Premda je upravo on bio najzaslužniji što je Cedevita u Podgorici uopće došla u priliku napraviti “break” u prvoj polufinalnoj utakmici doigravanja ABA lige protiv Budućnosti, Will Cherry (27) na kraju je propustio priliku “staviti točku na i”. Samo 16 sekundi prije kraja promašio je dva slobodna bacanja kojima je mogao presuditi domaćinu.
– Ne sjećam se da sam ikada propustio riješiti utakmicu slobodnim bacanjima. Nakon svega bio sam toliko ljut i nisam to mogao potisnuti iz glave da sam odmah po povratku u Zagreb išao pucati slobodna bacanja. I pogodio sam ih 39 zaredom, a potom 41 zaredom. Zapravo, ubacio sam ih 100 iz 104 pokušaja i tek sam tada se smirio.
Nakon treninga Will vrlo često ostaje kako bi radio na svom šutu, a činio je to još i kao student, dok je igrao za Montanu. Štoviše, upornim radom uspio je tada znatno popraviti svoju preciznost. U šutiranju trica pomaknuo se sa 17 na 37 posto, a u izvođenju slobodnih bacanja s 54 na 78 posto.
– Tada sam morao rekonstruirati mehaniku šuta jer ja nekad nisam ni približno šutirao kao sada, lakat mi je stalno bježao van. I zato bih nakon treninga ostao šutirati dok ne pogodim 500 šuteva. Ponekad mi je za to trebalo sat i pol, a nekad i po tri sata. Šut je nešto što stalno treba ponavljati i zato i ovdje u Cedeviti ja često ostanem nakon treninga dodatno šutirati.
Will je diplomirani komunikolog pa je zato vjerojatno i tako prihvaćen od momčadi, jer zna komunicirati s ljudima, a zacijelo je i to jedan od razloga zašto ga u Cedeviti, neslužbeno doznajemo, žele zadržati i za sljedeću sezonu.
– To prvi put čujem, no to je sjajna vijest. Ako te klub želi zadržati, onda je to valjda zato što radiš nešto dobro. Ne samo na terenu nego i izvan njega. Jer puno je dobrih igrača s kojima klubovi ne žele nastaviti suradnju jer ne ostavljaju tako dobar dojam izvan terena. Uostalom, i ja se ovdje dobro osjećam, kako u klubu tako i u Zagrebu u kojem jako puno ljudi govori engleski i to mi život ovdje čini ugodnijim.
U klubu se dobro osjeća i zbog glavnog trenera Jure Zdovca.
– To je najbolji trener kojeg sam imao proteklih godina. On jest taktički jako zahtjevan, kod njega je puno tih napadačkih struktura koje moraš pamtiti, no on mi daje da budem ono što jesam. Uostalom, on je defenzivno orijentiran trener, a ja sam dobar defenzivac.
Zanimljivo je da Cherry ima istog agenta kao i nekadašnji cedevitaš Dontaye Draper, Amerikanac s hrvatskom putovnicom pa nas je to ponukalo da priupitamo Willa bi li i on volio igrati pod hrvatskom zastavom.
– Bila bi mi velika čast kad bi netko procijenio da bih ja mogao biti od koristi vašoj nacionalnoj vrsti. Vi znate kako ja igram, a uvijek dajem sve od sebe, i za mene bi to bio veliki izazov jer nikad nisam igrao reprezentativnu košarku. A volio bih to.
Baš kao što bi volio i da Cedevita u nedjelju izjednači na 1-1, a potom i da na Veliku subotu nadjača Budućnost u Podgorici.
– Bez obzira na to što su nas oni ove sezone dobili četiri puta, a mi njih dvaput, ja sam uvjeren da mi njih možemo dobiti dvaput u nizu, no za tako nešto već ovu nedjelju trebamo i to da u našoj dvorani u nedjelju ne bude praznih stolica. spo
Kao i mnogi drugi tamnoputi američki košarkaši s kojima smo imali prilike razgovarati, i Will je morao odrastati bez oca, a odrastao je u vrlo nezgodnom kvartu Oaklanda.
– Moja majka je jaka žena koja se pobrinula dane skrenem s puta u kvartu u kojem je bilo ubojstava, dilanja droge, pucnjava... Mama je bila svjesna da je najbolje da se bavim nekim sportom i da će me to odvući s ulice pa sam vrijeme nakon škole provodio ili trenirajući košarku, američki nogomet ili bejzbol ili sam odlazio u “Boys and Girls club”, instituciju koja se diljem SAD-a bavi izvanškolskim aktivnostima.
Od čega su roditelji živjeli?
– S ocem nemam odnos jer je sve vrijeme mog odrastanja bio u zatvoru, no zato mi je očuh bio od velike pomoći. Majka je pak bila poslovotkinja na autobusnoj stanici, a potom je radila u srednjoj školi.
Samo nam ij falis.. od malih nogu navija za hrvatsku:(