Ove godine na Dori će nastupati i Devin Juraj koji će se predstaviti skladbom Over me, autorskom pjesmom za koju se nada da će ju publika prepoznati, ali i da će žiri uvidjeti njezine vrijednosti. Tim povodom popričali smo s njim.
Pjesma Over me je autorska, možeš li nam opisati trenutak ili emociju koja te je inspirirala za stvaranje pjesme?
Over Me je nastala, ako se ne varam, malo prije ljeta 2024. Zapravo, što sada više reflektiram o tome, to mi je datum manje jasan. Kao da je se sjećam u različitim trenucima i to je bio demo snimak koji sam onda do ljeta 2025. općenito puštao ljudima, koji su ostajali oduševljeni time jer su me do tada navikli čuti u jednom drugom žanru, u drugačijem senzibilitetu. Isto tako sam odmah shvatio da su ljudi uvijek reagirali oduševljeno kada bi me čuli na engleskom jeziku. Međutim, generalno je Over Me kao pjesma nastala kao prekretnica u mojem kreativnom usmjerenju. Osjetio sam da sam radio jako puno kompromisa oko onoga što želim i drago mi je da sam u tom trenutku shvatio da moram krenuti barem za dušu stvarati ono što mislim da je ispravno za mene i ono što želim raditi. Nije uvijek bitno znati što želiš, koliko je bitno znati što ne želiš, i našao sam se u fazi pisanja pjesama koje su mi bile izuzetno drage. Puno tih pjesama danas stoji u mobitelu kao potencijalni demo snimci koji će se jednog dana možda razviti. Sve u svemu, Over Me je bila prekretnica onoga što ja danas jesam i drago mi je što će se ta verzija Devina sada razvijati još dalje kroz autorski rad.
Na Dori ste već nastupali prvi put kao Albinin plesač, kako se se taj osjećaj razlikuje od trenutka u kojem ste sada?
Kada sam sjedio u green roomu 2021. s puno manje stresa i puno manje obaveza, nisam maštao u tom trenutku, nego sam razmišljao koliko još moram sebe kao izvođača razviti da bih uopće imao priliku razmišljati o takvim stvarima. Smatram da sam dosta realna osoba, znam gdje stojim, znam zašto stojim gdje jesam i svjestan sam svojih mogućnosti. I u tom trenutku, 2021., shvatio sam da sam još uvijek sam sebi previše nejasan kao izvođač da bih mogao stati na pozornicu Dore. Međutim, poslao sam pjesmu 2021. za 2022. i pjesma nije odabrana, što mi je sada, u retrospektivi, izuzetno drago, jer mi je ta pjesma i dalje jako, jako, jako draga i sigurno će jednog dana izaći na vidjelo. Ali u tom trenutku ja vokalno, produkcijski i generalno idejno nisam bio ni blizu onoga gdje sam danas i sada sam svjestan da sam tada bio nespreman. Siguran sam da bi mi put prema Dori tada bio daleko teži nego što je danas. Danas, naprotiv, sve radim iz iskustva i znanja i svaki korak radim s ciljem. Drago mi je da su sve te godine rada napokon, na neki način, došle do cvjetanja, jer se osjećam mirnije nego ikad, jer jednostavno osjećam da čak i ako nemam sve odgovore, odgovore koje dajem, dajem sa sigurnošću.
U mnogim intervjuima ste spomenuli važnost svoje autentičnosti i vlastitog senzibiliteta. Kako se to odražava u scenskoj prezentaciji i vizualnoj priči pjesme na Dori?
Ponosan sam što sam ostao dosljedan tim rečenicama i mogu priznati da je to bio možda najteži dio razvijanja samog sebe, prihvatiti i realizirati što jest moj senzibilitet i što jest moja autentičnost. Neminovno je da, kada čovjek gradi karijeru bilo kakvog oblika, u jednom trenutku počne preispitivati što je ono što on jest i zašto radi to što radi. I ja sam se jako puno puta preispitivao oko tog pitanja u zadnjih pet godina. Međutim, u zadnje dvije, a najtočnije u zadnjih godinu dana, shvatio sam što jesam, što nisam, što želim biti i što ne želim biti. Ponosan sam na to što je Over Me, i kao pjesma, i kao koncept stilski, i kao nastup, u potpunosti moja autentičnost. Okružio sam se ljudima koji moju autentičnost i moju viziju cijene, koji u nju vjeruju i koji idu sa mnom na ovo putovanje s ciljem da ono što ja jesam prenesemo publici u najiskrenijem i najboljem obliku.
