Samim ulaskom u odaje reprezentacije svaki bi igrač morao ostaviti po strani klupsku pripadnost ili bar višak emocija koji nerijetko ide uz nju i svakog suigrača i publiku poštivati jednako. Ali valjda i za publiku vrijedi isto, da svakog igrača gleda samo kao hrvatskog reprezentativca i ostavi po strani povijest odnosa i klupska rivalstva. Jer inače uzalud svi drvimo o kultu. No, to su idealni uvjeti.
Što kad stvari ipak izmaknu kontroli i odu predaleko kao 5. lipnja na Rujevici, negdje oko 18.15., na treningu brončanih iz Katara? Ispod tepiha najboljeg terena u državi izronilo je, kao i obično baš kad ne treba, ono što se predugo ignorira – mržnja između dviju navijačkih skupina, trakavica koja se razvlači a da se nije ni pokušalo s ozbiljnijim liječenjem. Jer, tko kontinuirano prati HNL zna da je suparništvo između Dinama i Hajduka postalo kamilica prema međusobnom prijeziru Hajduka i Rijeke, mučnom ratu za prevlast na Jadranu koji se sa svakom novom epizodom primiče bliže točki bez povratka i u kojem, kao i u svim ratovima, nema nevinih.
prvi krivac s kojim je sve počelo je sam Livaja koji će ponašao sramotno i neprilično reprezentativcu Hrvatske. drugi krivac je HNS koji nije odmah reagirao i kaznio ga zbog toga. treći krivac je Dalić koji je nakon svega pozvao livaju kao da se ništa nije dogodilo. 4. krivac su navijači koji se nisu onako smjeli ponašati i spuštati na taj nivo...no oni su tek četvrtka karika u lancu krivnje što je do ovoga došlo!