Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 104
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
ANĐELO JURKAS

Znam da sam autsajder, nagrade i ne očekujem

Anđelo Jurkas
Foto: Tomislav Miletić/ PIXSELL
1/3
09.07.2017.
u 11:50

Scenarist, glumac i redatelj u škole uvodi pop-kuluru

Anđelo Jurkas ove će godine debitirati na Pulskom festivalu s dva filma - "Zbog tebe" i "Fuck Off, I Love You".

 Novinar, književnik, kritičar, glazbenik, glumac, redatelj... Tko je u stvari Anđelo Jurkas?

Susjed. Stanovnik planete Zemlja. Građanin RH. Predsjednica Hrvatske 2025. Momak Charlize Theron samo ona još to ne zna. Štogod zatreba i mašta dozvoli. Sve čega sam se primao za aktivizma u navedenim segmentima pop kulture i književnosti i glazbe i filma su područja ljubavi i strasti. A to kako te mediji ili javnost percipiraju nije nešto na što mogu utjecati pa me niti ne dotiče. Pseudointelektualnim salonskim ljevičarima i njihovim kružocims sam pretvrd, desnici izbpećinskog doba sam preliberalan, a zapravo sam apsolutno nezainteresiran za bilo kakva politiziranja jerbo stojim na nekim postavkama da znanje i profesija i stručnost ne smije ovisiti o političkim voljama i predznacima. Srećom nisam upao u sindrom fah idiotizma pa imam nekoliko terena kreativnog sudjelovanja. Kombinacija filma, glazbe i književnosti je nešto što me zadovoljava i ispunjava i trajat će do cca 2050. Nakon toga ću razmišljat o preseljenju na Jupiter.

Prošle ste godine prvijencem “Zbog tebe” uzburkali filmsku javnost. Kako ste se odlučili snimiti film u kojem ste scenarist, redatelj, pa i glavni glumac s obzirom na to da nemate formalnu filmsku naobrazbu?

Film je nastao spontano. Iz potrebe i ostvarenja snova. Nije pitanje racionalnosti, nego emotivnog diskursa. Ako nemaš pečat zagrebačke ADU, ne znači da nemaš formalno obrazovanje. Dvadeset godina aktivnog filmofilstva, stažiranja kolegama kao asistent redatelja, odrađivanje scenarija, dramaturških radionica, masterclassova, glumačka iskustva od kazališta do igranog filma, teoretskih i praktičnih izučavanja metoda od Čehova i Stanislavskog do Leeja Strasberga i modernijih pristupa glumi i režiji prilično je formalna filmska naobrazba onima koji prave razliku između teorije i prakse.

Iako je film dobio dobre kritike, a na pretpremijeri ga je gledalo više ljudi nego neke druge domaće filmove tijekom cijele distribucije, prošle godine niste pozvani u Pulu. Kako su vam to objasnili i kako ste to doživjeli?

Nisam tražio objašnjenje jer me i nije zanimalo. Film “Zbog tebe” nisu primili na Pulu. Vjerojatno zato što su osobe iz umjetničkog savjeta nehotično napravile previd s obzirom na to da smo bili jedini domaći igrani film produciran mimo HAVC-a posljednjih nekoliko godina. Ove godine prijavili smo i “Zbog tebe” i “Fuck Off I Love You” i oba su ušla u nacionalnu konkurenciju. Dapače, ispada da je to prvi slučaj u povijesti hrvatskog filma i festivala da će jedan redatelj imati dva igrana filma u konkurenciji iste godine. Također, za film “Zbog tebe” zaredali su pozivi predselekcije u Kinu na Silk Road Film Festival, Luxembourg na CinEast Film Festival, Sydney Film Festival pokazao je interes, a vjerujem da to nije kraj. “Fuck Off I Love You” tek ove jeseni kreće u festivalski i distribucijski život. Kuloarske priče služe onima koji vječno kukaju i traže opravdanja na drugim adresama. Mene takvi ne zanimaju, zanima me rad.

Što bi vam značila nagrada pulskog filmskog festivala?

Nagrade nećemo dobiti, prilično smo realni, ne gajimo iluzije jer je jednostavno previše faktora koji nam ne idu u korist kad je o konkurenciji riječ. Svjesni smo gdje smo, što smo, zašto smo, kako smo i koliki smo autsajderi na festivalu. Eventualno demantiranje skeptičnosti značilo bi novčani iznos od nekoliko tisuća eura, koliko pobjednik dobiva, i eventualno lakšu poziciju u pregovorima o plasmanu filma na HTV i regionalne TV postaje te dodatni marketinško-promotivni alat pri njegovu predstavljanju. Lišen sam ega i taštine tako da mi tapšanja sa strane ili natjecanja u bilo kojoj vrsti kreativnosti ili umjetnosti nisu bliska, ne trebaju mi niti ih očekujem. Najveća nagrada je mogućnost življenja svojih snova, rada s ljudima kojima se diviš i koje poštuješ, dirljive reakcije ljudi koji govore da su ih filmovi, pjesme, priče dirnuli, pokrenuli u pozitivnim smjerovima. Posljedično, jedina nagrada koju razumijem jest novac. Veliki novac. Dovoljan novac. Onaj koji priželjkujemo.

