Mogla bi ovo biti treća sreća! Zagrebačka glumica Judita Franković Brdar nezaustavljivo niže uspjehe, a prošla godina bila joj je itekako značajna – ne samo da je obilježila dvadeset godina profesionalne karijere, već je briljirala i na filmskom platnu, osvojivši nominaciju Večernjakove ruže za glumačko ostvarenje godine u filmu Sveta obitelj. Ova psihološka drama odjeknula je snažno među publikom i kritikom, a Juditina interpretacija krojačice Note jedna je od onih uloga koje se urezuju duboko i ostavljaju trag. A kad smo već kod nagrada – Judita se po treći put natječe za prestižnu Večernjakovu ružu. Treća sreća? Možda! No jedno je sigurno – ova glumica s nevjerojatnim talentom, besprijekornom predanošću i prepoznatljivim šarmom već odavno ima svoje mjesto u srcima gledatelja.
Čestitke na nominaciji za Večernjakovu ružu u kategoriji glumačko ostvarenje godine! Kakva je bila prva reakcija kada ste doznali za nominaciju?
Hvala od srca. Prvo mi dozvolite da čestitam kolegama u svojoj kategoriji i ostalim nominiranima, u svim kategorijama. Ovako je to bilo, moja kolegica Laura Bošnjak i ja spremale smo se uz pomoć naše divne make up artistice Ive Dežmar uskočiti u svoje uloge Vjeročke i Natalije Petrovne za predstavu "Mjesec dana na selu", koju igramo u Teatru Itd. I kaže meni Laura: "Ej, nominirana si!", a ja njoj: "Za što?", a ona će: "Pa za Večernjakovu ružu!"... Ja se uvijek u takvim situacijama pravim jako kul i kao mislim: "Ma nije to ništa", jer mi je uvijek neugodno. Samo sam brzo "pretrčala" preko njihovih čestitki, a sada mi je malo i žao. Ali krasno je saznati takve lijepe vijesti u dobrom društvu. Ruža i ja imamo već zajedničku povijest nominacija – "Počivali u miru" i "Izbrisana", tako da je ovo treća sreća. Ali bez obzira na ishod, već je ovo lijepa prilika da se o filmu priča i da se potiče na gledanje. I zaista mogu reći da je "feedback" nakon HRTi-ja i Netflixa sjajan. Na Netflixu drži drugo mjesto po gledanosti, što je zaista prekrasno. Eto, tko još nije, pozivam da pogledate.
Laskavu nominaciju zaslužili ste ulogom Note u filmu "Sveta obitelj", redateljice Vlatke Vorkapić. Što vam je bilo najizazovnije u pripremi ove uloge?
Ma, bilo je prekrasno i bio je ultimativni gušt. U prvom redu svladati slavonski naglasak, što mi je dugo bila velika želja, glumiti na slavonskom. To narječje je toliko posebno i sadrži u sebi toliko puno emocije i duha, humora i traume, veselja i tuge, nevinosti i melankolije, neke dječje radosti i umorne starosti. Notin govor čini velik dio njezina karaktera i omogućio mi je jednu dosta veliku dimenziju lika. S druge strane, tečaj šivanja pokazao mi je koliko je to težak posao, tako da, moj naklon svim šveljama. A što se tiče izazovnosti, najizazovnije je bilo živjeti svakodnevni život s Notinim dugim noktima. Trebalo mi je sto godina da napišem poruku na mobitelu, a da ne govorim o zakopčavanju dugmadi na košulji i slično...
U Vlatkinom filmu iz 2012. "Sonja i bik" igrate glavnu ulogu. Mislite li da je onda bio logičan slijed da ćete dobiti poziv za ovaj film?
Vlatka i ja zaista imamo povijest, ona mi je dala moju prvu profesionalnu ulogu ikad i nakon toga nastavila mi je uvijek dodjeljivati famozne uloge, pisati uloge za mene. Sveta obitelj je naša sedma ili osma velika suradnja, ona je za mene ono što je Cassavetes bio za Genu Rowlands, Fellini za Giuliettu Masinu, Jean Luc Godard za Annu Karinu, Billy Wilder za Jacka Lemmona i Shirley Maclaine, Pedro Almodovar za Penélope Cruz, Wong Kar-wai za Maggie Cheung i Tonyja Leung Chiu-waija, Yorgos Lanthimos za Emmu Stone. Naravno takve stvari uvijek kreću polako, to se dogodi po putu, razvije se povjerenje, kreativna znatiželja, neki zajednički jezik koji se onda, eto manifestira u nešto divno kao što je naša suradnja. Jedna drugu potičemo i kreativno izazivamo, to je suradnja koja je zlata vrijedna i neizmjerno sam zahvalna što sam ja imala tu sreću, da sam baš ja bila ta. Naš sljedeći korak bio je osnovati umjetničku organizaciju što smo i napravile, zovemo se "Vedri i oblači" i ove godine pripremamo novi zajednički projekt, kazališnu predstavu "Viking slabog zdravlja", duodramu u kojoj će mi glumački partner biti Petar Atanasoski, jedan od najboljih i najzanimljivijih naših glumaca. I Petar je kao i Vlatka na mom glumačkom putu od samih početaka, on je moj prvi kazališni partner.
