Bit će još prilike i vremena za analize, ali kako se ovo Europsko prvenstvo dočekivalo s prizvukom "e sad ćemo vidjeti Hrvate kad nisu domaćini", i bez novog finala možemo reći da su rukometaši dobar dio turnira odigrali izuzetno, posebno u smislu angažmana i borbenosti, dok je dodatan pomak ostvaren u pozicijskoj igri u napadu, vidljiv naročito dok je bilo energije. I ne samo da je ova prva post-Duvnjak generacija pokazala da bi u budućnosti mogla igrati važnu ulogu u vrhu svjetskog rukometa, već su taktička zrelost i karakterna nadmoć nad suparnicima u onim utakmicama koje nisu prelomljene prije završnih deset minuta (polufinale je ipak bilo riješeno na onih -7) podgrijale nadu u neko buduće finale, čak možda i zlato, ali pod uvjetom daljnjeg napredovanja.