Godinama je Dinamo muku mučio s pozicijom lijevog beka, no ovog ljeta taj je problem očito riješen, stigli su Matteo Pérez-Vinlöf iz Bayerna i Bruno Goda kao slobodni igrač koji je završio sa svojim boravkom u šampionskoj Rijeci. Oko dolaska Gode bilo je svakakvih priča, jedna od njih je i ta da je stigao kao kompenzacija za Brunu Petkovića koji se razišao s Dinamom i Zvonimirom Bobanom, a Goda i Petković imaju istog menadžera (Ivan Cvjetković). No, znamo da je u Dinamu priča o dolasku Gode bila ozbiljna puno prije odlaska Petkovića.
Goda je bio ugodno iznenađenje na pripremama plavih u Sloveniji, hvalili smo ga, a onda se javio njegov menadžer:
– Što se čudite, zar ste sad otkrili Godu – smijao se Cvjetković.
U Dinamu je sve bilo sjajno, možemo na stranu staviti loš dan protiv Gorice, jer onda se zaredalo s velikim pobjedama, ali je i stiglo razočaranje u susretu i porazu od Lokomotive.
Podbacili smo svi
Kako živite u ovoj reprezentativnoj stanci, da se slavilo nad Lokomotivom, sigurno bi bilo ljepše?, pitamo Godu.
– Bilo bi ljepše da smo na odmor otišli s pobjedom, ali sad je tako kako je, moramo dići glave i idemo dalje. Imali smo tri dana odmora koja su nam dobro došla, vratili smo se treninzima. U petak smo imali dva, sad nakon doručka u klubu idemo dalje raditi, iskoristit ćemo ovu stanku da podignemo kapacitete – rekao nam je Goda u subotnje prijepodne.
Kako to da Dinamo slavi na Fenerbahçeom i Maccabijem, dobije tri derbija u gostima, a izgubi od Gorice i Lokomotive?
– Ne znam što bih rekao, ali vidite, kad sam bi u ostalim klubovima i kad igraš protiv Dinama koji je ostvario nekakvu veliku europsku pobjedu, računaš na to da će biti umorni, ispražnjeni. Možda se to sad nama dogodilo, nismo bili pravi, ali svaka čast Lokomotivi, izašli su hrabro i dobili nas.
Je li bilo umora nakon Maccabija i puta iz Srbije pa je Dinamo igrao slabije, nekako bez energije protiv Lokosa?
– Osobno se nisam osjećao umorno, ali podbacili smo svi kao momčad, prije bih rekao da smo donosili krive odluke u utakmici, a ne da smo bili fizički, energetski slabiji. Nisam imao nikakvih problema, ali znam da nisam ni ja bio pravi kao ni cijela momčad. Analizirat ćemo tu utakmicu i nastojati da nam se takvi dani više ne ponavljaju ili da ih bude što manje. No, dogodi se takav dan, ne možeš uvijek slaviti – kaže nam Goda.
Vratimo se taj vaš dolazak u Dinamo ovog ljeta, kako je došlo do vašeg dolaska u Maksimir, kad su krenuli kontakti?
– Prvi kontakt bio je pred kraj sezone, potom se čekalo da ona završio, da se vidi tko će biti trener Dinama, sve se razmatralo i onda je stigao zadnji poziv i sastanak te je odlučeno da dolazim i nitko nije bio sretniji od mene.
Znamo da ste dinamovac, kao mladi ste iz Županje došli u Dinamo, a onda je uslijedio okolni put do ponovnog dolaska u Maksimir.
– Nisam bio te sreće da odmah dođem do prve momčadi kao neki od mojih suigrača, kao što su Brekalo, Sosa, Šemper, Soldo... Imali smo tu zlatnu generaciju '98. koja je osvojila Nike kup. Dio igrača brzo je došao do prve momčadi, a ja sam svoj put potražio drugdje, ali se nisam predavao. Gdje god sam bio, radio sam još jače jer sam znao da i u Dinamu rade jako i da moram biti na najvišoj razini da bih se jednog dana mogao vratiti. Bilo je dosta odricanja i puno treninga, kako u klubovima tako i privatno, ali nikad nisam gubio nadu i vjeru, još od Hrvatskog dragovoljca u kojem sam odigrao prve seniorske utakmice, preko Slavena Belupa i Rijeke, te mi se sad ispunio san, ponovno sam u Dinamu – kaže Goda.
U Rijeci ste u prvoj sezoni igrali odlično, a u drugoj nestali, što se dogodilo?
– Svašta bih mogao reći o drugoj sezoni, prvo sam imao tu ozljedu pubične kosti, ali što se sve događalo u toj sezoni, bolje je ne govoriti. Uzela se dvostruka kruna, sretan sam zbog toga i ne želim sad kvariti sliku s nekakvim izjavama.
Bili ste i prije blizu Dinama, no koliko znamo, Ante Čačić, tadašnji trener plavih, nije vas želio?
– Bilo je to kad sam odlazio iz Slavena Belupa, bio sam blizu Dinama, ali nažalost, nije se ostvarilo. Nastavio sam vjerovati u sebe, moja velika želja da se vratim u Dinamu nikad se nije smanjila i sad možete zamisliti moju sreću što sam ovdje, što igram. Uživam i dajem sve što mogu.
Dinamo je dugo imao problema na poziciji lijevog beka, a sad ima vas i Pérez-Vinlöfa, kakva je konkurencija u kojoj vi trenutačno držite "pole position" iako je Matteo na početku bio starter?
– Sad je tako, ali ima puno utakmica, trener će zacijelo rotirati, ovisi i kakav mu tip igrača treba za koju utakmicu. Matteo je mlad, ali ima i veliku kvalitetu i nije bez veze došao u Dinamo. A konkurencije mora biti, na svakoj poziciji imamo po dva odlična igrača, Matteo i ja guramo jedan drugoga.
Sestra mi je uvijek podrška
Kakvi su zahtjevi trenera Kovačevića prema vama?
– Nema u tome ništa komplicirano, sve su to normalni i uobičajeni zahtjevi kao i kod svakog trenera, a neke taktičke detalje ipak ne bih iznosio, ne želim to otkrivati – uz smiješak će Goda.
Nakon reprezentativne stanke nastavlja se HNL, u subotu za Dinamo kreće drugi krug prvenstva, krećete s prvog mjesta, ali bez bodovne prednosti, jeste li zadovoljni time?
– Dok smo prvi, dobro je, ali ostaje žal nakon zadnje s Lokomotivom što nismo zadržali bodovnu prednost koju smo imali nakon pobjede nad Hajdukom u Splitu, ali moramo nastaviti dalje, još jače, napravili smo puno s dvije pobjede u Europi, ali nama je prioritet HNL. Ne ide tu sve uvijek lako, ali prvenstvo je maraton.
U prvom ste krugu dobili sva tri derbija u gostima, a sad slijedi prvi domaći, stiže Osijek, kakav Dinamo možemo očekivati?
– Dolaze k nama i to se mora vidjeti, Maksimir mora biti neosvojiva tvrđava, ne smijem gubiti bodove, s puno energije od prve minute moramo ući u taj susret, stisnuti ih, što prije postići prvi pogodak, pa pokušati i drugi.
Vaša sestra Ines poznata je televizijska sportska novinarka, kritizira li vas?
– Ma ne, ona je uvijek pozitivna i podrška mi je, pogotovu kad su teški trenuci, kod ozljeda i kad sam bio bez kluba – zaključio je Bruno Goda.
Otvori KEKS Pay
