Košarkaši Budućnosti doputovali su u Zagreb s dvije meč-lopte u rukama, što će reći da je već večerašnja utakmica u dvojci Doma sportova (18 sati) za Cedevitu prva eliminacijska od moguće dvije.
U polufinalu doigravanja za prvaka ABA lige Podgoričani imaju prednost od 1-0, ali i prednost domaćeg terena, pa su u glavni hrvatski grad doputovali sa psihološkom prednošću.
A do nje je došlo i zato što su Zagrepčani u Podgorici izgubili dobiveno.
– Što više gledam tu prvu polufinalnu utakmicu, to sam više razočaran. Naša je obrana bila loša, u nekim smo duelima prilično zakazali. Nije bilo pritiska na loptu, a i svatko se od mojih igrača više brinuo za svog igrača nego za onoga s loptom i tu smo zakazali. Igrači Budućnosti lagano su organizirali igru i stvarali prednost, a mi smo se oslonili samo na napad, tu smo se kockali i to smo na kraju platili – analizirao je Cedevitin trener Jure Zdovc uoči današnjeg zagrebačkog uzvrata, osvrnuvši se i na sjajnu partiju bivšeg cedevitaša Nemanje Gordića:
– Gorda je igrao dobro, no sam te nitko ne može dobiti. On je imao dobar dan zahvaljujući i našoj slabijoj obrani na njemu.
Krušlin stoički priznao
Jedan od propusta bio je i ona primljena trica na “plus 4”, 45 sekundi prije kraja, kada se suparniku sve smjelo dopustiti samo ne trica. A ona je pala preko Filipa Krušlina, koji je stoički priznao:
– Kod tog preuzimanja, stajao sam prenisko. Nisam očekivao da će je opaliti odmah čim izađe iz pika. Trebao sam mu biti bliže. Bila je to moja pogreška.
Takvo priznanje iznenadilo je kolegu novinara Gorana Čopa, koji je ustvrdio:
– Dugo nisam čuo da je neki hrvatski sportaš priznao da je on za nešto kriv. Ovo je uistinu rijetkost.
Rijetkost je bila vidjeti i tako napadački angažiranog Demetrisa Nicholsa. Za njega nam se uvijek čini da bi trebao imati više šuterskih pokušaja od onih devet, koliko ih ima u prosjeku na utakmicama ABA lige.
– Ja uvijek igram s intenzitetom, no budući da je ovo doigravanje, a ja dobro znam taj tip ugođaja i mentalnog stanja, onda sam i preuzeo veću odgovornost. Ovo su utakmice tipa “pobijedi ili umri”.
Koincidencija je da Nichols i danas, 11 godina poslije, igra u boji dresa u kakvoj je igrao i na svom faksu Syracuse od 2003. do 2007.
– To je sjajna stvar. Ja volim nositi narančasto. Zapravo, ja krvarim u narančastoj boji pa se ovdje u Cedeviti osjećam kao kod kuće. To je doista sretna podudarnost.
S obzirom na to da krv nije voda, Nichols se probudio u noći sa subote na nedjelju da bi gledao svoj Syracuse koji je, na njegovu žalost, izgubio od Dukea, pa će mu to možda biti dodatak motivacijskom mozaiku u borbi za Cedevitinu narančastu boju.
A nije puno nedostajalo da narančastu košulju nekoć ponese i Aleksandar Džikić, no taj transfer nije uspio, pa se srpski strateg Budućnosti sada svim silama trudi odvesti svoj novi klub u njegov prvi regionalni finale i to preko svog nesuđenog kluba.:
Borba za ostanak u borbi
– Nama šteti atmosfera koja je stvorena u crnogorskoj javnosti, gdje nas svi već vide u finalu. To je bio naš najveći protivnik ovih dana, da momci prestanu misliti o finalu. Za cedevitaše je finale zasad misaona imenica jer oni prvo moraju pobijediti da bi se izborili za majstoricu, i to u Podgorici.
Izgube li večeras, za njih sutra u ovom natjecanju više ne postoji. U dosadašnjim susretima u ovoj ligi, Cedevita je izborila više pobjeda (13-11), naročito u zagrebačkim utakmicama (9-2).