Ono što mi je posebno drago jest to što će publika na samoj Dori vidjeti mene ne kao pokušaj, nego kao oblik, točnije figuru. To nije nastup Devina Juraja koji je došao na Doru, to je Devin kao lik, kao persona koja izvodi pjesmu unutar svog svijeta. Ponosan sam što, gledajući kadrove, probe i generalno cijeli proces, vidim da je sve ono što sam htio postići s ovom pjesmom ispunjeno.
Kako bi objasnili samog sebe nekome tko te nikada nije čuo, bez spominjanja glazbe, što bi rekli?
Ne znam ni sam što bih rekao na takvo neko pitanje. Neminovno je da se u takvoj situaciji krenem uspoređivati sa svojim idolima, jer želim da ljudi osjete u meni ono što osjećam ja kada vidim ljude koje cijenim i kojima se divim. I zaista, da se moramo ovako opisati kao izvođače nekome tko me nikada nije čuo, rekao bih, pa evo, ne znam što bih vam rekao. Ustvari, ja sam zadnja osoba koja bi to trebala reći. Dopustit ću svakom čitatelju da za sebe smisli neki odgovor i mislim da će to biti najtočniji odgovor, jer na kraju krajeva, mišljenje publike je ono koje ja cijenim. I uvijek me zanima kako me netko percipira, jer često se događa da izvođači i publika imaju različita mišljenja. I to je, po meni, jedna ljepota cijelog ovog posla, jer se uvijek vraćam na to da je umjetnost komunikacija između umjetnika i publike.
Koliko vam je iskustvo s TV formatima poput „Tvoje lice zvuči poznato“ pomoglo u pripremi za nastup na Dori?
Tvoje lice zvuči poznato mi je jako pomoglo u pripremama za Doru, jer sam u tom vremenskom periodu snimanja od četiri mjeseca bio bačen u stalni ritam fizičkih, psihičkih i vokalnih izazova. Isto tako, morao sam naučiti nastupati u jednom formatu koji je strašno rijedak za pjevača na samim počecima karijere, jer televizija je, naravno, izolirani tip nastupa. To nije koncert, to je na kraju krajeva formatirani oblik koji je jako fokusiran na kamere, na usmjerenje i ne toliko na publiku koja je u studiju s nama, nego na publiku koja sjedi doma. Ono što me posebno veseli iz svega ovoga jest to što zaista vidim da, kada stanem na pozornicu Dore, vraćam se u neke izvođačke navike, ali opet vidim da ne gubim svoju autentičnost i prihvaćam činjenicu da ipak postoji publika ispred mene u danom trenutku za koju isto tako nastupam. Najveći izazov na emisiji Tvoje lice zvuči poznato bilo je pjevanje s in-ear monitoringom, jer kao izvođač preferiram osjetiti prostor, osjetiti svoj glas u prostoriji i osjetiti publiku. Sada, međutim, više ne osjećam strah ni od tog izazova. Dapače, osjećam jednu razinu profesionalnosti, jer ipak smo mi u poslu u kojem uvijek moraš biti spreman na ono što se baca pred tebe. Isto tako prihvaćam da ću, kada se jednom cijela moja priča unaprijedi i budem morao koristiti in-ear monitoring na svakodnevnoj bazi, biti spreman. Na kraju krajeva, to je lekcija od koje ne smijem i ne mogu bježati.
Kad bi „Over Me“ mogli opisati u tri riječi publici koja prvi put sluša, koje bi to bile i zašto?
Over Me bih opisao ovako, kao veliku, surovu i neoprostivu pjesmu. Najčešće je tako opisujem jer je gledam iz perspektive izvođača koji je mora izvoditi i moram vam priznati, pjesma nije laka. Dapače, nerijetko se smijem sa svojim plesačicama na probama kako sam sam sebi napisao monument koji onda moram izvoditi. Nije tajna da sam često rekao da se ove godine na Dori ne mogu zabavljati i ići s mozgom na paši, jer pjesma jednostavno ne dozvoljava manjak koncentracije. Generalno mislim da publika, kada čuje Over Me, čuje ono što ja jesam. Moju ambiciju, moju želju, moju ljubav prema nečemu višem u glazbi, u filmu, u kazalištu, u percepciji i u estetici. Izuzetno sam estetski intuitivan i na sve gledam kroz prizmu nekakvog stilskog izražavanja. Zato mi je grijeh izaći na pozornicu samo u trapericama i majici ili u nekakvom odijelu ili outfitu koji nije vezan uz senzibilitet izvođača. Mislim da će publika isto tako kroz nastup na Dori vidjeti točno o čemu govorim i točno što od mene mogu očekivati u budućnosti.
