Prošla je 31-a godina od dana kada je Goran Ipe Ivandić, motor i pogonsko gorivo Bijelog dugmeta, pronađen mrtav ispred beogradskog hotela Metropol. Službeni policijski izvještaj bio je kratak i zaključio je priču kao samoubojstvo skokom sa šestog kata 12. siječnja 1994. Ipak, ta verzija nikada nije u potpunosti prihvaćena u javnosti, a još manje među onima koji su ga poznavali. Njegova tragična smrt, obavijena velom tajne i proturječnih svjedočanstava, postala je najmračnije poglavlje u mitologiji benda koji je definirao jednu generaciju, ostavljajući iza sebe pitanje koje i danas odjekuje: je li se Ipe zaista ubio ili je, kako tvrde mnogi, "samo otvorio vrata pogrešnim ljudima u pogrešno vrijeme"?
Rođen u Varešu 1955. godine, Ivandić se s obitelji preselio u Sarajevo, gdje je započela njegova fascinacija glazbom. Iako je u početku svirao violinu, bubnjevi su postali njegova prava strast. Sredinom sedamdesetih, s prijateljima je osnovao sastav "Crossroads", a nakon kratkog staža u grupi "Rock", njegov talent prepoznao je Goran Bregović. U ljeto 1973. godine, Ipe postaje član Bijelog dugmeta i time započinje njegov strelovit uspon. S bendom je snimio neke od ključnih albuma jugoslavenske diskografije, poput "Kad bi bio Bijelo dugme" i "Šta bi dao da si na mom mjestu", a njegova energija i virtuoznost za bubnjevima postale su zaštitni znak zvuka koji je osvojio milijune. Postao je jedna od najvećih zvijezda u zemlji, povučeni dječak iz radničke obitelji koji je preko noći uronjen u svijet slave, novca i histerije zvane "dugmemanija".
Velika zvijezdomanija i životni stil usporediv s onim najvećih svjetskih rock zvijezda donijeli su i svoju tamnu stranu. Stara priča o seksu, drogi i rock'n'rollu na domaćem je terenu uglavnom bila mit, no afera koja je potresla Jugoslaviju dogodila se upravo Bijelom dugmetu. U rujnu 1978. godine Ipe Ivandić uhićen je zbog posjedovanja hašiša. Bio je to prvi veliki narkoskandal na jugoslavenskoj estradi, a mnogi upućeni i danas tvrde da mu je cijeli slučaj "napakiran" kako bi se moćni bend barem privremeno oslabio. Legenda kaže da je Ipe kupio kilogram hašiša, a dobio još tri kilograma loše, neupotrebljive robe, što je bio ključni argument da je cijela operacija bila namještena radi što većeg medijskog efekta. Osuđen je na tri godine zatvora, a Bregović je kasnije pragmatično komentirao: "Tada sam bio stvarno ljut. Da se netko druži sa mnom tolike godine i onda napravi takvu glupost, to me stvarno vrijeđalo."
VIDEO Sjećate li se? Zbog ove splitske ljepotice cijela je Jugoslavija pozorno pratila natjecanje za miss u Londonu
Nakon uhićenja, Ipe i klavijaturist Laza Ristovski napustili su Dugme kako bi se posvetili vlastitom projektu "Stižemo", no afera je sve zaustavila. Kaznu je počeo služiti 1981. godine, a zbog primjernog ponašanja pomilovan je krajem 1982. godine. Odmah po izlasku iz zatvora vratio se u Bijelo dugme, gdje je ostao sve do raspada benda 1989. U međuvremenu je, tijekom osamdesetih, sa svojom tadašnjom djevojkom Amilom Sulejmanović snimio i dva albuma, "Kakav divan dan" i "Amila", koji, nažalost, nisu postigli značajniji komercijalni uspjeh. Činilo se da je najgore razdoblje iza njega, no raspad Jugoslavije i benda gurnuo ga je u nove probleme koji će se pokazati kobnima.
Raspadom Bijelog dugmeta, Ipe se našao u financijskim problemima. Prema svjedočanstvima iznesenim u dokumentarnom filmu "Izgubljeno dugme", ušao je u niz sumnjivih poslovnih transakcija i planova, uključujući ambiciozni projekt dovođenja svjetskih rock zvijezda na plažu Zrće na Pagu. Početak rata uništio je te planove, a poslovni partneri i novac su nestajali. Njegovi poslovi navodno su ga doveli i do suradnje s Fikretom Abdićem u Beču. U tom začaranom krugu loših odluka i dugova, Ipe se našao na rubu ponora, a njegova psihološka stanja, o kojima govore svjedoci, navode na zaključak da je patio od ozbiljne depresije.
Misterij oko njegove smrti dodatno produbljuju izjave njemu bliskih ljudi. Željko Bebek je u više navrata izjavio kako ne vjeruje da se Ipe ubio. Njegova supruga Dragana Ivandić tvrdila je da se Ipe nije drogirao i da sumnja u službenu verziju. Amila Sulejmanović, koja je o njihovoj vezi i Ipetovoj sudbini napisala knjigu "Ključ bubnja Tama", izjavila je kako vjeruje da se između redaka knjige može naslutiti što se dogodilo, dodajući da je "svima i više nego jasno što se desilo s njim". Priča o tome da je bio u dugovima i da su ga iz sobe izbacili mafijaši kojima je dugovao novac nikada nije službeno potvrđena, ali je postala dominantna teorija koja se desetljećima prenosi među poznavateljima scene.
Cjelovitu priču o Ipetovom životu i tragičnom kraju pokušao je ispričati dokumentarni film "Izgubljeno dugme", kojeg su režirali Renato Tonković, Marijo Vukadin i Robert Bubalo. Film kroz emotivne ispovijesti Gorana Bregovića, Željka Bebeka, Alena Islamovića, Ipine sestre Gorane i bivših djevojaka, slaže mozaik života jednog od najvećih talenata ovih prostora. U filmu je Ipe opisan kao "motor" i "pogonsko gorivo" benda, mlado biće koje je velika mašinerija na kraju samljela. Autori filma godinama su istraživali arhive i razgovarali sa svjedocima kako bi ispričali priču o čovjeku čiji je uspon bio jednako spektakularan koliko je njegov pad bio tragičan i obavijen tajnom.
I danas, smrt Gorana Ipeta Ivandića ostaje nerazjašnjena i predstavlja jednu od najvećih tragedija u povijesti glazbe na ovim prostorima. Bio je virtuoz koji je promijenio poimanje bubnjeva u domaćem rocku, ali i tragični junak čija je sudbina postala mračna opomena o drugoj strani slave. Je li uistinu digao ruku na sebe shrvan dugovima i depresijom, ili je njegova smrt nasilan čin koji je zataškan, vjerojatno nikada nećemo saznati sa sigurnošću. Ono što je sigurno jest da je njegov odlazak ostavio prazninu i vječnu misteriju u priči o Bijelom dugmetu.
Otvori KEKS Pay
Ma molim te, to je toliko davna i irelevantna oriča