Mentalno zdravlje trenera konačno dolazi u fokus javnosti. Na tribini „Mentalno zdravlje trenera“, održanoj na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u sklopu 19. Tjedna psihologije, otvorena je jedna od najvažnijih, ali godinama zanemarenih tema hrvatskog sporta - psihološki teret onih koji vode sportaše.
U središtu pozornosti bio je izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije Ivica Tucak, koji je bez zadrške progovorio o stvarnosti vrhunskog trenerskog posla:
- Mentalno opterećenje i sagorijevanje veće je od bilo kojeg taktičkog ili stručnog dijela posla. Težina i zahtjevnost ove trenerske uloge, posebno izbornika, ne mogu se usporediti ni s čim drugim. Očekivanja su ogromna i često se ulazi u različite faze, od depresivnih do euforičnih stanja, a najveći izazov je stalno održavati ravnotežu i ne dopustiti sebi da odeš u jednu ili drugu krajnost!
Izbornik Tucak je nakon utakmica imao izazovne situacije o kojima kaže:
- Naravno da je u karijeri bilo takvih trenutaka i bilo ih je jako puno. Teško mi je izdvojiti jedan kao najteži, ali svaki poraz nakon velike utakmice nosi veliku bol. Potrebno je dosta vremena da to prođe, da to izađe iz tebe i da na neki način zacijeli. Svaki takav poraz nosi teško psihološko opterećenje s kojim se treba dugo nositi.
Snažnu poruku poslala je i prof. dr. sc. Renata Barić, koja upozorava na sustavni problem u sportu:
- Treneri su pod stalnim pritiskom i moraju se iznova dokazivati. Često su sami sebi najveći kritičari, a pritom zanemaruju vlastite potrebe. U sportu i dalje postoji stigma mentalnog zdravlja – mnogi šute jer se boje da će biti percipirani kao slabi.
Dodala je kako bez sustavne brige o trenerima nema ni dugoročnih sportskih uspjeha:
- Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja, a nema ni uspjeha bez unutarnjeg mira, zadovoljstva i uživanja u onome što radiš. Da bi sportaši bili dobro, treneri moraju biti dobro.
Važnu praktičnu perspektivu dao je i izbornik gimnastičke reprezentacije Vladimir Mađarević:
- Balans između vrhunskih rezultata i mentalnog zdravlja održavam tako da jasno odvajam privatno i poslovno vrijeme. Vrijeme s obitelji i prijateljima koristim za odmor i opuštanje. Također, postavljam jasne ciljeve i ne preuzimam sav teret odgovornosti sam, već radim s timom ljudi s kojima dijelim i uspjehe i neuspjehe.
Važnost teme dodatno je naglasio i sportski psiholog Luka Škrinjarić:
- Treneri su izloženi brojnim izazovima – izvedbenim, organizacijskim i osobnim stresovima, a često žive i u nesigurnosti hoće li zadržati posao. Mnogi žrtvuju privatni život i vlastitu dobrobit kako bi postigli rezultat, što može dovesti do sagorijevanja i različitih psiholoških problema. Ključni izazovi su upravljanje stresom, prevencija burnouta, regulacija emocija tijekom natjecanja i to kako vlastitu anksioznost ne prenijeti na sportaše. Česti su i osjećaji izoliranosti, kao i pitanja identiteta – tko sam kao trener kada nema rezultata.
Važnost uloge trenera dodatno je naglasila dr. Davorka Herman Mahečić, istaknuvši kako su treneri često u težoj poziciji od samih sportaša jer nose odgovornost za rezultat, razvoj i atmosferu u timu. Dr. sc. Lidija Bojić Čačić upozorila je kako edukacija trenera mora pratiti stvarne zahtjeve profesije te uključivati konkretne alate za upravljanje stresom.
Poseban pogled dao je i sportski novinar Dražen Brajdić:
- Sport i mediji ne mogu jedan bez drugoga, ali upravo način na koji se treneri prikazuju u javnosti oblikuje percepciju o njima.
Tribina je jasno pokazala da mentalno zdravlje trenera više ne smije biti sporedna tema. U sustavu u kojem su rezultati imperativ, a pritisak konstantan, treneri često ostaju nevidljivi iako upravo oni nose najveći teret