Nakon odgledanog filma u kojem igra fantastična glumačka postava, mogu zaključiti kako se vaš lik krojačice uvelike razlikuje od ostalih likova. Kako vi tumačite ulogu Note?
Divno mi je što spominjete cijelu glumačku postavu, ne mogu se više složiti s vama, glumci su fantastični. Vlatka, otkada je znam, a znamo se sada već 20 godina, oduvijek je voljela glumce i rad s njima i kod nje nikada nije bilo malih uloga, svi bi prošli više ili manje ozbiljnu audiciju bez obzira na to imaju li glavnu ulogu ili doslovno statiraju sa zadatkom. Mislim da se to u njezinim projektima i vidi. Neizmjerno sam zahvalna na ulozi Note koja mi je povjerena. Bio je nevjerojatan gušt utjeloviti je, a Nota je puno više kul nego ja pa mi je kao glumici to bilo jako zabavno. Svidjela mi se njezina drskost i duhovitost s jedne strane i empatičnost s druge. Ona jest svojevrsni antipod svojoj okolini i po svjetonazoru i po pojavnosti. Naravno, nikada ne možete znati do koje mjere će neki karakter uspjeti zaživjeti, a ovo što se s Notom dogodilo je toliko prekrasno i nevjerojatno. Jedna djevojka mi je nakon odgledanog filma rekla: "Kad odrastem, želim biti Nota!" Eto, prekrasno! A to je kompliment svima, redateljici, scenaristicama, snimatelju, šminki, kostimu, kolegama... Jer film je sinergija i suradnja, a Nota je posljedica svih tih segmenata i ja sam kao glumica neizmjerno zahvalna na svakom kotačiću koji ju je izgradio.
Mlada glumica Luna Pilić odigrala je glavnu rolu Janje, a vaše zajedničke scene su jedne od najupečatljivijih. Kako je izgledala atmosfera na setu i je li vas Luna tražila pokoji savjet?
Bilo je prekrasno glumiti s Lunom, nije bilo potrebe za savjetima jer su s Vlatkom pripreme takve da na set dođeš potpuno spreman i jednostavno se prepustiš glumi. Luna je prekrasna glumica, želim joj puno sreće u daljnjem radu i veselim se vidjeti je u nekim novim divnim ulogama.
Film obrađuje neke složene teme, a kako ste se vi osobno povezali s pričom?
U pravu ste, film obrađuje složene teme, a mislim da je njegova velika vrijednost baš u tome da te složene teme obrađuje upravo tako, složeno, višedimenzionalno, bez banaliziranja i eksploatacije. To je definitivno forte ovoga filma. Priča je to ispričana u šezdesetima, ali ono što nas kao gledatelje uznemiruje i dira jest to što znamo da to nije nešto što je ostalo u prošlosti, nego se na manje ili više sličan način događa i danas. Film pokazuje koliko su takve situacije zapravo uvijek negdje u sivoj zoni i koliko ih je lako zamaskirati i prikrivati. Iako na kraju filma dominira emocija tuge, očaja i raspada, redateljsko-scenaristička odluka bila je da uz glavnu ulogu Janje u trenutku tragedije bude i Nota. A to pali neko metaforičko svjetlo, vjeru da budućnost i dalje postoji i da trauma može biti iscijeljena. To potvrđuje i sami kraj kad Janja pušta miša na slobodu. Kraj ovoga filma, koliko god tragičan bio, želi nam pokazati da nada uvijek postoji kada smo je spremni otpustiti.
Gdje se snimao film i koliko je dugo trajalo snimanje?
Snimanje je trajalo nekih šest tjedana, a lokacija je bilo nekoliko. Bilo je dosta izazovno ostvariti autentičnost 60.-ih godina, asfaltirane ceste su se posipale zemljom i gasila se javna rasvjeta. Nekoliko sela glumilo je naše imaginarno selo u filmu, većina lokacija bila je oko Slavonskog Broda, gdje smo bili i smješteni. Slavonija je toliko prekrasna i filmična, bogata folklorom, baštinom, pršti od kreativnog potencijala, od emocija, boja, osjećaja... I mislim da je naš direktor fotografije, Filip Tot, to pokazao u punom sjaju.
Kako inače birate projekte na kojima ćete raditi i što vas najviše motivira da prihvatite neki scenarij?
