Naslovnica Showbiz Zvijezde

Matija Prskalo: S 12 godina shvatila sam da želim biti glumica

Glumica čije : "Aleksa, vrati se doma..." nikada nećemo zaboraviti, prisjeća se najzanimljivijih trenutaka života
02. travnja 2011. u 12:09 0 komentara 1632 prikaza
prskalo
Foto: PRIVATNA ARHIVA
Pogledajte galeriju 1/9

Ne sjećam se jesam li kao djevojčica htjela biti glumica, ali s 12 sam godina bila sigurna u to. U ono vrijeme bilo je neobično da djevojčica iz moga kraja želi biti glumica, jer je najbliže kazalište bilo u Mostaru ili Splitu. - Ne znam kako sam došla na tu ideju - kaže Matija Prskalo, koja je danas u angažmanu ZKL-a.

Bila je, prisjeća se, neplanirano dijete. Došla je kao iznenađenje u obitelj. Njezin otac bio je presretan jer je bila prvo žensko dijete u obitelji nakon 15-ak i više godina. Braća su joj, govori, bili frajeri i nisu se igrali s njom.

- Nisu me htjeli čuvati. Braća su tada bila u pubertetu i ne znam kako su dočekali malu drekavicu. Ali moja sjećanja su idilična. Bilo je to najzlatnije doba mog života - kaže.

Bila je zaigrana, a mama joj je često znala reći da je s pet godina bila pametnija nego s petnaest. Češće se sukobljavala s braćom, koji su 10 i 15 godina stariji od nje, nego s roditeljima.

- Bila sam mažena i pažena, odatle i ide moja komocija koju sam do danas uspjela zadržati. Sačuvala sam tu golemu količinu ljubavi koju sam tada dobivala - kaže.

Kad je završila Akademiju, bio je rat i teško je bilo ući u angažman. Zato je otišla u Varaždinski HNK.

- Nudio je šansu mladima da igraju i ne sjede doma ili u podrumu. Neki su kolege ostali, kao Barbara Rocco, Sunčana Zelenika, Marinko Prga... Tamo sam bila nekoliko godina, onda sam opet otišla u slobodnjake, a sada sam već dvije godine u angažmanu u lutkama - prisjeća se.

Iza nje je bogat opus: 15-ak serija, više od 20 filmova te pregršt sjajnih kazališnih rola. Matija se ponosi "Ukroćenom goropadnicom", predstavom napravljenom u koprodukciji pulskog INK i vinkovačkog kazališta.

- Draško Zidar bio je sjajan Petruchio. Dosta smo gostovali, a u sjećanju mi je ostala lijepa suradnja u Virovitici - govori. "Povratak ratnika" s Ljubom Kerekešom igrala je više od 12 godina, a otprilike toliko i u Gavellinim "Ribarskim svađama". Smije se na upit živcira li je što Brešanov film "Kako je počeo rat na mom otoku" poistovjećuju s rečenicom "Aleksa, vrati se doma, skuhala sam ti pašta šutu".

- Film je to koji je obilježio 90. i među najboljim je hrvatskim filmovima. Jako sam ponosna što sam bila dijelom te ekipe.

 

1977. Prvi susret s teatrom   &nd

1977. Prvi susret s teatrom

 

– Bilo mi je deset godina kad sam prvi put ušla u kazalište, splitski HNK. Gledala sam “Ero s onog svijeta” i jako me se sve dojmilo. Prvo sam bila zadivljena zgradom koja se tada činila kao palača za princeze. Potom ta razigranost na sceni, zavjese, gledalište, glumci, pjesma... Ukupan dojam bio je više nego odličan. Tada još nisam znala da ću glumu odabrati za životnu profesiju, ali iskreno sam, onako djetinje, bila fascinirana viđenim.

 

1987. Upis na Akademiju

 

– Prije Akademije upisala sam književnost jer nisam iz prve upisala ADU. Studirala sam paralelno jer mi je književnost bilo žao napustiti. Još uvijek sam apsolvent. Iako je nisam diplomirala, književnost je ostala velika ljubav. Najviše volim poeziju. Moji su roditelji u početku želju za glumom smatrali igrom, šalom i zapravo tome nisu pridavali pozornost. Na sreću, imala sam ozbiljnog nastavnika hrvatskog jezika, Zvonimira Barbira iz Ploča, koji je prije mene na Akademiju već poslao Veru Zimu i Niku Pavlovića. Dopala sam mu ja u ruke i prešutno smo počeli surađivati preko školskih nastupa do individualnih vježbi za Akademiju. Pomogao mi je spremiti materijal s kojima sam došla na prijamni.

 

1996. Brešan i “Ribarske svađe”

 

– Rijetko se dogodi da se tako dva velika projekta namjeste u istoj godini. “Ribarske svađe” antologijska je predstava redatelja Joška Juvančića. Nitko ne može imati puno takvih u karijeri. Pređo je bio nezamjenjiv, Ivica Vidović, Vlasta Knezović, Minja Majurec, Ksenija Pajić imena su koja su obilježila hrvatsko glumište. Zahvalna sam Vinku Brešanu na pozivu i svim suradnicima na filmu “Kako je počeo rat na mom otoku”. Sjajan posao, takav se film ne radi svaki dan, a uspjeh koji je doživio rijetka je pojava u hrvatskom filmu.

 

2003. Kalista i vjenčanje

 

– Kako sam odrastala, svima sam postajala čudna biljka jer se nisam ponašala po kodeksu provincijskog kraja. Nisam željela samo maturirati, udati se i imati djecu. To mi se poslije dogodilo i to na inzistiranje mog muža. Vjenčali smo se s djetetom u košarici. Moja kći Kalista danas ide u prvi razred osnovne. Nastojala sam joj utisnuti isti osjećaj koji nosim od djetinjstva - topline, nježnosti, pripadnosti i ljubavi. Imam dojam da je to prvo što se dobije od roditelja najvažnije, da je vodilja cijelog života, baš ono što daje emotivnu sigurnost u budućnosti.

  Pređo je među glumcima koji nika

 

Pređo je među glumcima koji nikad ne odlaze

Predrag Vušović moj je predivni kolega. Svi s kojima je surađivao i koji su ga poznavali o njemu će reći samo najljepše. Zafrkant, fakin, dobričina o kojoj se priča samo u superlativima. Jedan dio mog profesionalnog i privatnog života vezan je uz njega. Tulumi, proslave, premijere, sve se to u našem svijetu isprepleće i žalosti me kad vidim da nekih ljudi nema. Mi se osjećamo kao da su tu jer Pređo je među tim ljudima koji jednostavno ne može otići.

ZDRAVI ZUBI
Bolesti desni mogu izazvati čak i infarkt!

A1 izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.