Život ponekad ispiše najneobičnije priče, a ona Rachel Ward, britansko-australske glumice koju svijet pamti kao prelijepu Meggie Cleary iz kultne serije "Ptice umiru pjevajući", jedna je od takvih. Dok je sedamdesetih bila model i družila se s njujorškom elitom, Andy Warhol darovao joj je sliku krave. "Krava? Ne želim sliku proklete krave", pomislila je tada. Danas, gotovo pedeset godina kasnije, ta ista slika visi u kuhinji njezina doma na farmi goveda od 350 hektara u dolini Nambucca u Australiji, mjestu gdje je pronašla svrhu za kojom je dugo tragala. "Kako je bio pametan", kaže danas Rachel, "znao je da ću završiti kao kaubojka".
Njezin put od jedne od deset najljepših žena svijeta 1983. godine do strastvene farmerice koja zagovara regenerativnu poljoprivredu bio je sve samo ne jednostavan. Obilježili su ga slava, borba s nametnutim idealima ljepote, depresija i na koncu, katarza pronađena u obnovi zemlje. Upravo je tu nevjerojatnu transformaciju nedavno obradila i australska televizija ABC u svojoj dokumentarnoj seriji "Australian Story", prikazujući ženu koja je konačno pronašla sebe, daleko od svjetala reflektora.
Teret ljepote za Ward je oduvijek bio težak. Odrasla u aristokratskoj obitelji, od oca je rano naučila da se od nje ne očekuje obrazovanje. "Što će ti obrazovanje? Dovoljno si lijepa da se udaš za nekog jako bogatog", rekao joj je otac koji je sav imetak ostavio sinu, a kćerima ništa. Takav stav da su žene manje vrijedne i da služe samo za ukras duboko ju je vrijeđao. "Bila si bezvrijedna ako se nije radilo o tvojoj seksualnosti", prisjeća se. Svoju ljepotu nikada nije doživljavala kao vlastitu zaslugu, već kao genetsku lutriju, "lijepu ulaznicu" koja ju je iz svijeta mode odvela u Hollywood. Nadala se ulogama poput onih Julie Christie, romantičnim, a ne isključivo seksualiziranim, no dočekala ju je realnost Los Angelesa osamdesetih - fokus na grudima i oskudnim kupaćim kostimima. "Ubrzo shvatiš da je to isprazno mjesto... vrlo je prazno i nezadovoljavajuće. Bila sam samo šminka, fantazija." A onda je stigla uloga u "Pticama umiru pjevajući" koja joj je promijenila život. Na setu je upoznala australskog glumca Bryana Browna. Dok se njezin lik u seriji nije usrećio s njegovim, u stvarnosti su se vjenčali iste godine i ostali zajedno do danas. Privukle su je njegove vrijednosti - odgojen uz samohranu majku i sestru koju je obožavao, poštivao je žene. Brzo se preselila u Australiju.
Prijelomni trenutak za njezinu potpunu preobrazbu dogodio se nakon katastrofalnih požara koji su harali Australijom na prijelazu iz 2019. u 2020. godinu. Iako je njezina farma uglavnom bila pošteđena, zastrašujuće iskustvo i spoznaja o razmjerima klimatskih promjena gurnuli su je u depresiju. "Osjećala sam se nemoćno, nisam vidjela izlaz niti način da preuzmem odgovornost za ono što se događa. To je veliko egzistencijalno pitanje s kojim se suočavamo", ispričala je. Osjećaj bespomoćnosti, kombiniran s kreativnom stagnacijom u redateljskoj karijeri, doveo ju je do ruba. Nakon što je naglo prestala uzimati antidepresive, doživjela je prometnu nesreću i završila u bolnici. "To je bio prilično velik trenutak. Mislim da je samu sebe prestrašila", prisjetila se njezina kći Matilda. Spas je stigao u obliku knjige "Call of the Reed Warbler" Charlesa Massyja o regenerativnoj poljoprivredi. Istovremeno je i njezin upravitelj farme istraživao nove metode. Odjednom se otvorio novi svijet - rotacijska ispaša, bio-gnojiva, drastično smanjenje kemikalija. "Bilo je uzbudljivo jer je bilo novo. Požari su bili katalizator da shvatimo da se moramo promijeniti."
Uronivši u proces obnove tla, Rachel je, kako kaže njezina kći, obnovila i sebe. Gledala je kako se zbijena zemlja pretvara u tlo puno života, crva i kukaca, sposobno zadržati više vode i pohraniti više ugljika. Osjetila je da napokon čini nešto konkretno protiv klimatskih promjena. Toliko ju je to ispunilo da je svoju strast pretočila u dokumentarni film "Rachel's Farm" iz 2023. godine. Na farmi je, kaže Bryan, "procvala". "Potpuno je uključena, ne mogu vjerovati koliko toga radi, ali ona to voli. To je jedino važno." No, krajem prošle godine, jedan ležerni video na Instagramu vratio ju je u fokus javnosti na način koji nije očekivala. Snimila je video kako bi promovirala prodaju mesa sa svoje farme, neopterećena izgledom, bez šminke, sijede kose i s borama 68-godišnjakinje. Komentari su bili brutalni. "OMG! Što joj se dogodilo. Wow!! Jako je loše ostarjela", "Volio bih da je nikad nisam vidio ovakvu!", "Izgleda uništeno".
Rachel je komentare isprva primila sa smijehom, no njezina kći Matilda nije mogla vjerovati što čita. Snimila je vlastiti video odgovor. "Ako vas šokira prirodno starenje, pripremite se da budete šokirani", poručila je i objavila fotografije sretne i opuštene majke koja grli unuke. "Mama je 68-godišnja žena koja stari prirodno, ali je i prekrasna, divna, puna ljubavi. Trebale bismo smjeti izgledati kao da imamo 68 ako to želimo." Njezin je video postao viralan, prikupivši gotovo 40.000 komentara podrške, uglavnom od žena kojima je dosta nerealnih očekivanja o ljepoti i starenju. Priču su prenijeli mediji, a brojne su glumice u znak solidarnosti objavile svoje fotografije bez filtera. Ironično, kaže Rachel, njezina sijeda kosa donijela joj je više pozornosti nego da se skinula. Tu je "relevantnost" iskoristila da progura svoju poruku. "Cijelo to trubljenje da i dalje moramo biti seksualna bića je zastrašujuće. Moramo podizati stražnjice, grudi, zatezati lica. To postaje groteskno. Mogu samo reći da je sjajno ostaviti to iza sebe." Danas je, kaže, sretnija no ikad. S vjetrom u sijedoj kosi i blatom na čizmama, Rachel Ward napokon zna da je pronašla svoj dom. "Na farmi je slobodna", zaključuje njezina kći.
FOTO Tko je mlađa sestra Daniele Trbović? Često zajedno posjećuju društvena događanja, a evo što Nataša radi
Otvori KEKS Pay
