Vratila nam se naša čudesna Zrinka Ljutić, u subotu je u Zagreb stigla s Malim kristalnim globusom, nakon što je dva dana ranije ukupnom slalomskom pobjedom Hrvatsku upisala među odabrano, veličanstveno društvo zemalja koje ove godine imaju osvajača ili osvajačicu Globusa. Među tom su elitom samo četiri zemlje, Švicarska, Italija, Norveška i, zahvaljujući našoj Zrinki – Hrvatska! Nema tu skijaških velesila Austrije, Njemačke, SAD-a, Švedske, ali ima države s jednim (Platak) i pol (Sljeme) skijalištem. Imala bi Hrvatska i dva skijališta da nije inertnosti hrvatskih političara, ovaj put gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića, koji očito ne shvaća koliko sljemenska sedežnica znači Zagrepčanima, ali prije svega našim mladim skijašima. Jer, svi oni, od Janice i Ivice, preko Nike Fleiss, Filipa Zubčića do Zrinke Ljutić i njezine mlađe braće, prve su skijaške zavoje napravili baš zahvaljujući toj glasovitoj sljemenskoj sedežnici na Crvenom spustu. No, te sedežnice već treću godinu zaredom nema. Neki su dan počeli prvi, "stidljivi" radovi na novoj sedežnici, a Tomašević je u subotu na aerodromu obećao Zrinki da će učiniti sve kako bi sedežnica bila gotova već do početka sezone. Iako nam se to u ovom trenutku, s obzirom na iskustva iz prošlosti, čini gotovo nemogućom misijom, držat ćemo ga za riječ.
Političari vole uspješne sportaše i sportašice, pogotovo uoči izbora, zato je Zrinku u Zagrebu dočekala neočekivano ugledna svita političara. No, ti bi se političari sportaša poput Zrinke trebali sjetiti puno češće, jer oni to zaslužuju. Zrinki Ljutić divi se cijeli skijaški i sportski svijet, pišu strani mediji da nakon Janice Hrvatska opet ima neku malu koja je spremna dugo mrsiti račune svim najboljim skijašicama svijeta, ali da nije bilo brze reakcije Zlatka Mateše i HOO-a, ta čudesna Zrinka u zagrebačkoj zračnoj luci ne bi imala ni službeni doček! To najbolje dokazuje koliko još ni sami nismo svjesni veličanstvenoga Zrinkina uspjeha. Pogotovo što njezin uspjeh ne trebamo gledati samo kroz ovu uspješnu sezonu, nego i tijekom svih godina koje su prethodile tome. A bile su to godine odricanja, godine silnog truda, vježbanja, ponavljanja, usavršavanja, vjerovanja...
Svim klincima po osnovnim školama trebali bismo ovih dana puštati sjajan prilog kolege Brune Kovačevića koji je u nekoliko minuta sažeo svu muku koju su Ljutići prolazili kako bi došli do svjetskog skijaškog vrha. U tom televizijskom prilogu naši bi osnovnoškolci shvatili da uspjeh ne dolazi preko noći, da se za njega treba jako potruditi, ali da najbolji mogu postati i unatoč tome što dolaze iz Hrvatske. Da, za taj će uspjeh trebati u godini korone, kad su sve sedežnice bile zatvorene, iz dana u dan 20-ak puta dnevno pješačiti na vrh pa se onda spuštati sa staze u Innerkremsu, za to će glava obitelji, tata Amir, trebati dati otkaz na poslu i uložiti baš sve u sportski uspjeh svoje djece, trebat će i velika organizacijska podrška Skijaškog saveza, radoholičara Vedrana Pavleka čiji radni dan u vrijeme sezone počinje već u 3 sata ujutro... I zato Zrinkine suze u Sun Valleyju nisu bile slučajne, u te suze stale su te sve silne godine odricanja, taj put koji je bio sve samo ne lagan.
A po dolasku u Zagreb, Zrinka je svoj uspjeh posvetila djeci, klincima koji sada u njoj vide uzora kao što je ona nekad vidjela u Janici. Dok je odrađivala selfije s klincima koji su je svojim malim, razdraganim očima gledali kao neko božanstvo, Zrinka je skromno rekla: "Meni je lijepo vidjeti toliko djece i ja se nadam da će ovaj moj uspjeh potaknuti neke nove klince da se bave skijanjem."
Djeco, boljeg uzora od Zrinke i njezine obitelji ne možete imati!
Otvori KEKS Pay
Normalno da se može uspjeti. Oni koji ne uspiju krive stare dvorane, stare sprave, stare stadione , stare wc školjke. Izmošljaju razlog njihovog neuspjeha