Kako teku pripreme za nastup na Dori ?
Pripreme za Doru teku jako dobro. Kao što sam već rekao, okružen sam ljudima koji vjeruju u moju viziju, vjeruju u mene i vjeruju u moju pjesmu i automatski vidim ambiciju svih izvođača i svih članova tima koji su sa mnom te osjećam jednu neoprostivu opuštenost u svemu što radimo. Sve shvaćam vrlo ozbiljno, ali izuzetno sam zahvalan što mi cijeli moj tim olakšava proces rada. Moram priznati da prvi put u životu radim nešto na ovako velikoj razini i da ne moram razmišljati o svakom detalju, jer znam da drugi rade svoj posao onako kako treba. Točnije, svjestan sam da sam okružen profesionalcima koji razmišljaju o svojim ulogama isto kao što ja razmišljam o svojoj. Međusobno si svakodnevno olakšavamo ovaj ogroman pothvat koji je Dora, jer svi vjerujemo i znamo da smo ovdje s ciljem da napravimo što bolji posao i, na kraju krajeva, predstavimo i pjesmu i sebe i cijeli tim u najboljem svjetlu. Njima sam neizmjerno zahvalan svaki dan, na svakom komadiću truda i na svakoj kapljici znoja koju daju, pogotovo na sceni, jer i s plesačke i s vokalne strane Over Me je neoprostiva pjesma koja jednostavno ne dopušta markiranje, improvizaciju i amaterizam.
Dora zna biti brutalna zbog komentara, usporedba i očekivanja. Kako se nosite s kritikama i imate li granicu gdje prestajete slušati druge?
Ne slušam pretjerano druge u kontekstu da marim o tuđem mišljenju o meni, komentare i kritike još manje čitam, jer sam izuzetno svjestan sebe, izuzetno svjestan svoje pjesme i svojih mogućnosti i, na kraju dana, ne dopuštam da mi drugi ljudi utječu na moju sreću i na moju percepciju mene. Generalno mislim da sam jako realan, ali isto tako moram priznati da nisam ni u jednom trenutku spreman kompromitirati svoju sreću i autentičnost kako bih upao u nekakve kalupe nečijih očekivanja ili nečijih ukusa. Ponavljam, ukusi su ukusi i smatram da nitko ne bi trebao ciljati i ganjati nečiju pažnju. Naprotiv, ja bih rekao da sam baš izvođač koji ne trči ni za kim, nego otvorenih ruku radim za svoju publiku. Jedan od najbitnijih dijelova pripreme pjesme za Doru, ali i općenito mene kao izvođača, bilo je to da uvijek imam mogućnost držati uzde svoje kočije u svojim rukama, jer na kraju dana ja sam taj koji ide na pozornicu i moje ime stoji pored imena pjesme, imena albuma i imena turneje. I ja uvijek moram biti spreman točno znati zašto je nešto napravljeno i, na kraju krajeva, biti zadovoljan s takvom odlukom, jer se ne želim nikada naći u poziciji gdje, ovako amaterski govoreći publici, kažem: da, ja sam htio ovako, ali napravilo se onako. Jer na kraju krajeva ovo je moja karijera, moj smjer i moja sreća koja, u konačnici, može ili procvjetati ili propasti.
Kad skinete sve etikete: plesač, glumac i pjevač, tko je Devin Juraj u tišini, bez reflektora?
Kada se reflektori ugase, Devin je nečiji sin, nečiji dečko, nečiji unuk, nečiji prijatelj, sam sebi možda najveći neprijatelj i, na kraju krajeva, obično ljudsko biće. Mislim da kod mene nema pretjerane matematike u nekoj generalnoj ekspresiji kada je riječ o tome tko sam ja izvan pozornice. Siguran sam da sam kao čovjek izuzetno zaljubljen u život i volim to što sam živ, što radim i što stvaram i što imam priliku osjetiti i sreću i tugu i ljubav i razočaranje i sve ono što me čini čovjekom. Također sam svjestan da starim, ne fizički, nego općenito kao čovjek osjećam se puno svjesnije svojih emocija i svojih percepcija svega oko sebe i mislim da je to ono što me čini najviše sretnim, jer kao da sa svakim danom sve više i više cijenim to što sam živ i što imam priliku biti ovakav kakav jesam. A ako vam baš moram dati jedan potpuno ljudski, ne filozofski odgovor, rekao bih da je Devin, kada se ugase reflektori, klinac koji jedva čeka doći kući, upaliti televiziju, upaliti PlayStation i napokon pronaći onu jednu igricu u koju će utopiti sate i sate vremena, jer godinama to već traži i nikako da zadovolji tu svoju želju za videoigrama.
