A House of Dynamite, Netflix
Nejasno je zbog čega ovom filmu ocjena pada. Koliko vidimo, gledatelji se žale na kraj, pa nema neke kulminacije i tome slično. Kao da smo zaboravili gledati filmove s razumijevanjem, pa nam nije jasno o čemu se ovdje radi. A tema je ista ona o kojoj su se 70-ih i 80-ih snimali razni filmovi i serije, mogućnost nuklearnog rata. OK, nije ovo “Dr. Strangelove”, ali je zaista dramatično uprizorenje situacije u kojoj su Sjedinjene Države napadnute nuklearnim oružjem. Kathryn Bigelow ne treba, valjda, posebno predstavljati jer činjenica da ima dva Oscara i pogled na “Narednika Jamesa”, dovoljni su. Tako je i ovdje Bigelow uspjela stvoriti napet film o takvoj mogućnosti a bez da je opaljen metak a kamoli nuklearna bomba. Zapravo je tek u par kadrova i vidimo. Ovdje se radi o nečemu drugom. Činjenici kako danas nuklearno naoružanje ima daleko više zemalja nego ga je imalo u vrijeme snimanja “Dr. Strangelova”. Pa i napadač iz filma je Sjeverna Koreja, odnosno najvjerojatnije jest, jer je to i prva zastrašujuća činjenica na koju film podsjeća, nećete odmah znati tko vas je napao. Drugo je što znače prekidi kanala komunikacije između zemalja s atomskim oružjem, a to je upravo slučaj danas. I treće je da zapravo protiv takvog naoružanja obrane zapravo niti nemamo, više se puta ponavlja u filmu kako je efikasnost protunuklearne obrane, a SAD zasigurno imaju najbolju, nekih 61 posto, znači kao da bacate novčić. Cijela je situacija prikazana kroz nekoliko likova, ministra obrane čija je kći upravo u Chicagu koji će biti pogođen prvi jer je obrana zakazala, načelnika STRATCOM-a, strateške komande Sjedinjenih Država, a onda i samog predsjednika za čiju je ulogu spretno izabran Idris Elba koji ipak neće biti i prvim tamnoputim Jamesom Bondom. No, ovdje se snalazi zaista dobro, kao i Jared Harris u ulozi ministra obrane te Tracy Letts kao načelnik. Njih se prikazuje kao osobe koje se nalaze u situaciji za koju ih se uvježbavalo, ali za koju nisu očekivali da će se ikada dogoditi i to je prikazano odlično kao što bi bilo i očekivano kada imate ovakvu redateljicu i glumce. Film je izuzetno dobro snimljen, daje se poludokumentaristički dojam potencijalne situacije od koje, očito, nikada nismo bili baš jako daleko, a koji je istodobno očekivano napet i neizvjestan. Zaista nije posve jasno kako to da određenom dijelu publike nije jasno kako su u toku dva velika rata koji mogu izroditi i još sukoba a u kojima sudjeluju nuklearne sile ili zemlje koje, barem vjerojatno, imaju atomsko oružje. Kao i prije 40 godina, i sada je ovakav film izrazito potreban, a teško bi se moglo naći nekoga boljeg od Kathryn Bigelow da ga napravi.
Otvori KEKS Pay
Gledao. Prilično kukavan uradak.