Snimili ste još dva filma koja će činiti trilogiju. Okupili ste impresivnu glumačku ekipu, a svi glume besplatno. U čemu je trik?

Nitko ne glumi besplatno. Honorari su bajoslovni, ali su u domeni poslovnih tajni. Ljudima pristupam otvoreno s ponudama scenarija i objašnjenjima što i kako radimo. Uglavnom su povratne informacije pozitivne i povjerenje obostrano. Ne znam ništa o trikovima. Znam samo da smo u pretprodukciji s raspisanim scenarijima za sljedeća četiri igrana filma koja ćemo realizirati od ove do 2020. godine.

Koliki su budžeti vaših filmova i kako se financirate? Očekivali ste sredstava od HAVC-a za postprodukciju, no niste ih dobili?

Prosječan budžet dugometražnog igranog filma prema HAVC-ovoj srednjoj mjeri i izračunu u rasponu je od 3,5 do 7,5 milijuna kuna. I to je ono čemu težimo. Od HAVC-a nismo zapravo očekivali ništa jer smo dovoljno dugo u RH upoznali module komisijskih odokativnih odlučivanja i mentalitet u kojem se rijetko ocjenjuje profesionalnost, a češće osobne simpatije/antipatije. No opet nije u našoj domeni kukati zbog tuđih krivih procjena. Na nama je raditi svoje i naći druge modele financiranja kako ne bismo isključivo ovisili o državnoj blagajni. Trenutno to radimo joint venture principom koprodukcije nekoliko tvrtki. U budućnosti se apsolutno veselimo vremenu kad nas HAVC ekipa, sponzori, marketinški igrači, koprodukcije i fondovi EU prepoznaju kao kvalitetan i dugotrajan kadar u domaćem igranom, dokumentarnom i namjenskom filmu i kad nam počnu davati financijsko povjerenje i odobravati budžete.

U prošlom filmu glumio vam je Urban, a u ovom Gibonni, Nina Badrić, Hladno pivo, Predin, Huljić... Hoće li i oni kao i Urban glumiti sami sebe? Kako su se snašli?

Tako je. Glume sami sebe u ne baš tipičnim situacijama. Facts and fiction model miješanja priče dopustio nam je slobodu maštanja njima zabavnih situacija u kojima su se u filmu našli. A odglumili su sami sebe maestralno, efektno, prirodno, suvereno, duhovito i uvjerljivo.

Najavili ste i treći film krajem godine, a onda odmah i novu trilogiju. Što ćete u njoj obrađivati? Očito imate puno ideja, ali i vremena?

Vrijeme je saveznik ako je dobro isplanirano i ako nešto manje spavaš i imaš tim jednako strastvenih suradnika koji čine jednako bitan dio filmskog orkestra koji si je dao zadatak do 2030. svake godine realizirati jedan dugometražni igrani film i nekoliko dokumentarnih. Do jeseni ćemo završiti snimanje trećeg filma, komedije “Happy End”. Na jesen, krajem rujna, krećemo s drugom trilogijom. Ako nas asteroid ili smrt ne spriječi, na jesen počinjemo snimati nježnu ljubavnu priču “Do kraja smrti”, 2018. akcijsku crnu komediju “Đava ne spava”, a 2019. spremamo dva igrana filma – jedan je psihološki triler “Ubojice”, a drugi road trip avanturistička komedija “Vozio sam dame”. Između spomenutih naslova u igri su s raspisanim scenarijima još i drama “Kreten”, borilački film o MMA borcu “Tu sam”, religijsku dramu “Časna”, balkansku varijantu Hangovera naziva “Zrće”, dječji fantastični “Nema malih superheroja”, psihološki triler/horor “Krvi do koljena”, a u pretprodukciji je i nastavak priče i avantura likova iz kultnog “Ko to tamo peva” pod nazivom “Ko to tamo opet pjeva”, zatim izbjeglička drama “Hotel Porin”, dvije komične drame s elementima fantastike – jedna se zove “Film”, a druga “Zadnji” i još nekoliko naslova, ali o njima kad osiguramo start up financijska sredstva, no svakako je u dugoročnom planu realizirati ih do 2030.

Kako komentirate aktualno stanje u hrvatskom filmu te situaciju u HAVC-u?

