Filip Pravdica, hrvatski rekorder u skoku u dalj (op. p. 8,35 m) rano se oprostio kod svog nastupa na Svjetskom prvenstvu u Tokiju. U tri serije imao je tek jedan ispravan skok – 7,49 metara, što je bilo dovoljno za 35. mjesto u konkurenciji 36 daljaša. Sigurno se mnogo više očekivalo od njega, barem plasman u finale. No, Filip ima velike borbe izvan atletike i kako je sam rekao, ovaj rezultat nije realan
– Osjećao sam preveliki nemir oko sebe i jednostavno se nisam mogao sto posto koncentrirati. Moji problemi počeli su kada sam skočio taj rekord od 8,35 metara. Nemam tretman kakav zaslužujem, čak ni kao finalist olimpijskih igara u Parizu. Zar nije tužno da moj trener nije ovdje sa mnom? Institucije koje bi trebale biti na mojoj strani to nisu. Trener jednostavno mora biti tu. Zašto nije, ne znam. Pisali smo Savezu brojne e-mailove, upite, ali nismo dobili odgovor. Mislim da smo poslali nekih dvadesetak e-mailova, ne samo s pitanjem zašto moj trener nije s mnom u Tokiju, ali nikakvog odgovora nema – priča nam Pravdica.
Gdje je nastao problem između vas i Saveza?
– Nisam rekao da imam problem sa Savezom. Nego s određenim pojedincima koji očito ne cijene tuđi uspjeh. Ne, neću ih imenovati ali će se oni itekako prepoznati.
Protiv vas se vodi stegovni postupak?
– Istina, ali potpuno neosnovan. Ja sam tu žrtva, mene su fizički napali. Za to ide i posebna tužba. Prvo saslušanje na Općinskom sudu je 1. listopada. Tko me fizički napao? Neću o imenima, ali se i to može vrlo lako doznati. Sve te stvari su me izbacile iz takta. Kako sam se mogao uopće kvalitetno pripremiti kada su stalni napadi na mene. Sat vremena uoči mitinga u Mariboru, gdje sam usput skočio preko osam metara, dobio sam e-mail u kojem piše da mi se zabranjuje nastup na Svjetskom prvenstvu. E-mail nitko službeno nije potpisao. Prijetilo se stegovnim postupkom. To je bio prvi "atentat" na mene. A bilo ih je još nekoliko. Pokušaji da se opravdam, objasnim, nisu prolazili. Tužna je činjenica da od 70 pozicija u Savezu klub Mladost, moj klub, nema nijednu – pun gorčine priča Pravdica.
Dakle, čeka vas velika borba izvan zaletišta za dalj?
– Mene ne čeka borba jer se već mjesecima borim. Mene i mog trenera ne stavlja se na plaću saveza. Mene za uspjeh moje atletičarke Eve Barbarić, njega za moj uspjeh. Ispunili smo obojica kriterije HOO-a. Zvao sam u HOO, raspitivao sam se, a oni su rekli da je odluka o plaći isključivo na ljudima iz Hrvatskog atletskog saveza. To je jako tužno. Imam atletičarku koja je europska doprvakinja, a na plaći su neki treneri koji imaju sa svojim sportašima treća mjesta. Stalno se borim za nešto što sam zaslužio.
Je li bilo pokušaja razgovara s čelnicima saveza da se pronađe neko rješenje?
– Mi stalno pokušavamo smiriti loptu, mi koji tu "loptu" zapravo nismo ni dotaknuli. Istina, zvali su me prošli tjedan na razgovor u savez, ali ne na razgovor već da potpišem izjavu u kojem priznajem da sam za sve kriv. Htjeli su da dođem i da potpišem kapitulaciju. Nisam došao jer sam u pravu i moja borba trajat će dalje, sve dok ne istjeram pravdu. Ali, ne dam se ja, meni je cilj nastupiti na još jednim Igrama, u Los Angelesu 2028. godine – zaključio je Pravdica.
Otvori KEKS Pay
Napad, sukob, imena neka ... tko , što, gdje, kada, zašto ... Cijeli članak ali ništa nije rečeno osim da postoji neki sukop.