Nakon Dinamove apsolutne blamaže u Vinkovcima u 11. kolu HNL-a 1:0 porazom protiv Vukovara, komentari na društvenim mrežama su u najmanju ruku zanimljiva pojava. Međutim, jedan narativ kojeg je nogometna publika kreirala je posebno zapao za oko, a tiče se medijske prezentacije Dinama.
"A pisali ste ovog ljeta da Dinamo ima dvije jedanaestorke koje mogu osvojiti naslov prvaka, nije li vas sada sram", otprilike tako glase mnogobrojni komentari publike upućeni prema predstavnicima sedme sile. Ono što kreatori tih komentara zaboravljaju jest činjenica da su i oni sami pričali o "atomskom Dinamu" prije nekoliko tjedana, kad su plavi i u HNL-u i u Europskoj ligi držali prva mjesta na ljestvicama.
Poanta je da je u kontekstu tog vremena bilo smisleno pisati velike hvalospjeve. U nogometu nema baš puno filozofije, kao što ima recimo u politici. Dok političari u politici često mogu "izmuljati" se van iz problema, u nogometu toga baš i nema jer je rezultat vrlo jasno i vrlo decidirano mjerilo. Stoga je računica u nogometu vrlo jednostavna; ako su rezultati vrhunski, onda momčad zaslužuje hvalospjeve, a ako su rezultati loši, onda momčad zaslužuje kritike.
Nijedan novinar nije pisao o "dominantnom Dinamu", a da pritom nije imao pokriće za to, barem u trenutku pisanja teksta. Primjerice, prije kiksa od Lokomotive Dinamo je imao učinak od devet pobjeda, jednog remija i jednog poraza u 11 utakmica, a od tih pobjeda dvije su bile europske, protiv Fenerbahčea i Maccabija. S takvim tadašnjim učinkom iza sebe, logično je da kao posljedica idu pohvale.
VEZANI ČLANCI:
Da se ne shvatimo krivo, Dinamo danas, nakon tri velika kiksa u prvenstvu, zaslužuje svaku najoštriju kritiku. Međutim, vrlo je besmisleno, pa čak i neinteligentno ponašanje nogometne publike koja sada upire prstom u medije, a 99 posto istih tih koji sada to rade su isto pričali i pisali o Dinamu kao i ti sami mediji. Vrlo vjerojatno su ti navijački hvalospjevi bili čak i glasniji od onih novinarskih, naravno u periodu kad je Dinamu išlo dobro.
Zaključno možemo bez zadrške reći da je ovaj narativ publike totalno promašen. Kad gledate poante i zaključke koji se donose u medijskim tekstovima, one su fokusirane isključivo na trenutak u kojem se nalazimo. S tim na umu, poprilično je nepošteno izvaditi nečiji citat i koristiti ga dva-tri tjedna kasnije, jer ti citati su bili striktno fokusirani na tadašnju situaciju i iz te perspektive su točni i istiniti. To što se situacija u međuvremenu promijenila, to nije krivica novinara niti bi oni trebali biti smatrani kao 'nostradamusi'. Zapravo, priča gotovo pa i ne može biti jednostavnija. Iz rujanske perspektive je svaki hvalospjev Dinamu bio u pravu, što ne znači da mora biti i iz današnje perspektive.
Otvori KEKS Pay
Kako se može izjednačavati odgovornost za komentare novinara i navijača. Svakome je valjda jasno da navijač ima utjecaj na mišljenje ograničene skupine ljudi, dok novinari formiraju javno mnijenje u neusporedivo većoj mjeri. Što se tiče tajminga plasiranja komentara, zar je smisao novinarskog zadatka da ovisno o rezultatu izražava povoljno ili nepovoljno mišljenje o samoj izvedbi, trenerovi radu ili politici uprave kluba. Novinarska euforija traje od bakljade i izbora u Shratonu, preko pojave uvijek legendarnih Zajeca i Bobana. Svaki potez uprave se odobravao, zauzimali su uvijek Bobanovu stranu u razilaženju s bivšim igračima. Dinamo se od pojave Zajeca i Bobana percipira kao da prije njih nije postojao (a zaslužne za dosadašnje uspjehe kluba ne daj Bože da netko spomene). Prema tome, neka novinari pogledaju iznova svoje napise unatrag dvije godine i neka pošteno preuzmu dio krivice za ovaj sunovrat kluba. A svaki će navijač za sebe odlučiti hoće li priznati vlastitu zabludu. To dvoje nemojte brkati.