Naslovnica Showbiz Zvijezde

Goran Karan: Na ulicama Graza moju svirku slušao je i dalaj-lama

- Bio sam živo dite i stalno sam nešto crtao i čitao. U dijelu Splita u kojem sam odrastao glazba je dopirala s prozora sa svih strana - kaže glazbenik
03. veljače 2013. u 17:15 0 komentara 770 prikaza
'karan09_nnn_ekr_290113'
Foto: ''
Pogledajte galeriju 1/6

Nakon pet godina diskografske stanke splitski slavuj Goran Karan ima novi album \"Čovik tvoj\" na kojemu se pojavljuje kao autor svih pjesama, a na tri pjesme suradnici su mu Nenad Ninčević, Remo Cartagine i Helena Bastić. Kako zvuče uživo, obožavatelji će moći čuti 12. veljače u KD-u Vatroslava Lisinskog u Zagrebu na Goranovu gala koncertu s glazbenim prijateljima pod nazivom \"Par je božji dar\", kako je i naziv prve skladbe s albuma.

Urednik u Slobodnoj Dalmaciji

– Kako je koncert uoči Valentinova, uzet ćemo adrese publike i poslije Valentinova ih pitati tko je ostao zaljubljen – šali se 48-godišnjak uzbuđen što će poslije pet godina opet održati solistički nastup u Lisinskom. Sretan je i zbog entuzijazma koji u poslu osjeća i nakon tri desetljeća bavljenja glazbom.

– U mladosti sam radio godinu dana kao novinsko-tehnički urednik u Slobodnoj Dalmaciji, konobario sam, radio i u škveru, ali nije to bilo za mene. Vidio sam se samo u glazbi – kaže glazbenik rođen 2. travnja 1964. u Beogradu, u kojemu je nakon rođenja proveo samo dva dana.

– Moja majka zatekla se u Beogradu, a ja sam se požurio doći na svijet. Začet sam u Zagrebu, a odmah nakon rođenja došao sam u Split – otkriva Karan prisjećajući se da ga je glazba pratila od najmanjih nogu. U dijelu Splita u kojem je odrastao sa svih strana, sa svih prozora, dopirala je glazba što se vrtjela na tadašnjim radiopostajama, a mali ju je Goran upijao. Prvi žičani instrument koji je zasvirao bila je tamburica.

– Kad mi je bilo osam, devet godina prijatelj iz razreda posudio je tamburicu, a nije ju smio donijeti doma pa ju je ostavio kod mene na tavanu. Tad sam se prvi put upoznao sa žičanim instrumentom i počeo po sluhu skidati melodije – priča.

Hus je prepoznao \"Priznaj mi\"

Kasnije mu je mama kupila gitaru jer je razred prošao s odličnim uspjehom. Bilo je to vrijeme kad su se u gradu pod Marjanom za toplih dana gitare iznosile ispred kuća, sviralo se vani, a Goran je slušao i gledao starije dečke te proučavao kako drže gitare i prebiru po žicama. U srednjoj školi počeo je svirati u rock-bendovima koje su Splićani osnivali u podrumima, tako je 1989. na gitarijadi s grupom Zippo dogurao do prve glazbene nagrade, kojih je do danas skupio četrdesetak. Goranov glas u to vrijeme dospio je i do ušiju Huseina Hasanefendića Husa.

– Klavijaturist Zippa Enes bio je Husov rođak pa je to pomoglo da nas čuje. On je već tada prepoznao pjesmu \"Priznaj mi\" koja je 1995. proglašena rock-hitom godine – ističe. U Husovu studiju s grupom Big Blue, s kojom je postao poznat domaćoj publici, snimio je četiri, pet pjesama, izdali su i album, a onda je nakon sedam godina Karan napustio grupu i započeo solističku karijeru. U doba Big Bluea, zgodni mladi roker duge crne kose i moćnoga glasa itekako je privlačio pažnju nježnijeg spola.

– Muškarci grubljeg izgleda, a emocionalno otvoreni, uvijek su nalazili put od ušiju do ženskih srca. Obožavateljice su od mene tražile pramenove kose, bilo je svakakvih prohtjeva – sa smiješkom se prisjeća otac četvorice sinova, 23-godišnjeg Roka, 19-godišnjeg Ivana i desetogodišnjih blizanaca Mirana i Ivora.

– Sva četvorica imaju sluha, ali vidjet ćemo hoće li poći mojim putem.

1992. Svirka za 
duhovnog vođu –

1992. Svirka za 
duhovnog vođu

– Jedan od čarobnih trenutaka u godinama kad sam svirao na ulicama europskih gradova zbio se u Grazu. Jedan dan, dok sam pjevao “Let It Be”, ispred mene stvorio se dalaj-lama s pedesetak sljedbenika. Bio je u posjetu Grazu. Naklonio sam mu se u znak poštovanja, a on je jednom od ljudi iz svoje pratnje rekao da mi baci pet šilinga u kutiju od gitare.

1997. Susret sa Z. Runjićem

– Nakon Big Bluea uslijedila je godina prilično teških poslovnih situacija, a onda sam naišao na Tončija Huljića. “Tebi treba umjetnik”, rekao mi je Huljić i odveo me Zdenku Runjiću koji je tada pjesme pisao samo da održi formu. U ljetno popodne, dok se odmarao u kući u Baškoj Vodi, najmanje mu je trebalo da mu dođe neki kosati. Večer prije imao sam nastup pa mi je glas, kako mi pjevači kažemo, bio tvrd, tako da sam se pred Runjićem sav zajapurio dok sam mu pjevao “Ćale moj”. Zatvorio sam oči, a kad sam završio, iz okolnih kuća prolomio se aplauz. Bio je to impetus Zdenku da tu nešto ima.

2000. Eurosong

– U godini kad sam održao uspješnu turneju po SAD-u i spektakularan koncert na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, predstavljao sam Hrvatsku na Eurosongu u Stockholmu s pjesmom “Kad zaspu anđeli” i završio na devetome mjestu.

2013. “Najautorskiji” album i mjuzikl sa Severinom

– Svaki Cigo svoga konja hvali, ali stvarno sam sretan zbog odličnih novih pjesama. Za kolovoz pripremamo mjuzikl “Naša bila štorija” u kojemu uz mene glume Severina, Danijela Martinović, Arijana Čulina, Vinko Coce, Giuliano, Tedi Spalato,...

Biznis akademija
PROMO
Besplatne video edukacije o digitalnom poslovanju
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.