Na današnji dan, 8. veljače 2023. godine, preminuo je jedan od najvećih, najuspješnijih, najznačajnijih i najutjecajnijih hrvatskih nogometnih trenera, legendarni Miroslav Ćiro Blažević. Otišao je samo jedan dan prije svog 88. rođendana. Ćiro je rođen 9. veljače 1935. godine u Dolcu na Lašvi. Kao najmlađe od osmero djece Mate i Katarine Blažević. No, mnogi – pogrešno – kao datum Ćirina rođenja navode 10. veljače.
– Dolac je tri kilometra od Travnika, pa kad sam se rodio, tata Mato proslavio je tako da me zakasnio "krstit'" taj dan. Tata je već tada imao dva sina, a kad sam ja bio rođen, kaže on majci: "Zapamti, Katice, ovaj isprdak bit će najbolji!" Čuj, isprdak, nikad tu riječi nisam upotrijebio! Majka se zgražala kad mi je to pričala – ispričao nam je jednom Ćiro.
Slučajan susret u Ilici
Miroslav Blažević kao petogodišnjak je na zabavi u travničkom Hrvatskom domu dobio nadimak Ćiro, po lutki trbuhozborcu, što je ražalostilo njegovu majku jer je njezin najmlađi sin za nju oduvijek bio Braco, s obzirom na to da je Seku već imala, Miroslavovu dvije godine stariju sestru Jozefinu. Ćiro je od malih nogu pokazivao interes prema sportu, pa se počeo baviti skijaškim trčanjem. Kao 15-godišnjak nastupio je na republičkom prvenstvu na Jahorini, a 1952. na državnom prvenstvu na slovenskom Pohorju u utrci na šest kilometara bio je pobjednik u konkurenciji mlađih omladinaca. Ćiro se, usporedo sa skijaškim trčanjem, počeo baviti i nogometom, pa se priključio travničkom Bratstvu, gdje je kao vrlo darovit napadač već s 15 godina bio priključen prvoj momčadi.
GALERIJA Srebrnim hrvatskim rukometašima organizirani su dočeci diljem Hrvatske i BiH
Kada je 1954. godine bio u Zagrebu u posjetu sestrama Jeleni i Dragici, slučajno je u šetnji Ilicom susreo svoga bivšega trenera iz Bratstva Zlatka Golca. On ga je, poznavajući Ćirine nogometne kvalitete, poslao na trening u Dinamo. Tamo je mladoga Travničanina uskoro prvoj momčadi priključio trener Oskar Jazbinšek te ga je poveo na turneju po Mediteranu i Bliskom istoku.
Međutim, Ćiro nikada nije odigrao službenu utakmicu za Dinamo jer je dobio poziv za odsluženje vojnoga roka u Čačak. Tamo je trebao ostati 18 mjeseci, ali vojni rok u međuvremenu je bio produljen na 24 mjeseca, a nakon njegovoga isteka za njega u Dinamu više nije bilo mjesta, pa je u proljeće 1957. godine postao igrač Lokomotive, zatim Sarajeva (1957.–1959.), a posljednji klub za koji je igrao u Jugoslaviji bio je Rijeka (1959.–1963.).
U Rijeci je upoznao svoju suprugu Zdenku Đorđević, s kojom se vjenčao 1961. godine i dobio troje djece: kćeri Barbaru (rođenu 1962.) i Katarinu (1966.) te sina Miroslava (1971.). Iz Rijeke je 1963. godine prešao u švicarski Sion, potom je igrao za Servette (1965.), a igračku karijeru okončao je u klubu Moutier (1966.).
U Švicarskoj je započeo svoju briljantnu trenersku karijeru, a prvi klub bio mu je nižerazredni Vevey (1968.–1971.), potom je preuzeo Sion (1971.–1976.), s kojim je osvojio svoj prvi trenerski trofej, švicarski kup 1974., zatim Lausanne Sport (1976.–1979.), a 1976. godine u dvije je utakmice, s Austrijom (1:3) i Švedskom (1:2), vodio švicarsku nogometnu reprezentaciju.
Ćiro se potom vratio u Jugoslaviju te 1979. preuzeo momčad Rijeke, a u prosincu 1980. prihvatio je poziv Dinama. Ondje se u prvom mandatu zadržao do ljeta 1983., potom drugi put od 1985. do 1988., treći put od 1992. do 1994. godine, a četvrti put plave je vodio u sezoni 2002./2003.
Miroslav Blažević proglašen je Dinamovim trenerom stoljeća u izboru Večernjega lista, kao stručnjak koji je nakon 24 godine donio Dinamu naslov prvaka (1982.), ali i istodobno promijenio krvnu sliku cijeloga kluba te doživio neslućenu popularnost.
Osim u Švicarskoj, Jugoslaviji i Hrvatskoj, Miroslav Blažević vodio je klubove u još šest zemalja: Francuskoj (Nantes, 1988.–1990.), Grčkoj (PAOK, 1991./1992.), Sloveniji (Mura 2003.), Kini (Shanghai Shenhua, 2010.), Iranu (Mes Kerman, 2011./2012.) i BiH (Sloboda Tuzla, 2014.).
Ćiro je bio poznat ne samo kao vrhunski nogometni stručnjak nego i kao vrstan motivator koji je bio u stanju u kratkome razdoblju potpuno mijenjati mentalitete svojih klubova, pa je od ispadanja iz prvoligaškog društva spašavao Prištinu (1985.), Rijeku (1996.) i Osijek (2002.). To mu nije uspjelo sa švicarskim Xamaxom (2005.). Ćiro je u Varteksu od 2003. do 2005. bio mentor današnjem izborniku vatrenih Zlatku Daliću, koji mu je posvetio svjetsku broncu u Kataru, a u dva navrata, na nagovor Milana Bandića, bio je i trener Zagreba (2006.–2008., 2012./2013.).
Hrvatsku vodio 73 puta
Miroslav Blažević u jesen 2005. godine bio je trener Hajduka, s kojim je osvojio Superkup, te je još uvijek jedini trener koji je osvajao trofeje s Dinamom i s Hajdukom. Donedavno je Ćiro Blažević bio najuspješniji hrvatski izbornik, kao četvrtfinalist Europskog prvenstva 1996. te osvajač svjetske bronce u Francuskoj 1998. godine. Hrvatsku reprezentaciju vodio je u 73 utakmice. Bio je 2001. godine izbornik i reprezentacije Irana, s kojom se nije uspio plasirati na SP 2002., zatim reprezentacije BiH, koju nije uspio odvesti na SP 2010., a 2011. godine u dvije utakmice vodio je i olimpijsku selekciju Kine. Posljednju službenu utakmicu u bogatoj trenerskoj karijeri Ćiro Blažević vodio je 14. prosinca 2014. godine na klupi Zadra u Stanovima odigravši protiv Splita 1:1.
Najveći doprinos Ćire je u stvaranju države Hrvatske na čelu sa Ocem domovine uz brojne velikane kao što je Šušak...