Možemo raspravljati o tome je li sudac bio tendenciozan, možemo vaditi pravilnike i pisati Fifi, ali to neće promijeniti činjenicu da je Svjetsko prvenstvo za nas završilo. Još nam samo treba da od Fife dobijemo odgovor u stilu Imbre Grabarića iz Gruntovčana: "Ti buš meni paragrafe tumačil".
Umjesto da trošimo energiju na to, radije gledajmo pozitivnu stranu priče, a ona kaže da je Hrvatska još jednom pokazala da spada u vrh svjetskog nogometa, da se baš sa svima možemo "pofajtati". Dizali smo se kako je turnir odmicao, odigrali protiv Portugala jedno od najboljih poluvremena u povijesti, djelovali moderno, trkački moćno i još jednom pokazali da imamo ono na čemu nam zavide svi na svijetu, a to je zajedništvo. Mladi i stari, klinci i senatori, i na toj su utakmici protiv Portugala ginuli jedni za druge, čuvali si leđa, jedni iz drugih izvlačili ono najbolje. Kult reprezentacije, koji smo imali oduvijek, a na kojem Dalić inzistira svih ovih godina, nešto je što nikada ne smijemo izgubiti. Za sve naše igrače igranje u reprezentaciji je svetinja, a to se vidi i na terenu, zbog toga se često odlično nosimo s protivnicima koji su objektivno kvalitetniji.
Ispadanje je uvijek teško prihvatiti, pogotovo nakon ovakve utakmice, ali veseli što smo skepsu koja se nekako javila na početku turnira zamijenili nadom s kojom se od turnira opraštamo. Jer vidjeli smo koliko mogu Petar Sučić i Baturina, Matanović je pokazao da na njega možemo ozbiljno računati, Vušković je stekao važno iskustvo, a Gvardiol, Šutalo, Stanišić, Marco Pašalić i mnogi drugi još godinama mogu igrati za reprezentaciju.
Nismo nagrađeni za dobru igru i za hrabrost, sreća nam je opet okrenula leđa (nakon Eura 2024.), nismo dobili priliku za dvoboj sa Španjolcima... Ali igrat ćemo s tom furijom vrlo brzo, već u rujnu u Ligi nacija, i vjerujemo da ćemo pokazati kako se možemo nositi i s njima. Zato ne treba očajavati – vjera u svijetlu budućnost sada nam je još jača nego prije ovog mundijala...
Hrvatska herojski pala protiv Portugala na SP-u, poništena su nam čak tri pogotka (1:2)Posljednja Lukina utakmica za vatrene: Došao je kraj bajci; kapetane Luka, hvala ti 202 puta!
"Ljudi, umjesto da trošimo energiju na raspravu o suđenju" - Sve ok, ali ovaj put ne bih olako skrenuo s ove teme. Uvijek se iznova priča... da smo mi bili bolji, bilo bi bla bla. Stvarnost je: nitko nije savršen, a mi smo bili dovoljno dobri za prolaz protiv jedne od najboljih reprezentacija svijeta. Stoga, s obzirom da se ovdje radi o novoj tehnologiji, koja već sad pokazuje sve znakove ekstremne manipulacije i kod koje se očekuje da ne vjerujemo vlastitim očima čak i kad je sve jasno, guranje glave u pijesak i zanemarivanje problema postaje jamstvo da će se isto nastaviti i dalje. Selektivno i manipulativno (ne)prikazivanje spornih situacija, inzistiranje na obrani sudačkih grešaka od strane krovne organizacije, više nije opcija koja će se možda dogoditi, nego se pokazuje da je to opcija koja se redovito događa.