Marino Bloudek (25) novi je hrvatski atletski rekorder na 800 metara. Na mitingu u Ostravi za pet sekundi nadmašio je rekord Luciana Sušnja iz 1974. godine. Ove je sezone Bloudek sve brži i brži i rušenje rekorda bilo je samo pitanje dana. Zanimljivo je da je u Ostravi, u veljači ove godine srušio 37 godina star dvoranski rekord na 800 metara koji je držao je Predrag Melnjak. Melnjak je 1988. u Torinu istrčao 1:46.40, no Bloudek je u Ostravi bio 25 stotinki sekunde brži. Nekako mu je krenulo nabolje kada je na Hanžeku, nakon što je završio svoju utrku, na tartanu zaprosio djevojku Nataliju, i to uz Sinatrin "My Way" s razglasa i ovacije publike.
Nakon prošnje postao brži
– Rješavao sam sve skrivećki, od poruka preko poziva do nalaženja prstena. I na kraju je ispalo sjajno. Zajedno smo već skoro dvije godine, imamo savršenu vezu, ona je isto atletičarka. Razumijemo se i živimo sportski život – rekao je Bloudek.
Njegova životna priča započela je s loptom u nogama. Potekao iz sportske obitelji Bloudek iz Kaknja u Bosni i Hercegovini, gdje su djed Zdravko, djedov brat Marijan, otac Valentin i stric Vedran bili duboko ukorijenjeni u sport, bilo je gotovo predodređeno da i Marino krene tim putem. Na nagovor oca, počeo je trenirati nogomet u Virovitici i vrlo brzo pokazao izniman talent. Njegove vještine nisu ostale nezapažene; igrao je za regionalne selekcije i bio pozivan u reprezentativne kampove, a njegova karijera činila se zacrtanom. Bio je na putu da postane profesionalni nogometaš, slijedeći snove mnogih dječaka. Međutim, sudbina je imala drugačiji plan. Teška ozljeda noge prekinula je njegov nogometni san i bacila ga u dugotrajan i mukotrpan oporavak. U tom trenutku, budućnost u sportu činila se dalekom i neizvjesnom. No, upravo je taj bolni prekid otvorio vrata jednom potpuno novom svijetu – svijetu atletike, u kojem će njegov talent zasjati punim sjajem.
– Tata se, kao i stric, rodio u Kaknju gdje su igrali za tamošnji Rudar. Stric je bio puno uspješniji, a njegovim koracima trebao sam krenuti i ja. Naime, stric Marijan bio je jedan od najboljih igrača zeničkog Čelika od 1974. do 1983. godine. Bila je to generacija u kojoj su još bili Buza i Hajduk. Mene su kao kadeta zvali u Arsenal i Dinamo, a ja se nisam dao iz Virovitice. Mislio sam kako ima vremena za velike stvari, a onda se dogodio lom potkoljenice. Jedan od dječaka suparničke momčadi uletio mi je s leđa i moja nogometna karijera otišla je u vjetar, tko zna kako bih završio kao nogometaš... Stoga mi je za sada jako dobro biti atletičar koji osvaja medalje – rekao je Marino.
Njegov oporavak trajao je pet mjeseci. Nije mu bilo lako, nije išao u školu, hodao je s pomoću štaka, a najviše je na oporavku radio njegov tata. Tijekom oporavka, dok je pokušavao vratiti snagu u ozlijeđenu nogu, Marinu je prišao atletski trener Zlatko Tot. Prepoznavši u njemu potencijal, pozvao ga je da se okuša u jednoj atletskoj utrci, gotovo iz zabave. Marino je pristao, ne sluteći da će taj trenutak zauvijek promijeniti tijek njegova života. Njegov prvi nastup bio je otkriće. Bez specifičnih atletskih treninga, pokazao je urođenu brzinu i izdržljivost koje su ga odmah izdvojile od ostalih. Ubrzo nakon toga, stigao je poziv u reprezentaciju, a nogometna lopta zauvijek je zamijenjena tartan stazom. Bio je to prijelaz rođen iz nesreće, no pokazalo se da je atletika bila njegov pravi poziv. Dok je u nogometu bio talentiran, u atletici je bio predodređen za velike stvari, a rezultati koji su uslijedili potvrdili su da je njegov prelazak bio najbolja odluka koju je mogao donijeti.
Uspjesi su stizali nevjerojatnom brzinom. Već 2015. godine, kao junior, osvojio je zlatnu medalju na Europskom olimpijskom festivalu mladih (EYOF) u Tbilisiju, najavivši dolazak nove zvijezde hrvatske atletike. Taj uspjeh bio je samo uvertira u ono što će se dogoditi dvije godine kasnije. Godine 2017., na Europskom juniorskom prvenstvu, Marino Bloudek ispisao je povijest. Utrkom za pamćenje na 800 metara postao je europski juniorski prvak, ostvarivši san svakog mladog sportaša. Ta zlatna medalja nije bila samo kruna njegove juniorske karijere, već i jasan pokazatelj da posjeduje potencijal za najveće svjetske pozornice.
Kenija pun pogodak
Kao i mnogi mladi prvaci prije njega, Marino se suočio s poteškoćama prilikom ulaska u seniorsku konkurenciju. Razina natjecanja bila je neusporedivo viša, a tijelo i um trebali su se prilagoditi novim zahtjevima. Nakon niza problema s treninzima i stagnacije u rezultatima, postalo je jasno da je potrebna promjena. Ključni trenutak dogodio se kada je započeo suradnju s trenerom Azuzom Simcichem. Taj novi partnerski odnos donio je svježu energiju, drugačiji pristup treninzima i, što je najvažnije, vratio je Marinu vjeru u vlastite sposobnosti. Pod Simcichevim vodstvom, Bloudek je počeo sustavno raditi na svojim slabostima, pretvarajući se iz talentiranog juniora u ozbiljnog seniorskog natjecatelja. Plodovi tog napornog rada uskoro su postali vidljivi na stazi, a rezultati su ponovno krenuli uzlaznom putanjom, ovoga puta prema samom vrhu. Iz Kvarnera je prešao u Dinamo Zrinjevac, a danas mu je trener Mladen Kršek koji se voli sa svojim atletičarima obavezno pripremati u Keniji.
– Dio prosinca i siječnja proveli smo na pripremama u Keniji, nije mi to prvi put, već sam bio tamo tri-četiri puta. Imamo jako dobre uvjete, boravak nije skup, stvarno smo prezadovoljni. Za mene se to pokazalo jako dobrom opcijom. Trenirali smo na oko 2400 metara nadmorske visine. Treninzi u takvim uvjetima jako su teški, teže se diše, dosta sve to iscrpljuje. I onda kada se prilagodiš tim uvjetima, dolazak na niže nadmorske visine, takva promjena, utječe na organizam nabolje, pa je osjećaj da je puno lakše trčati bilo gdje u Europi – rekao je Marino.
Otvori KEKS Pay
