Bio je 10. ožujka, pred stadionom je nekoliko tisuća Dinamovih navijača čekalo rezultate predsjedničkih izbora, a kada su Zajec i njegovi ljudi s rukama u zraku izašli podno zapadne tribine, krenula je euforija. Legendarni Zeko, na rubu plača i potpuno svladan emocijama, u megafon je tek uspio prozboriti "Hvala vam, živio Dinamo." U tim je riječima bilo toliko simbolike, jer Dinamo je ustvari tada opet počeo živjeti na način kakav žele navijači, da bude klub koji pripada svima, a ne samo privilegiranima koji se na njemu bogate.
Kada je prije 63 dana Dinamo dobio novog predsjednika, bilo je i mnogo onih koji su se pitali je li baš Zeko taj koji može sve preokrenuti, ima li u 68-godišnjoj legendi dovoljno energije da pokrene klub koji je posljednjih godina išao silaznom putanjom, u kojem je atmosfera bila zatrovana, u kojem se spletkarilo, lagalo, a bogami i kralo.
Naslov prvaka nema veze s navijačima nego ima veze s ispadanjem iz europskih natjcanja. Dobro je da se Dinamo otvorio navijačima jer bez sinergije navijača i klupskih struktura ne može biti pozitivne atmosfere na stadionu i oko kluba. Ali isto tako ne treba se niti dodvoravati navijačima. Klubom moraju upravljati stručni ljudi a navijači trebaju voljeti i navijati svoj klub.