Iako je svoj put na US Openu započeo s dvije pobjede, Novak Đoković daleko je od zadovoljstva. Pobjede protiv američkih tenisača Lernera Tiena i Zacharyja Svajde bile su sve samo ne rutinske, a nakon mečeva uslijedila su priznanja koja su otkrila duboku unutarnju borbu 24-erostrukog Grand Slam pobjednika. Već nakon prvog kola priznao je da ga je vlastito tijelo izdalo. "Započeo sam sjajno, a onda sam se počeo osjećati stvarno loše. Bio sam iznenađen koliko sam se loše osjećao fizički, bez ikakve ozljede. To je blaga zabrinutost", izjavio je, nagovijestivši da se iza kulisa događa nešto više. Ta se borba nastavila i u drugom kolu, gdje je nakon izgubljenog prvog seta morao pronaći način da preokrene meč, opisujući svoj nastup kao "pokušaj rješavanja zagonetke na terenu".
Kulminacija njegove frustracije stigla je u izjavi koja je odjeknula teniskim svijetom i zabrinula njegove navijače. "Nisam zadovoljan svojom razinom tenisa", rekao je iskreno, a zatim dodao rečenicu koja je otkrila svu težinu trenutka: "Stavljam dodatni pritisak na sebe i na svoj tim da bih bio bolji. Nije stvar motivacije, već toga da prolazim kroz neke stvari... Ne želite znati detalje onoga kroz što prolazim." Mnogi su njegov govor tijela protumačili kao gubitak radosti, no Đoković je pojasnio da se radi o nečem drugom. "Uživam u natjecanju, ali ne uživam u tome da ne igram dobro", objasnio je, razotkrivajući psihu perfekcionista koji se neprestano bori s vlastitim, najvišim mogućim standardima i očekivanjima.
Ovaj unutarnji sukob ima duboke korijene, kako je nedavno otkrio u podcastu Jaya Shettyja. Priznao je kako je odrastao u okruženju gdje za ranjivost nije bilo mjesta, što je ostavilo traga na njegovu psihu i odnose. "U muškom profesionalnom sportu nema mjesta za ranjivost jer ona pokazuje slabost. Tako sam odgojen, morao sam ne plakati i biti čvrst", rekao je. Ta naučena potreba za potiskivanjem emocija stvorila je, kako kaže, zid koji je utjecao i na njegov odnos sa suprugom Jelenom, priznavši da se u jednom periodu zatvorio do te mjere da se nije mogao emocionalno izraziti. Ta borba protiv stereotipa o sportašima kao neprobojnim strojevima danas mu omogućuje da otvorenije govori o pritiscima s kojima se nosi.
Đokovićeva borba nije izoliran slučaj, a on kao najtrofejniji igrač u povijesti jasno identificira i sustavne probleme. Kao tri ključna faktora mentalnih poteškoća u tenisu naveo je toksičan utjecaj društvenih mreža, prerano guranje djece u surovi profesionalizam bez razvijene emocionalne inteligencije te brutalno zahtjevan kalendar. "Tenis ima najdužu sezonu od svih globalnih sportova", naglasio je, objašnjavajući kako individualna priroda sporta, gdje nema zamjene, stvara ogroman pritisak koji "proguta" mnoge igrače. Njegove riječi služe kao snažno upozorenje za budućnost ATP Toura, ali i kao podsjetnik da se čak i najveći šampioni bore s demonima nevidljivima publici, tražeći pobjedu koja je ponekad važnija od one na semaforu – pobjedu nad samim sobom.
Otvori KEKS Pay
Ne želimo