Na današnji dan prije 19 godina napustio nas je jedan od najboljih i najpoznatijih hrvatskih autora, Đorđe Novković. Iza Đorđa su ostala mnogobrojna veličanstvena djela koja svjedoče njegovom radu i postojanju. Njegov opus i danas budi divljenje. Đorđe Novković, inače, rođen je u Sarajevu 2. rujna 1943. godine. Njegov otac Vukašin, iako je po zanimanju bio graditelj, u slobodno vrijeme svirao je violinu, pa je Đorđev glazbeni talent vrlo brzo otkriven. U glazbenu školu je krenuo sa šest godina, a diplomirao je dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Tada, tijekom studija, upoznao je suprugu Ozanu koja je bila diplomirana profesorica glazbe.
Za vrijeme studija u Sarajevu svirao je s kultnom grupom “Indeksi”, a nakon odlaska 1967. godine osnovao je grupu Pro arte. Kada je njegov sin, danas također poznati pjevač Boris Novković, navršio šest mjeseci, točnije 1968. godine, seli u Zagreb i iste godine s pjesmom „Stari Pjer“ postigao je prvi uspjeh, a koja je izvedena te godine na Zagrebačkom festivalu. Zanimljivo je da je spomenutu skladbu godinu dana kasnije na francuskom otpjevala još jedna legendarna eurovizijska sudionica - Nana Mouskouri, koja je na Eurosongu 1963. nastupila pod zastavom Luksemburga. Druga njegova velika pjesma, koja je doživjela nevjerojatan uspjeh, bila je 'Zora je', koju je 1985. snimila Neda Ukraden, a dvije godine kasnije na engleski preveo nizozemski pjevač pod imenom 'Sailin 'home'.
FOTO Maja Šuput zabavila publiku u Koprivnici, evo kome je otrčala u zagrljaj nakon koncerta
Glazbeni vizionar koji je stajao iza više od 2500 skladbi i nevjerojatnih dvadeset milijuna prodanih ploča, bio je tiha snaga koja je oblikovala karijere najvećih imena regionalne scene. Od Miše Kovača i Nede Ukraden, preko Srebrnih krila i Zdravka Čolića, pa sve do Severine i Danijele Martinović, Novković je imao nepogrešiv osjećaj za hit, pretvarajući gotovo sve što dotakne u zlato. Mnogi ga s pravom smatraju ocem domaće zabavne glazbe, arhitektom zvuka koji je obilježio generacije i čije se pjesme i danas, sedamnaest godina nakon njegove smrti, pjevaju s jednakim žarom. No, iza fasade genijalnog skladatelja krio se čovjek fascinantnih kontrasta, pedantna Djevica u horoskopu s navikama koje su često iznenađivale i njegove najbliže.
Dok je na sceni bio autoritet čija se riječ slušala bez pogovora, privatno je bio rob sitnih rituala. Prema vlastitom priznanju, grozio se prljavih cipela do te mjere da je u torbi uvijek nosio pastu za poliranje i žlicu za obuvanje. Njegov prepoznatljivi imidž - obrijana glava - nije bio rezultat modnog hira, već nezgode. Nakon što je godinama sijedu kosu bojao sam u kupaonici, jednom ju je prilikom spalio prejakiim hidrogenom. U naletu bijesa zgrabio je brijač, obrijao sve i stvorio izgled koji će postati njegov zaštitni znak. Kompliciran odnos imao je sa sinom Borisom, kojeg je opisivao kao tipičnog Jarca - impulzivnog i tvrdoglavog, što je često dovodilo do sukoba koji su punili medijske stupce.
Njegove neobične navike nisu tu stale. Novković je prezirao pidžame i umjesto njih spavao je u spavaćicama, a jednom je prilikom otkrio i detalje. "Trenutačno spavam u ženskoj haljini za plažu s nacrtanim sidrom na prsima. Uzeo sam najveći broj i u njoj se osjećam najugodnije", priznao je bez srama. Ta ekscentričnost bila je u potpunoj suprotnosti s čeličnom disciplinom koju je njegovao u drugim sferama života. Bio je strastveni sportaš, a da se nije posvetio glazbi, vjerojatno bi postao profesionalac. U veteranskoj konkurenciji bio je osmi rangirani igrač stolnog tenisa na svijetu, a svakog je jutra religiozno odrađivao 40-minutni trening koji je uključivao orbitrek, veslanje, udaranje u vreću i sto trbušnjaka u seriji.
Upravo je tu disciplinu prenio i na sina Borisa, koji je kasnije priznao da mu je očeva strogost pomogla da izbjegne zamke slave u mladosti. Njihov odnos, iako turbulentan, bio je prožet dubokim poštovanjem i ljubavlju. "Kasnije je naš odnos bio odnos dvoje kolega", prisjetio se Boris, dodajući kako su znali imati i žestoke rasprave, ponajviše o glazbi. Jedna od simpatičnih anegdota dogodila se kada je Boris za omot albuma htio fotografiju s krilima, što se Đorđu nikako nije svidjelo. Dok je Boris odlazio s obiteljskog ručka, otac je s prozora vikao za njim: "Palo ti je jedno krilo!". Takvi trenuci, ispunjeni duhovitošću i specifičnom očinskom brigom, najbolje opisuju njihovu vezu.
Tajna Novkovićeva uspjeha, kako otkriva detaljna retrospektiva o glazbenom velikanu, ležala je u jednostavnosti. Nije tražio pjevače savršene tehnike, već one koji su u interpretaciju unosili strast i emociju. Pričalo se da ga je Mišo Kovač osvojio upravo svojim "falševima" i sugestivnim greškama, jer je u njima prepoznao sirovu iskrenost koja dopire do publike. Smatrao je da se pjeva običnim ljudima i da glazba ne smije biti pretenciozna. Njegova filozofija bila je sažeta u izreci njegove profesorice s Muzičke akademije: "Sedam nota, sto divota". Problem je, govorio je, samo kako tih sedam nota rasporediti, a on je u tome bio nenadmašni majstor, stvarajući melodije koje su zvučale poznato i blisko već na prvo slušanje.
Vrhunac priznanja njegovu djelu stigao je posthumno, kada je Croatia Records pokrenula projekt snimanja njegovih najvećih hitova s Kraljevskim filharmonijskim orkestrom u legendarnom londonskom studiju Abbey Road. Za njegova sina Borisa, bio je to trenutak ispunjenja sna i stvaranje spomenika većeg od mramora. "Kako je Đorđe uvijek bio decentan i emotivno suzdržan, vjerujem da bi spoznaja o ovako nečemu konačno izmamila suze na njegovo lice", rekao je Boris u jednom intervjuu. Taj zamišljeni trenutak - u kojem bi čovjek koji je stvarao glazbu za narod čuo svoje melodije u hramu u kojem su snimali njegovi idoli Beatlesi - najljepši je epilog jedne od najvećih glazbenih priča s ovih prostora.
Otvori KEKS Pay
