S Hrvojem Vejićem prodiskutirali smo o nekim važnim nogometnim temama na početku još jedne sezone za koju se nadamo da će kvalitetom i neizvjesnošću zasjeniti prošlu. Razgovor smo otvorili pitanjem o njegovom Hajduku.
Što ste vidjeli u važnoj Hajdukovoj europskoj pobjedi nad Zirom?
- Vidio sam grč zbog tih europskih posrtaja. Hajduk je bolja momčad od Zire, primili su šokantan pogodak u nadoknadi. Priču je olakšao crveni karton, a presudio trenutak inspiracije. Najvažniji je onaj trenutak sreće zbog prolaska. Cilj je ispunjen, no vidi se da se momčad još traži. Hvataju ideje novog trenera i dosta je problema, posebice na stoperskim pozicijama. Vjerujem da će Hajduk dovesti još koje pojačanje i da će biti još bolji - počeo je Hrvoje Vejić.
Kada već spominjete stopere, Šarlija je protiv Zire bio jedan od najboljih na terenu, no Hajduku trebaju još barem dva stopera.
- Tako je. Dobro je vidjeti da je Šarlija opet na razini izdanja kakva je prikazivao u razdoblju kada je tek došao u Hajduk. Prodali su dva standardna stopera, imali su nesreću s ozljedom Skelina, pa i s Mlačićem koji nije uspio završiti zadnju utakmicu. Problemi su očiti i vjerujem da uprava radi na njihovom rješavanju.
Gdje su onda Hajdukovi najveći potencijali?
- Naravno, u nekolicini mladih igrača. Opravdavaju povjerenje, Skoko je bio jako dobar, Hrgović odličan, Brajković je izgurao Bambu i Šegu. Hajduk stalno proizvodi, a Gonzalo Garcia djeluje mi kao trener koji se ne plaši i ne gleda tko ima koliko godina, već što tko radi na treningu i utakmicama. Takvim pristupom će sigurno rasti tržišna vrijednost momčadi jer je Hajduk, kao i svi naši klubovi, osuđen na prodaju igrača.
Za Garciju će najvažnije biti ne ponoviti neke pogreške koje je činio njegov prethodnik Gennaro Gattuso.
- Tako je. I Gattuso je u po dolasku gajio igru od vratara, preko stopera i tražio dominaciju kroz posjed. To je jedno vrijeme dobro funkcioniralo, no onda su došle individualne pogreške, poput one Lučićeve ili Prpićeve. Nakon toga uvukao se strah i odustalo se od te prve ideje. Mislim da je Gattuso bio predugo tvrdoglav, a zavarala ga je i pozicija na ljestvici gdje smo predugo bili prvi. Kada je promijenio ideju, bilo je prekasno.
Ali govorimo i o pogreškama druge vrste, rušenju cijene igračima od kojih bi Hajduk trebao profitirati. Tu je klub odabrao Gattusov autoritet, umjesto da štiti svoj proizvod?
- Vidimo i da je pogrešna bila i odluka da Hrgović igra na desnom boku. A ove će sezone biti jedan od najboljih lijevih bočnih igrača u ligi - ističe Vejić.
Tko je to ingeniozno zamislio da će ljevaka prodati kao desnog beka, pa da je čak i najbolji u ligi na toj poziciji!?
- Ma ne samo to. Ne razumijem ni forsiranje Dialla na toj poziciji na kojoj ne može dati ono što Hajduku treba. Tako si ugasio i Šegu koji je morao odrađivati više obrambenih situacija. Nije do izražaja moglo doći ono što je radio u Varaždinu u ofenzivnom smislu. Na kraju je ušao u krizu iz koje se teško izvući kada ti padne samopouzdanje. Pukštasa opet nema, ne znam što se s njim događa. Kada te ne stavlja jedan trener, to ne čini ni drugi. Je li ga i koliko psihički pogodilo da je kao jedan od najvrjednijih mladih igrača došao na marginu. Gattusove ideje bile su samo njemu razumljive. Dugo se ukazivalo na to i propuštena je velika prilika.
Koliko će Garciji trebati da implementira svoje ideje?
- Neke ideje se već vide. Ono što je radio u Istri u izgradnji igre preko Koskija i Marešića, probat će primijeniti na Poljudu. Kretnje Hajdukovih stopera su slične i o tome sam s njim pričao prije nego je došao na Poljud. Potvrdio mi je da tako želi stvarati viškove. Hajduk će imati dominantan posjed, no nedostaju mu rješenja u zadnjoj trećini. Tu bi se stvari mogle promijeniti dolaskom Ante Rebića. On će biti pun pogodak. Iako njegova igračka karijera stagnira zadnjih nekoliko godina, u najboljim je godinama. Znam kakva je glava i koliko mu znači Hajduk i ova sredina. Siguran sam da će izvući maksimum i biti pravo pojačanje.