Hrvatski film, uz časne iznimke koje potvrđuju pravilo, u financijskoj je letargiji i krizi već dulji niz godina. Tome je posljedica ovisnost većine filmaša o državnim dotacijama koje su ponekad ispadale previše nesigurnima ako ne sjedite na pravim mjestima i blizu ljudi na odlučujućim pozicijama. S druge strane kvalitativno je tu konstanta ljudi čiji potpisi garantiraju kvalitetu i prepoznatljiv rukopis – Kris Milić, Vinko Brešan, Ivona Juka, Dado Matanić, Čejen Černić i mnogi mladi autori čiji rad obećava. HAVC je prijeko potrebna institucija bez koje filma kao kulturne grane gotovo da ne bi bilo jer se, osim u časnim iznimkama, ne radi o komercijalno isplativoj djelatnosti. Jedino je problem dosad bio što unutar HAVC model odlučivanja bude talac subjektivizma ljudi i njihovih povuci-potegni interesa koji ponekad nemaju veze s fer-odnosom i profesionalnosti. Hrvoje Hribar niti je đavao niti je svetac, a svaka cipelarka ljudi u dispoziciji mi nije simpatična. Činio je sjajnih stvari, dopustio i neke manje dobre. S obzirom na recentne promjene svakim novim izborom ako ste realni zaljubljenik u filmu dajete novim ljudima šansu da mogu preokrenuti sistem u vladavinu profesionalaca, a ne politikanata. Daniel Rafaelić je erudit, zaljubljenik u film, stručan s teoretske i praktične strane i nekako se nadam da će imati dovoljno vremena i mehanizme iskorijeniti dosadašnje negativne aspekte poslovanja HAVC-a i pokušaja jeftinih politikantstava bilo lijevo ili desno te stajati na načelima struke, a ne političkih centara moći.

Pogađaju li vas kritike? Neki su kolege rekli da bi vaš debitantski film bio bolji da ste možda imali nekog iskusnijeg supervizora?

Ako nisu konstruktivne i ne dolaze od ljudi do čijeg mišljenja držim ili sam ih pitao za mišljenje, onda me se nit dotiču niti me zanimaju. Promašuju me. Da sam imao mogućnost imati supervizora taj bi se zvao David Fincher, Martin Scorsese ili Steven Soederbergh, Richard Linklater, Woody Allen, Judd Apatow, rani Kevin Smith ili Cameron Crowe. A što se kritičara tiče, bilo kojeg segmenta pop-kulture, filma, glazbe, literature, been there done that. Čast iznimkama, ali i oni su samo ljudi koji, da parafraziram Haustor, bi mogli da mogu. Čast iznimkama, ali i oni su samo ljudi koji bi, da parafraziram Haustor, mogli da mogu.

Dugo pripremate i projekt uvođenja pop-kulture u škole. Kako ide taj projekt, koji su planovi?

Pop-kultura kao fakultativni, izborni ili predmet izvanškolskih aktivnosti u osnovnom i srednjoškolskom sustavu je u procesu izrade udžbenika “Pop kultura” na kojem radi radna skupina od petnaestak kolega stručnjaka temeljem kojeg ćemo pisati kurikularnu platformu i nastavni plan provedbe iz teorije u praksu. Planiramo od jeseni i školske godine 2017./2018. ili 2018./2019. krenuti s provedbom plana u školama i drugim kulturnim institucijama.

 Što je s glazbenom i publicističkom karijerom? Čujem da i tu nešto pripremate?
Što se glazbe tiče upravo su u procesu mastera tri albuma na kojima smo radili zadnje tri godine. Jedan storytelling solo imena Klasika na kojem su nova čitanja klasike ovih poetskih prostora. Tako je Ne daj se Ines postala Daj se Ines, Ti koji imaš nježnije ruke je postao muškarac, Odlučio sam da me voliš je Odlučio sam da me boliš, Meni se od tebe dušo rastaje etc. S dragom frendicom čarobnog glasa Ivom Visković sam snimio mini album Pet lakih komada u formaciji Jurkas Visković Trio a u procesu je i jedan glasni rock banditizam. Ove godine bi trebao završiti četiri rukopisa knjiga, a ako se poklope pregovori s izdavačima iste i objaviti. Završavam rukopis knjige Ona po čijim je motivima snimljen Fuck Off I Love You, zatim pred izdavanjem je unikat knjiga u jednom primjerku Zbog Tebe, u pripremi je zbirka pjesama te publicistička Film mater - svojevrsni filmski sken Balkana kroz izbor 100 najboljih filmova svih vremena s država regije ili ex Yuge.

Po struci ste diplomirani pravnik, ali i pedagog. Namjeravate li se baviti i pravom, ili je pop-kultura ono u čemu se vidite?

Bavim se onim što me čini sretnim i otvara mogućnost pristojnih i stalnih honorara. Namjeravam se baviti pobrojenim kreativnim segmentima, prvenstveno filmom, literaturom, glazbom i prokektom uvođenja pop kulture u školama uz nadu da će to imati posljedični aktivizam u nekim drugim angažmanima, a volio bih imati prilike opet kao vanjski suradnik pisati u medijima - fali mi medijskog rada ponekad. Gomila je sjane glazbe i filmova vrijednih spomena a medijska zastupljenost je čini se mizerna ili nedovoljna. A pravom se bavim svakog dana, samo mimo odvjetničkih ureda.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije