U godini u kojoj je Nova TV postigla najbolje rezultate gledanosti na svim izborima, od parlamentarnih preko europskih do predsjedničkih, svoju novinarsku i reportersku kvalitetu još jednom je potvrdio Hrvoje Krešić. On je ponovno izvještavao s gotovo svih bitnijih događaja u Hrvatskoj, a intervju s novim/starim predsjednikom Zoranom Milanovićem jedan je od najvećih povoda nove nominacije za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osobe godine.
Prije svega, čestitke na nominaciji! Kakav je osjećaj biti među nominiranima za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osoba godine? Znače li Vam nagrade ili je već sama nominacija dovoljna potvrda za trud i rad u protekloj godini?
Hvala na čestitkama i na nominaciji! Nisam to očekivao, već sama nominacija je uvijek velika čast.
Uskoro će se navršiti tri godine otkad ste stigli na Novu TV. Po čemu se najviše razlikuje Vaš trenutačni posao u odnosu na prijašnje radno mjesto na N1 televiziji, pa i RTL-u?
Pa sve je to na kraju dana televizija, odnosno televizijsko novinarstvo: vječna utrka s vremenom i nevjerojatan, neopisiv stres. Ono što u ovoj redakciji sad opažam je opuštenost i visoka razina neobavezne, rasterećujuće komunikacije. U poslu poput našeg to često čini značajnu razliku.
Iza Vas kao istaknutog političkog reportera i TV novinara sadržajna je superizborna godina, u kojoj ste u paru s kolegicom Sabinom Tandarom Knezović vodili program na parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Pritom treba naglasiti da je Nova TV na svim prošlogodišnjim izborima (parlamentarnim, europskim i predsjedničkim) izašla kao televizijski pobjednik i privukla najveću gledanost u zemlji. Možete li iz vlastite perspektive opisati kako izgleda izborni dan, od pripreme do realizacije?
Pa zapravo kreće malo kasnije nego neki uobičajeni radni dan, ali zato i traje znatno dulje. Nakon okupljanja u redakciji prolazimo još jednom kroz sve planove, ponekad isprobamo i neke kadrove još jednom, za svaki slučaj. Potom prolazimo i kroz pitanja za goste i reportere na terenu, nakon čega slijedi garderoba i šminka. Onda do 19 sati šutimo. A kad konačno prođe 19, kreće akcija i traje do 10-11, nekad i dulje. Sad nas čeka i inauguracija, za to spremamo poseban program i to me također veseli.
Predsjedničkim izborima prethodio je Vaš intervju s novim/starim predsjednikom Zoranom Milanovićem. Već tada mogao se osjetiti svojevrsni animozitet u odnosu s premijerom Andrejem Plenkovićem. S obzirom na to da dobro poznajete obojicu, kolike su šanse da u dogledno vrijeme zakopaju ratne sjekire zarad većeg dobra?
Ako ih misle zakopavat, onda će se to dogoditi vrlo brzo. U suprotnom to nećemo vidjeti uopće.
I 2024. izvještavali ste s gotovo svih bitnijih događaja u Hrvatskoj i razgovarali s najbitnijim imenima iz domaće politike. Povodi su bili različiti, od izbora novog glavnog državnog odvjetnika do afera koje su potresle Hrvatsku. Po čemu ćete najviše pamtiti godinu iza nas, lošem i dobrom?
Od događaja koje smo pratili? Po dobrom uvijek sportske uspjehe, kojih srećom ne nedostaje. Po lošem rast nestabilnosti, nesigurnosti, nepredvidivosti - i to globalne, koja će se odraziti na nas, vjerovao netko u to ili ne.
Jednom prilikom kazali ste da tražite novi modus operandi za komunikaciju s novim publikama, a od početka prethodne godine vodite novi format informativnog programa Nove TV, podcast imena 'Krešendo' u kojem se govori o politici općenito i načinu na koji ona funkcionira. Zašto ste se odlučili za formu podcasta, jeste li zadovoljni reakcijom publike i odakle inspiracija za naziv?
Inspiracija za naziv je zgodna poveznica s mojim prezimenom, za što se moram zahvaliti kolegama iz Nove TV koji brinu i razmišljaju o promociji, marketingu, PR-u itd. Oni su se toga sjetili, ne ja. A što se reakcija tiče, jako sam zadovoljan, one pokazuju da još uvijek ima i prostora i interesa za dulje forme, čak i kad je politika u pitanju.
Svaka nova epizoda 'Krešenda' donosi nove goste, a neki od njih su bivši predsjednik Ivo Josipović i bivša premijerka Jadranka Kosor. S kojom epizodom ste najzadovoljniji i postoji li političar kojeg biste posebno željeli ugostiti?
Osobno sam najzadovoljniji s epizodom koja je možda bila i najslabije zapažena, a to je razgovor s Antom Šalinovićem iz agencije Ipsos i Kostom Bovanom, nastavnikom sa zagrebačkog FPZ-a. Razgovarali smo o tome zašto građani u Hrvatskoj glasaju na izborima tako kako glasaju, što im je važno pri donošenju odluke za koga glasati (evo jedan mali detalj iz te epizode: ekonomija i ekonomske politike apsolutno nisu) te kako i što zapravo mjere ankete i kako ih tumačiti. Moram istaknuti i posljednju epizodu, razgovor s Olegom Mandićem, posljednjim logorašem koji je napustio Auschwitz. To iskustvo, taj razgovor s njim bio je duboko potresan, ali istovremeno i nevjerojatno nadahnjujući.
Prije nekoliko godina izjavili ste da su društvene mreže najveći problem kada govorimo o fake newsu. U doba sve veće digitalizacije, imate li ideju kako smanjiti udio lažnih vijesti a da se pritom ne naruši sloboda medija kao jedan od osnovnih preduvjeta demokracije?
Nemam. Da imam, vjerojatno ne bih odgovarao na ova pitanja nego bih bio negdje na jahti.
Ove godine obilježavate jubilarnih 20 godina novinarske karijere, planirate li tim povodom kakvu posebnu proslavu?
Ma ne vjerujem, ako i bude neka proslava bit će radna. To je uostalom najadekvatniji način za obilježavanje takvih obljetnica. No moram istaknuti da i naš Dnevnik ove godine obilježava 20 godina, kao i Nova TV 25 godina, tako da mislim da ću ipak završiti na nekoj od proslava do kraja godine.
Uspijevate li prilagoditi svoj posao u kojem nema fiksnog radnog vremena obiteljskom životu?
Manje-vise da, uz malo planiranja i prilagodbe nema prevelikih problema.
Dolazite li u HNK na dodjelu Ruže 11. 04. Ako dolazite, koga ćete povesti?
Dolazim naravno, a sa sobom vodim redakciju Nove TV, baš kao i oni mene s njima.
VIDEO: Thompsonova supruga odgovorila Remi iz Elementala koristeći njezine stihove: Malena, iz kojeg si ti svemira?
Otvori KEKS Pay
Nažalost preostali logoraši križnih puteva, jama, komunističkih logora, Golog otoka nisu smjeli progovoriti sve do 1991. a nažalost ni danas naše medije to ne interesira. Posebno logoraši Golog otoka se stide samih sebe jer su od njih činili zvijeri da su morali jedan drugog mučiti, gaziti. pljuvati, lažno denuncirati... metode kakvih se ni fašisti nisu dosjetili.