Koje su to Rebićeve karakteristike koje će omogućiti Livaji da igra bolje i da bude učinkovitiji?
- Sigurno ta njegova brzina, dominantnost u situacijama jedan na jedan. Do sada je Hajduk na tim pozicijama bio jalov. Sve je uglavnom išlo na Livaju kojeg bi nerijetko ugušili stoperi koji ne bi previše morali zatvarati bočne igrače. Sada, kada dođe Rebić na lijevo krilo, stoperi će morati češće izlaziti u korekciju što će otvarati prostor za Livaju. Njih dvojica će funkcionirati jako dobro.
I Livaja će moći racionalnije koristiti snagu, neće morati ići preduboko po loptu?
- Slažem se. Nadam se, očekujem, da će to izgledat dobro prema naprijed.
Vejić je zadnji kapetan Hajduka koji je podigao ligaški trofej. Davno je to bilo...
- Uh, prošlo je, ostario sam. Frustrira me, da mi je netko kazao da će proći 20 godina bez naslova prvaka, mislio bih da je lud. Eto, dogodilo se, bilo je dosta lutanja. Hajduk će osvojiti naslov kad-tad....
Uh, ovo kad-tad sigurno je vremenska odrednica koja se neće svidjeti navijačima Hajduka?
- Ne znam kako se drugačije izraziti. Bilo je velikih klubova koje je snašla slična kriza. Hajduku treba stabilizacija, no rezultat je na kraju ključno mjerilo. Lani nitko nije vjerovao da će ostati u borbi za naslov, kao da će tako šokantno ostati bez njega, uzeti tri od 18 bodova u završnici kada se lomila sezona. Slomili su se pod pritiskom, bila je to ogromna prilika. Ne znamo kad će opet doći ali sigurno hoće.
Jedino što je sigurno u Hajduku su stalni zaokreti i programi stabilizacije?
- Bilo je svega, pisanja strategija koje nemaju nikakvog smisla. To su bile više nečije želje i mrtvo slovo na papiru. I onda prođe nekoliko godina pa se mijenjaju Nadzorni odbori, trošimo ljude prebrzo, ogromni su pritisci i svi su pametni i svi sve znaju. U takvoj je sredini teško raditi. Mislim da će se i Garcia uvjeriti koliko je teško raditi u Hajduku.
Imate li potrebu komentirati novu garnituru na Poljudu?
- Opet smo vidjeli izbore koji su bili sve samo ne demokratski. Sveli su se na popis ljudi koje se bira. Možda to čak i nije loša ideja da postoji povjerenje u ljudima koji surađuju. Očito se traži pravi model jer ovaj dosadašnji nije donio rezultate na terenu, a ni financijski se ne stoji dobro, potrošeno je previše novca...
Ali na kraju, ključna je jedino kompetencija?
- Naravno, bilo je tu dosta ljudi za koje se nije znalo što rade i koja je njihova odgovornost. Dobro je da je došao Goran Vučević i napokon znamo tko će biti odgovoran, odnosno zaslužan, za sportski segment kluba.
Koliko uloga Ivana Rakitića u operativnom smislu može eventualno promijeniti omjere na ligaškoj razini?
- Naravno da može. Znamo tko je Rakitić. Sigurno nije isto kada vas nazove on ili netko tko nema taj nogometni autoritet. Nisam siguran da bi se transferi Rebića ili Pajazitija uopće realizirali da nije bilo Rakitića. Drago mi je da je bitan segment u klubu. Sigurno može puno pomoći.
Kad ste već spomenuli Pajazitija, čini se kao igrač koji se najbrže uklopio u Hajduk zadnjih nekoliko sezona?
- Djeluje mi kao apsolutno pojačanje. Oduševio me gardom, baš onakvim kakav mora imati Hajdukov igrač. Ne pada pod pritiskom, preuzima odgovornost i igru na sebe. U Gorici je igrao odlično i puno igrača izgori dolaskom u Hajduk. Na njemu se ne vidi težina Hajdukova dresa, izgleda bolji nego u Gorici.
Kako vam se čini Rijeka?
- Stabilno. Momčad je ostala na okupu, za sada, ne znam što će biti s Frukom, Radeljićem ili Jankovićem. Dobro, ispali su od Ludogoreca, no izgledali su ravnopravno. Rijeka će opet biti konkurentna.
Dakle, može se nastaviti rast ove strategije Damira Miškovića?
- Nema razloga da to ne funkcionira u perspektivi. Mišković fenomenalno vodi klub, sa sportskim segmentom rade sjajne stvari. Rijetko su promašili s nekim igračem. Rijeka dovede igrača za koje je rijetko tko čuo i on dođe do reprezentativne razine. Rijeka je zdrava sredina, Mišković je vodi kao tvrtku u kojoj se zna tko što radi. Ne upadaju u crne rupe.
U kategoriju Rijekinih igračkih pogodaka spada i Franjo Ivanović. Je li vas iznenadila brzina njegova razvoja kao i status najskupljeg hrvatskog napadača?
- Malo me iznenadilo. On je prodan iz Rijeke i nitko nije očekivao da će za samo godinu dana završiti u Benfici u tako velikom transferu. Teško je takve naći, no vidi se da Rijeka zna pravi put.
Oni ozbiljniji u našem nogometu pričaju o strategiji koja nam je potrebna kako bismo više proizvodili. Primjeri Ivanovića ili Petra Sučića izvan su svih lekcija iz udžbenika. Srećom da je tako, jer mi nemamo jasan put u tom smislu?
- Ma nekome treba malo više vremena da sazre u igračkom smislu. To je kod hrvatskih igrača česta pojava. Iz svog primjera mogu kazati da s 19 godina nisam mogao igrati nigdje, a s 24 je sve došlo na svoje. U nogometu se forsiraju sve mlađi igrači, a mi možda prerano otpisujemo igrače. Dobar primjer je možda Filip Bradarić. Nije prepoznat dok mu Tudor nije dao povjerenje. Skloni smo kazati da igrač s 22-23 godine nema kvalitetu. Teško je dokučiti zašto kasnije sazrijevamo, zbog gena ili intenziteta treninga kroz mlađe uzraste. Problemi su u infrastrukturi i snazi natjecanja.
Teško je procijeniti, ali imamo li nekog među mladim igračima s potencijalom sljedećeg kapitalca?
- Da, teško je procijeniti. Žao mi je što se ozlijedio Anton Matković. To je igrač s velikim potencijalom...
Imamo Tonija Fruka za kojeg Mišković traži desetak milijuna eura?
- Fruk ima već 24 godine...
Upravo zona sazrijevanja hrvatskih igrača?
- Tako je. Mogli smo o njemu pričati i u kontekstu Franje Ivanovića. Igrao je u Gorici jako dobro, no tko je mogao predvidjeti da će u Rijeci tako dominirati. Poput Marka Livaje u Hajduku. Fruk je vođa momčadi, zavrijedio je reprezentativni status. Nedavno sam o njemu pričao s Vedranom Ćorlukom koji mi je kazao da je bilo igrača iz HNL-a koji su dolazili u reprezentaciju, no vidjelo se odmah da nisu ta razina. No, kod Fruka je očito bilo da se radi o kvaliteti već na prvom treningu. Uvijek je imao talent za igru, no sada je sazrio - kaže Vejić.
Nemamo puno igrača koji su iz naše lige zanimljivi tržištu u rangu pet-šest milijuna eura. Jedan od njih je i Rijekin Niko Janković.
- Malo je patio zbog činjenice da je igrao na više različitih pozicija. Svakako je klasa za HNL. Teško je prognozirati gdje je njegov igrači domet. Važno je naše igrače brendirati, povezivati ih s reprezentacijom, one koji imaju tu kvalitetu. Lakše ćemo postići cijenu na tržištu i podići vrijednost nogometa. Kroz reprezentaciju igračima cijena raste, a znamo da to Mišković voli...
A tko ne voli?
- Slažem se - smije se Vejić.
Bez Miškovića bi nam nogometna priča bila slabija u svakom smislu?
- Naravno. On je svojim angažmanom obogatio hrvatski nogomet. Nalazio je rješenja koja nisu uvijek bila popularna, no on zna što radi.
Kako vam općenito izgleda potencijal naše lige u tom smislu?
- Rastemo, ne u smislu infrastrukture kako bismo trebali. Nedostaje nam konkurencije u tom nekom desetom klubu. Ogromna je razlika između prve i druge lige i onda klubovi koji uspiju izboriti plasman u rang više, nemaju se dovoljno vremena ojačati pa to traje tek jednu godinu. Unatoč prodaji mladih igrača, dobra je liga jer je naš nogometni talent nevjerojatan. To je za znanstvene analize kako u ovakvim uvjetima uspijevamo stvoriti toliko mladih igrača. Kada se čini da na horizontu nemamo ništa opipljivo, onda se pojavi Petar Sučić ili Franjo Ivanović.
Ako prošle godine niste uspjeli pored svih potresa u Dinamu i pored prosječne Rijeke na novu titulu cete se dobrano načekati.