Vahid Halilhodžić prilično je nagazio plave u danima koje su proveli u Zagrebu. Mukotrpna testiranja mnogi su pratili iskašljavajući se, zajapurena lica, nikako nisu mogli doći do daha. A mladi Andrej Kramarić sve je podnosio sa smiješkom.
– Osjećam i ja umor, ali nemamo svi iste predispozicije pa ovo razdoblje lakše podnosim.
I na testovima ste stalno u vrhu, uglavnom najbolji?
– Odmalena je tako, mislim da mi je to samo plus.
Zašto to ne vidimo na terenu, zato što nemate dovoljno prilika?
– Volio bih da imam prilika, ali ne bih puno govorio o tome. Želim dokazati da vrijedim, i to u Dinamu.
Postoji li mogućnost da se dokazujete na posudbi?
– Želim ostati u Maksimiru i ostat ću. Fizički pokazatelji kažu da mogu, a ja vjerujem da i po drugim kvalitetama mogu uspjeti. Volio bih da imam prilike, ali to ovisi o treneru.
Vaš otac kaže da možda teže psihički podnosite drukčiju poziciju, u juniorima ste bili broj jedan, a sad u prvoj momčadi jedan od 25.
– Normalno da se ne može mjeriti omladinska škola s profesionalnim nogometom. Jasno da ne mogu dobiti prilika koliko sam ih dobivao kao klinac. Puno ovisi o kontinuitetu, što se manje igra, gubi se samopouzdanje, a ono puno znači. Na osnovi posljednjih testova i fizičkih mogućnosti stekao sam novo samopouzdanje, pokazao sam sebi, treneru, suigračima, medijima, publici, da mogu.
Živciraju li vas tvrdnje da bi vam posudba dobro došla?
– Igranje bi bilo dobro za kontinuitet, ali teško je reći, želim se izboriti ne samo za ostanak u klubu nego i za prvih 11 jer znam koje su moje mogućnosti. Osjećam da mogu i na treninzima, utakmicama.
Biste li posudbu doživjeli kao nazadovanje, a većina je igrača (Modrić, Eduardo, Ćorluka...) bljesnula baš kad se vratila s posudbe?
– Ali oni nisu na posudbu otišli iz prve momčadi, a to nije isto. Vjerujem u sebe.
Neki kažu da ste izgubili najbolje godine na klupi. Biste li sad, da možete vratiti godinu, napravili nešto drukčije?
– Teško je to reći, ne znam.
Jeste li upisali fakultet?
– Jesam, ekonomiju, ali nema me baš tamo. Bio sam na predavanju, ali me to izmorilo i zaključio sam da za to nema potrebe. Nakon dva-tri sata ukoče mi se noge, bolje da ovdje u Maksimiru trčim. Pitali su me dečki i u školi kako mogu dva sata trčati. No, lakše mi je trčati nego dva sata sjediti, to je navika.
Otvori KEKS Pay
Hajde, bilo bi super da se Kramaricu otvori, bit ce prilike u polusezoni koja dolazi,