Postoji mogućnost da ste barem jednom u životu čuli za američke kečere, kako većina ljudi površinski voli reći, "one ljude koji glume da se tuku". Među većinom hrvatske publike narativ o kečerima glasi "ma to je glupost, pa zašto bih to gledao kad se ne tuku zapravo, nego je to namješteno". Međutim, onaj dio publike koji religiozno prati ovu vrstu zabavnog sadržaja na to će vam odgovoriti jednostavnim i potpuno legitimnim protuargumentom da se onda takva logika može upotrijebiti za bilo koji film ili seriju. Pa vjeruje li itko da je Sylvester Stallone zapravo serijski ubojica ili da je Bradley Cooper zapravo snajperist? Kečeri, ili kako se ova forma zabavnog sadržaja službeno naziva, profesionalno hrvanje, zapravo je ludi miks filma i borilačkog sporta koji poglavito na fizički, ali i verbalni način priča priče i scenarije te se odvija uživo pred publikom.
A u posljednje je vrijeme ova forma sadržaja doživjela pravi "boom" u svijetu. Najpoznatija svjetska organizacija profesionalnog hrvanja, WWE (skraćenica od World Wrestling Entertainment, u prijevodu Svjetska hrvačka zabava), u posljednje dvije do tri godine prolazi svoj najbolji period i ruši sve moguće rekorde.
Uz redovite TV epizode koje idu ponedjeljkom i petkom svakog tjedna bez prestanka, u organizaciji se održava i desetak velikih događaja godišnje (Premium Live Event), što u SAD-u, što diljem svijeta. Na svim tim događajima arene su rasprodane, od onih košarkaških sa po 15-20 tisuća mjesta, sve do stadiona s više od 60 tisuća mjesta za velike događaje.
Nije samo eksplozija u popularnosti vidljiva na događanjima uživo već i po gledanosti na malim ekranima. Događanja u sklopu WWE-a prije su bila rezervirana za kablovsku televiziju ili pay-per-view sustav, a od siječnja ove godine iz organizacije su odradili veliki prelazak na najpoznatiju platformu za emitiranje serija i filmova, Netflix. Ugovor je pozamašan, budući da je Netflix WWE-u platio pet milijardi dolara za pravo prenošenja njihovih događanja u periodu od idućih deset godina.
Rezultati su već sada na iznimno visokoj razini, budući da je proteklog vikenda jedan od njihovih najvećih događaja u godini, Royal Rumble, pogledalo više od 100 milijuna ljudi putem televizije, laptopa ili pametnih telefona na Netflixu i društvenim mrežama. Taj je događaj i uživo ubilježio pozamašnu brojku od 70.342 na Lucas Oil stadionu u Indianapolisu. Valja napomenuti i da je YouTube kanal WWE-a 11. najpopularniji u svijetu po broju pretplatnika, s čak 107 milijuna, te da organizacija ima godišnje prihode od 1,3 milijarde dolara. Još jedan relativno nov faktor je ulazak u TKO grupu, kompaniju čiji je član i najpoznatija organizacija slobodne borbe, UFC. Tako su sada WWE i UFC postali uski partneri i 'bratske organizacije'.
Profesionalno hrvanje nije forma koja je nastala "jučer". Počeci sežu još u drugu polovinu 19. stoljeća kad su u SAD-u shvatili da stvarna, sportska forma hrvanja ne privlači publiku. Stoga su počeli organizirati skriptirane mečeve kako bi osigurali da publika u tim mečevima doživi nešto zanimljivo i zabavno.
WWE je kao organizacija na scenu stupila 1953. godine, no tada je sustav profesionalnog hrvanja u SAD-u bio razdijeljen po teritorijima, sve do sredine osamdesetih godina 20. stoljeća. Tada je poduzetnik Vince McMahon, koji je kupio organizaciju od svojeg oca i osnivača, kupio i sve ostale teritorije i pretvorio WWE u nacionalnu organizaciju te samim time i globalnog lidera ove forme sadržaja. WWE je iz godine u godinu rastao u popularnosti zbog nesvakidašnje forme koja na intrigantan način kombinira borilački sport i filmsku umjetnost, a ovaj spomenuti "boom" u popularnosti doživio je kad je McMahon napustio organizaciju i prepustio je u ruke sinu svoje supruge, Paulu Levesqueu koji je dignuo priču na novu razinu.
VEZANI ČLANCI:
Ukratko, riječ je o mečevima koji se u uvertiri grade putem priče, animoziteta najčešće jednog dobrog lika i jednog zlog. Ishod meča je insceniran, sudionici unaprijed znaju koji će od njih pobijediti, ali fizikalije koje rade u ringu su stvarne te itekako bolne. Naravno, suparnici u meču zapravo surađuju, kao recimo kaskaderi, te se međusobno pokušavaju zaštititi koliko god je to moguće, no određena bacanja, padanja i potezi jednostavno bole i brojni kečeri tijekom karijera imaju dvoznamenkast broj operacija.
Ono po čemu se ova forma izdvaja od svih jest utjecaj publike na same mečeve i priče. Publika svojom reakcijom u dvorani, areni ili na stadionu može promijeniti tijek meča ili čak promijeniti karijere pojedinaca. Mečevi su napravljeni tako da publika koja prati priču u svakom potezu može prepoznati nešto što ima veze s pričom i tako se emocionalno angažirati. Zapravo su WWE mečevi velika scena iz akcijskih filmova, samo što se sve odvija uživo pa nema prostora za greške u snimanju tih scena. Forma zabave koja možda nije za svakoga, ali je iznimno kompleksna, intrigantna i lako će privući onoga tko joj pruži pravu priliku. To, na kraju krajeva, ogroman rast popularnosti i dokazuje.
Otvori KEKS Pay