Kako izgleda vašj običan dan kad nema proba, nastupa i kamera?
Jedan moj običan dan, točnije dan iz snova, ide ovako. Budim se rano, što ranije moguće, ali ne prerano da si ne uništim dan, napravim kavu, sjednem na kauč i upalim najdražu seriju koju u tom trenutku pratim. Primijetio sam u posljednjih godinu dana da su mi jutra postala moja oaza, moj mir, i zato mi tada najviše smeta kada me ljudi zovu, šalju poruke i traže nešto, a ja još nisam ni oči kako treba otvorio. Točnije, poremete mi mir i tišinu gledanja serije. I tu zapravo kreće nekakva kreativnost.
Što radite kad vam treba reset?
Ključno mi je uvijek da se presvučem iz pidžame ili trenirke u nekakve traperice, u odjeću koja je općenito malo decentnija, jer tada jednostavno mozak počinje raditi aktivno i s ciljem da nešto postignem u danu. E sad, je li to pisanje pjesme, vježbanje glasa, pokreta, glume ili nečega drugog, to u tom trenutku procjenjujem sam. Uvijek pjevam kasnije u danu jer osjećam da mi je tada puno lakše i ne volim se dovesti u situaciju u kojoj se tjeram vježbati protiv svoje volje, kako se ne bih ozlijedio ili napravio nekakav kontraefekt. I općenito radim na sebi ili radim nešto što me zanima. Opet ponavljam da se najviše volim opuštati uz igrice. To mi je jedna vrsta zabave koja me u pozadini uvijek motivira da što prije odradim obaveze koje možda ne želim, kako bih se mogao prepustiti onome što najviše volim. Tijekom dana volim prolaziti ležerno, bez pretjeranog stresa, i naučio sam ne stavljati previše obaveza u jedan dan, jer tada shvaćam da žrtvujem svoje mentalno zdravlje samo da bih jurio s točke A na točku B.
Kad mi treba reset, isključim se u svakom obliku od muzike. Muzika je moja najveća ljubav i isto tako moj najveći stresor u životu. I nažalost, da bih se od nje spasio, moram se od nje kompletno izolirati. Muzičari generalno na muziku gledaju ne samo kao nešto, nego kao sve u njihovom životu i moram vam priznati da odavno nisam muziku slušao kao laik, nego je uvijek slušam analitički do te mjere da kada slušam pjevača kako pjeva jednu pjesmu, točno osjetim u grlu, ili osjetim postavu njega ili nje, kako u kojoj tehnici nešto pjeva. Što je užasno bolno kada sam, primjerice, bolestan ili kada se možda isforsiram na nekom nastupu pa sljedeći dan platim tu cijenu, tako da ili ne mogu pjevati ili pjevam s puno većom težinom i nadraženosti glasa. I onda slušanje drugih pjesama mi isto tako škodi, jer zamišljam sebe kako pjevam te dionice i patim, jer moj glas kao da osjeća tu napetost ili tu težinu da tako nešto mora otpjevati u takvom stanju. Stoga, suma sumarum svega, potpuno se mičem od muzike u svakom obliku. Ne gledam ni bendove, ni video spotove, ne gledam, ne slušam ni muziku. Baš u potpunosti izbacim sve što ima veze s muzikom iz svog života u datom trenutku, jer samo tako mogu staviti u poziciju gdje mi to fali i gdje to cijenim. Možda je malo smiješno za reći, ali da bih se vratio muzici, moram odraditi jedan cijeli dan a da uopće čujem, jer mi treba faliti da bih se opet zaljubio u one najteže trenutke onoga što je muzika. Uvijek sam bio vrlo vokalan oko činjenice da čovjek pripada tamo gdje i kad mu je najteže i dalje pronalazi snagu i sreću ići dalje.
Uoči Dore
Devin Juraj: Komentare i kritike ne čitam, jer sam izuzetno svjestan sebe, svoje pjesme i svojih mogućnost
Uskoro ćemo ga gledati na natjecanju za Doru na kojoj će se predstaviti s autorskom pjesmom
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Užas