Intuitivno. Kad čitam scenarij i osjetim uzbuđenje u tijelu, to je to. To onda znači da su se pokrenuli neki kreativni sokovi, da kola neka potentna energija i time se vodim. Raditi filmove ili predstave intenzivan je proces koji traži posvećenost, bavljenje, involviranost, cijelog tebe i zato mi je važno birati uloge koje me uzbuđuju, a nikako one koje ću "kao odraditi".
Jeste li tijekom rada na ovom projektu naučili nešto novo o sebi?
Naučila sam biti u trenutku, jer te sam godine jako puno radila i doslovce sam morala misliti na dan u kojemu se trenutačno nalazim da bih ga preživjela. I u tom kratkom periodu zaista sam shvatila što znači biti u trenutku i to je prekrasan osjećaj. Mislim da je to pomoglo i u stvaranju Note. Što se tiče tema koje film obrađuje, Slavica i Vlatka su to majstorski napravile, pristupile su temi vrlo trodimenzionalno i bez i najmanjeg banaliziranja. Uspjele su napraviti "težak film" koji ljudi žele gledati. Preponosna sam što sam dio ovog projekta.
Prošle ste godine proslavili dvadeset godina karijere! Koje su vam uloge ostale u lijepom sjećanju?
Ulala, jao, OK! Ima ih... Moram krenuti od početka, nemojte se sada uplašiti! Ali počeci su u mom slučaju jako važni jer su stvorili lijepe temelje na kojima sam mogla graditi karijeru. Prvo "Kad zvoni?" tinejdžerska serija koja me uvela u profesionalni svijet i stvorila spone s dvije žene koje su između ostalog zaslužne i za ovu nominaciju jer su mi one povjerile Notu, Vlatka Vorkapić i Slavica Šnur. Njih dvije također su vezane za jednu od najboljih uloga koje sam ikad odigrala, onu Tonke u predstavi Judith French, a onda i one možda najpoznatije, Sonje u filmu Sonja i bik. Predstave Kraljica vešmašina Anice Tomić i Jelene Kovačić i Superspasiteljice Ivice Šimića, dvije dječje predstave koje u mi omogućile fantastično glumačko putovanje. Plesna predstava Vodoinstalater, Natalije Manojlović. Uloga Lucije Car u Počivalima koja mi je omogućila da kadar dijelim s prekrasnim glumcima. Uloga Yerme koja je nastavila moju suradnju s divnom mladom redateljicom Rajnom Racz, uloga Natalije Petrovne, koju i dalje s guštom igram i jedva čekam novu suradnju s redateljicom Anastasijom Jankovskom. Uloga u slovenskom filmu Izbrisana. Uloga mame u Dnevniku Pauline P. koja mi je vratila dječju zaigranost i nakon koje sam ponovo poželjela raditi predstavu za djecu. Uloga Stele u Bijelom putu i Zorke u Punim plućima. Nota, divna Nota, kulerica sa stavom! Uloge u projektima Mašine igre i najnovija uloga Ester koja mi je došla u izazovnim vremenima na rubu snaga, ali uz divnu ekipu pod vodstvom sjajne autorice Sanje Milardović. Uživam u njoj i našoj predstavi Armagedonci. Ma, ja sam kao roditelj koji ne može izabrati između svoje djece! Iako novija istraživanja pokazuju da to nije istina, i da je ipak možda nešto malo draže, ali, obožavam što sam imala priliku igrati takve divne i različite uloge.
Kolika vam je podrška suprug Marko kada je riječ o novim ulogama i savjetujete li se i s njim?
Ultimativna podrška, onakva kakva partnerska podrška i treba biti. Ja nisam tip koji oko posla puno racionalizira, jako sam oko toga intuitivna i donosim odluke sama za sebe, pa i ako ga pitam nešto oko toga, on uvijek kaže da moram sama odlučiti. I utoliko to je najljepša moguća podrška, jer na kraju dana ja moram biti OK sa svojim odlukama.
Prošli put kada smo razgovarali našalili ste se o mjestu gdje držite sve nagrade koje ste dobili. Kazali ste da ih ne volite eksponirati na vidljivom mjestu jer vam to izgleda pretenciozno. No, ako osvojite Večernjakovu ružu u ovoj kategoriji, vjerujem da ćete za nju pronaći neko posebno mjesto?
Sve su nagrade lijepo zbrinute i na lijepome mjestu, samo nisu jako vidljive. Imaju društvo, druže se s drugim nagradama, nisu usamljene. Plus, kada su tako na hrpi, nekako je lakše i brže obrisati prašinu.
Dolazite li u HNK na dodjelu Večernjakove ruže 11. travnja i tko će biti vaša pratnja?
Naravno. Veselim se dolasku, navijanju i slavlju stvaralaštva. Mislim da je najlogičnije da Vlatka bude moja pratnja, iako ona to još ne zna.
VIDEO Tko je tajanstven Thompsonova supruga? Zaljubili su se na prvi pogled, on joj posvetio ovu pjesmu