svoju priču o tome kako je on postao nogometni menadžer:
- Jako sam rano napustio Hrvatsku i u tome napravio pogrešku. Do svojih 17-18 godina igrao sam u Dinamu i otišao na poziv Valencije gdje sam bio stranac, nitko i ništa. Kasnije sam igrao u Legiji iz Varšave, u klubu ranga Dinama, no to nije bilo ono što sam ja od sebe očekivao pa sam s 23, 24 godine završio karijeru odlučivši da ću biti menadžer. No, kako mi se počelo događati da gdje god hoću završiti neki posao naiđem na jedno ime, a to je bilo ono Jonathana Barnetta, odlučio sam otići do tog čovjeka.
A riječ je o, i danas, jednom od najutjecajnijih nogometnih menadžera na svijetu.
- Otišao sam u London i pokucao na vrata njegove agencije. S obzirom na to da im šefa nije bilo taj dan u uredu svi djelatnici agencije pokušavali su saznati zašto ga ja trebam, a ja sam im uporno govorio da im ne smijem reći tko me šalje i da imam informaciju koju smijem prenijeti samo gospodinu Barnettu. Na koncu me on, sutradan primio, a kada me pitao što ću popiti naručio sam čaj samo da taj sastanak što duže potraje. No, kada sam mu rekao da sam sve to izveo jer bih volio raditi za njega ustao je, pružio mi ruku i kazao "od danas radiš za mene".
I radio je Bara za njega sve dok se nije osamostalio, a danas zajedno s partnerom, kazao je studentima, ima agenciju lociranu u Španjolskoj s 36 ljudi i zastupa preko 146 igrača. A među njima je i jedan dojučerašnji mladi igrač Rome kojeg je sa 16 godina doveo u Dinamo. Baš kao nekad Olma.
- Fifa i Uefa ne dozvoljavaju transfere maloljetnih igrača sve dok se ne dokaže da ta selidba nije bila iz nogometnih razloga. I zato ćemo morati čekati još određeni broj mjeseci jer se njegovi roditelji moraju preseliti u Zagreb i zaposliti. Tek onda je moguće registrirati maloljetnika.
Studente je zanimalo kako je pronašao Olma, igrača na kojem će najviše zaraditi.
- Bio sam zastupnik Barceloninih kampova na Balkanu i tu sam ga i vidio. Olmo je tada bio kapetan Barcelone u svom uzrastu, a ja sam mu postao menadžer kad je on imao 13, a u Dinamo je došao s 15. Rekao sam tada njegovim roditeljima da bi u Barceloni mogao ostati samo broj i da ja predlažem da on preseli u Dinamo na što je njegova mama skočila "ne vodi mi sina u Ukrajinu". Njima je to u tom trenutku valjda izgledalo kao da ja danas nekoga iz Hrvatske vodim u Kazahstan. No, uspio sam ih nagovoriti i pokazalo se dobrim jer niti jedan od 30-tak tadašnjih suigrača u Barceloni kasnije nije uspio.
A Bara je uspio i Dinamu i sebi omogućio veliku zaradu.
- Uobičajeno je da igračev menadžer dobije 10 posto od kluba koji ga je prodao, no ja sam ovdje prošao i bolje od toga jer sam ja svojim novcem platio 350 tisuća eura odštete Barceloni, a potom sam se dogovarao s Dinamom za udjel od transfera. To je bila sreća, no puno puta sam i fulao. Inače, za Olma su zainteresirani bili i Atletico Madrid, Milan a u posljednji čas se javio i Bayern kad su čuli da se dogovaramo s Leipzigom. Žao mi je jedino što nije otišao u Milan jer ga je Boban silno želio, no oni nisu financijski parirali Leipzigu. Da je otišao u neki od tih velikih klubova možda bi nakon dvije slabije utakmice završio na klupi, a ovako će igrati, a Dinamo će na njemu inkasirati još niz godina. Dogovor je bio da oni odmah plate 18 i pol milijuna eura, a da nakon svakih sedam odigranih utakmica Dinamo dobije još po milijun sve tako do sedam milijuna. Osim toga, tu je i 20 posto od sljedećeg transfera, a svaki put kada Leipzig u narednih pet godina bude u Bundesligi među četiri dobit će još po milijun eura. Sveukupno, Dinamo bi mogao zaraditi 40 milijuna eura.
Za razliku od Olma koji je šutio i radio, čekajući priliku za veliki transfer, Ante Ćorić je izabrao taktiku iskazivanja nezadovoljstva pa je izbjegavao i treninge.
- Nije dobro da govorim protiv igrača za kojeg sam radio, no Ante je pogriješio jer uvijek je lakše izaći iz kluba u dogovoru nego u svađi. Olmo je posve nešto drugo, kod njega je najjači faktor njegova psiha. On će na terenu sve dati za klub, a izvan terena će se za sebe boriti na svoj način.
Jedno studentsko pitanje bilo je i na temu Sammira i toga koliko ga je strast ka noćnom životu zakočila u igračkoj karijeri?
- On je bio svjetski prvak s Brazilom do 20 godina i mogao je biti igrač razine Luke Modrića, no volio je noćni život. U konačnici je poslovno dobro prošao jer je igrao nekoliko godina u Kini, no što se tiče sportske strane, da me je slušao, mogao je puno više.
Pričao je Bara kako se u karijeri susretao s teškim pregovaračima. Koji su bili najteži?
- Dinamo tu neću računati. Rekao bih Tottenham jer vlasnik tog kluba je čovjek koji živi na brodu pa putuje svijetom i nigdje ne plaća porez. Predsjednik kluba je Židov Daniel Levy, a oni su vrlo teški za pregovore. Kada je Bale odlazio u Real oni su bili spremni držati ga godinu dana na tribinama ako treba, a na koncu se taj rekordni transfer i dogodio tek godinu kasnije.
>>> Pogledajte kako je vraćeno ime Dinamo
A ovo je poznati, ugledni "menadžer", hahahah.. a na tjedni raport u Medjugorje.. koga vi farbate