Neću vas lagati i praviti se pametan. Nakon očajnog prvog poluvremena Rijeke protiv Omonije isprva sam planirao pisati komentar ove utakmice na temu Tonija Fruka, i to na temu njegove katastrofalne izvedbe, jer je zaista takva u prvom poluvremenu i bila. Fruk je nepotrebno gubio lopte, a svaka iole važnija odluka koju je donosio u posljednjoj trećini terena bila je pogrešna. Dodavanja su bila prekratka, ideje su bile loše te se svaka važnija lopta koju je Rijekin talisman imao u nogama izgubila.
No tu dolazimo do onoga što razlikuje majstore nogometa od solidnih nogometaša. Igrači kao što je Toni Fruk i nakon tako lošeg poluvremena ne potonu. Takvi igrači imaju mentalnu sposobnost izdignuti se iznad loših trenutaka, zaboraviti na sve ono loše što su činili u prethodnom tijeku utakmice, te na teren nakon pauze istrčati kao potpuno drukčiji nogometaši.