Glazbenik Alen Vitasović zabrinuo je obožavatelje videom na društvenim mrežama kojeg je najavio s rečenicom "Operacija spašavanja vojnika Alena nakon srčanog udara", aludirajući na film "Spašavanje vojnika Ryana". – Upravo se sprema ubojstvo Alena od rođene kćeri, medicinske sestre, kazao je Alen, dok mu je njegova kći Mia davala injekciju. Kasnije je u komentarima napisao da se ipak radilo o teškoj aritmiji.
Podsjetimo, Alen je prije nekoliko godina jedva ostao živ zbog varikoziteteta jednjaka s obilnim krvarenjem. - Spasio mi život dr. Zlatko Bulić i ekipa na intenzivnoj njezi. Tri mjeseca nepokretan u bolnici. Prohodao polako korak po korak. Onda tri mjeseca rehabilitacije, terapija, teške borbe. Uz pomoć izvanredne liječničke službe na pulskoj gastroenterologiji potpuno sam se oporavio, ponovno ovog proljeća počeo nastupati, pjevati. Hvala djeci, supruzi, roditeljima, prijateljima, napisao je na Facebooku Alen koji se nikad nije libio govoriti o svojim problemima s alkoholom. O tome opširnije govorio u gostovanju u emisiji "Nedjeljom u 2".
- Kad su počele prve svadbe i svirke, popila se koja bevanda. To je i genetski, ali i cijela Istra je poluvesela. Krećeš se u društvu, svi piju oko tebe, gubiš noći, stalno čuješ zvonjavu čaša i jednostavno uđeš u taj ritam i počneš piti. Mlad si i nekako to izdržiš. U svijetu kad sam svirao, popilo se kao što se danas ljudi znaju proveseliti. Kad je krenula popularnost postale su neke traume. Trebala mi je nešto više da to smirim. Ublaži se trema, dobiješ snagu i hrabrost jer treba izaći pred tisuće ljudi i nešto reći. Svi te nude pićem prije i poslije svirke i nikad kraja. Svaki dan si na drugom mjestu i to se zarola i jako se teško vratiti, prisjetio se.
Istaknuo je kako se alkohol reklamira u medijima i to je kao društveno u redu.
- Javna sam osoba koja je priznala problem s alkoholom i to se kod mene zna. Uvijek ću biti stigmatiziran kao alkos, dok neki iza mene padaju po podu ili cesti, za njih ne zna nitko. U državi je puno slučajeva koji se ne liječe. Ja sam na vrijeme odlučio stati tome na kraj, rekao je te nastavio: - Nagli uspjeh me potaknuo da više pijem. Taj način života i bilo je tu privatnih stvari. Teški sam emotivac, a tu su bile depresije. Ona je sad prošla. Četiri puta sam bio na liječenju na Rabu. Nitko me nije tjerao. Uz par prijatelja i obitelj tako smo odlučili. Rekli su mi da mučim sebe, njih i posao ne ide kako treba, da sam neodgovoran i da mi je zdravlje narušeno. Nakon svakog povratka sam rekao - nikad više, rekao je. Istaknuo je kako nikad nije imao apstinencijsku fizičku krizu.
FOTO Ovacije za Terezu Kesoviju na njezinom drugom oproštajnom koncertu u Dubrovniku- Znalo je biti jedan dan, pa već drugi dan nije ti ništa. Nikad nisam išao tamo drhteći, išao sam po pomoć. Tamo psihijatri i psiholozi imaju svakodnevna predavanja o alkoholu, sve je smireno, a imaš i fizičke aktivnosti. Družiš se s ljudima, podijeliš iskustva. To je bijeg iz džungle koja te čeka vani. Lako je biti unutra, onda izađeš i vidiš koji su vani luđaci te kako je puno zlih ljudi. Znaju se rugati, a gori su od tebe. Onda opet ideš u borbu, imaš novi koncert, opet dođeš u pet ujutro, nisi dobar za obitelj, spavaš, ništa ne jedeš, pa ti nešto netko broji, pa te provociraju. To sve utječe na tebe. Izdržiš neko vrijeme, onda opet uzmeš tu prvu čašu koja je fatalna. Obitelj je najviše patila zbog mojeg pijenja. Najviše mi je žao djece. Puno godina kad sam trebao biti s njima, od vrtića i školovanja nije me bilo. Bio sam prisutan, pretpostavljam da sam dobar otac, tako barem djeca kažu. Žalim za propuštenim vremenom što nisam malo više dao djeci. Sad pokušavam nadoknaditi, rekao je Vitasović .
Rekao je kako postoji rizik da za pola sata počne piti jer to je u njemu. - Meni je to kronična bolest koja se može kontrolirati i liječiti na određen način. Ja sam liječeni alkoholičar. Ne smijem ništa piti. Ako pijem, onda ću se napiti i bit će još gore. To je jako tanka crta i nikad neću biti izliječen. Kod mene uvijek postoji opasnost. Užasnut sam, ali svjestan toga. Taj neki strah i svjesnost toga drži me da sam sad u dobrom stanju. Ne mogu obećati sebi ni nikome da se to sutra neće dogoditi, rekao je.
Alka Vuica: Kada mi je mama umirala, molila sam palijativni tim da dođe pomoći. Petnaest dana nitko nije došao
Gdje je prijateljica drugarica Kata šmajser?