Trener novoga belgijskog prvaka Ivan Leko (40), u svom prvom šampionskom danu, sa smiješkom se prisjetio prošlogodišnjeg proljetnoga dana koji ga je lansirao u orbitu.
– U to vrijeme bio sam trener maloga kluba St. Truidena i jednoga dana dobio sam poziv iz Club Bruggea da dođem na razgovor. Vjerujte, ni u peti mi nije bilo da me zovu za trenera prve momčadi. Kada sam čuo što mi nude, nisam mogao doći sebi od iznenađenja! Pazite, prije mene je ovdje bio trener Preud’homme, koji je institucija belgijskog nogometa, pa Španjolac Garrido, pa bivši belgijski izbornik Leekens – kaže nam Leko.
Trebalo je hrabrosti vlasnicima Bruggea za takav potez, ali sve im se vratilo kao u bajci. Uzbudljivi, očaravajući Lekin šampionski pohod okončan je remijem protiv Standarda (1:1) za 15. naslov prvaka (rekorder Anderlecht ima 34).
– Iako su mnogi s podsmijehom gledali na moj dolazak u Brugge, ja sam od prvoga bio uvjeren da ćemo napraviti rezultat, da ćemo igrati atraktivan nogomet i da ćemo se svidjeti publici. Mi smo postigli 85 golova i u svim domaćim utakmicama imali smo pun stadion. Usto, svim igračima ove sezone podigli smo tržišnu vrijednost – ističe Leko.
Nove belgijske prvake u 1 sat poslije ponoći ispred stadiona dočekalo je nekoliko tisuća navijača.
– Bilo je predivno, dirljivo, spektakularno, ali pravo slavlje priprema se sljedećeg ponedjeljka u gradu, nakon utakmice s Gentom. Bilo je to veliko olakšanje za sve nas, momčad i stožer. Jer, bilo je to stresno putovanje. Pritisak od prvoga dana, iako smo mi na njega izvrsno reagirali i od prvoga dana bili smo vodeća momčad lige. Od prvog do zadnjeg kola! To se baš ne događa često, zar ne?
Nikada nisam posumnjao
Kažete da je bilo stresno putovanje. Jeste li prije dva tjedna, nakon poraza od Anderlechta, posumnjali da je titula ugrožena?
– Ne, nisam se uplašio, niti posumnjao da ćemo izgubiti naslov, nego sam tada reagirao na nepravdu. Jer, videotehnologija je donijela dvije odluke na našu štetu, što me izbacilo iz takta. I umjesto da smo naslov osigurali prošloga vikenda, kao što smo zaslužili, imali smo još tjedan dana iščekivanja.
Brojke će najbolje dočarati Bruggeovu dominaciju u odnosu na najtrofejniji belgijski klub Anderlecht.
– U prvom dijelu sezone, prije prepolavljanja bodovnoga učinka, imali smo 12 bodova više od Anderlechta i čak 23 više od Standarda. Da se bodovi nisu prepolavljali, osigurali bismo naslov prvaka još u veljači.
Uočili smo i hrvatsku zastavu na dočeku u Bruggeu.
– Za razliku od Anderlechta, Club Brugge oduvijek je nosio hrvatski štih. Bili su ovdje Špehar i Stanić, potom Josip Šimić, Butina, Balaban, Perišić. Tu zastavu na stadion uvijek donose Belgijci, iz poštovanja prema svemu što su Hrvati ostvarili u ovome klubu. Sada su ovdje Mitrović i Tomečak – ističe Leko.
Bili ste prvak s Hajdukom kao igrač 2001. godine, i imali ste sličan doček kao sada u Bruggeu. Možete li to usporediti?
– Ono s Hajdukom 2001. nešto je posebno, neponovljivo i jedinstveno, ne može se ni s čim usporediti. Ovo s Bruggeom je nešto sasvim drugo, jer ovdje je drugačiji mentalitet ljudi, a za mene ima posebnu vrijednost jer to je moj prvi trenerski trofej, i to u mojoj prvoj sezoni u većemu klubu. Prognozirali su mi da ćemo biti četvrti-peti s obzirom na osipanje kadra, a mi smo sve iznenadili.
Prošloga tjedna izjavili ste kako vam je Hrvatska liga dosadna i da ju ne pratite...
– Bilo je postavljeno pitanje da usporedim hrvatsku i belgijsku ligu, i tada sam kazao kako je to neusporedivo. Kako ću reći da je Hrvatska liga top kad nije, kad u HNL-u na utakmice dolazi petstotinjak ljudi? I nije točno da je ne pratim, gledam Hajduk kad god mogu, ma gledam ga radije nego Real Madrid, zbog ljubavi koju prema njemu osjećam – ističe Leko.
Ovo je početak ‘nečega’
Kako gledate na sadašnju Hajdukovu poziciju?
– Sve koji vole Hajduk sigurno boli činjenica što naš klub nije prvak već 13 godina, i meni nije normalno da netko može biti zadovoljan ako se Hajduk bori za drugo ili treće mjesto. Sviđa mi se kako radi Željko Kopić, očito je već napravio dobar posao, i na njegov angažman gledam kao na Hajdukov početak ‘nečega’. No, tu neće biti dovoljan samo iskorak momčadi i trenera, za dobar rezultat potreban je miks ‘još nečega’...
Bili ste hrvatski reprezentativac na SP-u 2006. godine, kada Hrvatska nije prošla prvi krug. Hoće li to uspjeti Daliću?
– Hrvatska reprezentacija me i te kako zanima, u kontaktu sam s nekim igračima, primjerice s Ivanom Perišićem, s kojim imam jako dobar odnos. Volim kada Hrvatska igra na SP-u, to me ispunjava ponosom i osjećam kako je možda sada došao naš trenutak za veliki rezultat. Sviđa mi se kako radi Dalić; on zna posao, ima dobar pristup, prionuo je poslu s velikom vjerom. Sve je tu da se napravi korak više; e sad, neka prvo prođu skupinu, a onda što Bog da – zaključio je Leko.
POGLEDAJTE VIDEO NAJLUĐIH NOGOMETNIH PROMAŠAJA
ivane treba imati zeludac pa gledati nemoc u igri hajduka... ....tvoj otac inja pa bibo pa iko lesin pa midze pa poljaric pa tempiko pa cvitanovic i ostali su doktori nogometa za danasnji hajduk... ...puno srece u beligiji ...👋👋👋👋