Naslovnica Premium

'Živim za dan kad ću moći pomoći u oslobađanju naše domovine'

"Sve za Hrvatsku" - Autori filma o Miri Barešiću su Obrad Kosovac i Bože Vukušić, a o njemu piše magazin Oluja.
16. rujna 2013. u 07:43 0 komentara 1795 prikaza
'Miro baresic kao hrvatski vojnik'
Foto: ''
Pogledajte galeriju 1/9

Više stotina branitelja i poštovatelja istinskog hrvatskog domoljuba, emigranta Mira Barešića, okupilo se 31. kolovoza u selu Miranje Donje pokraj Benkovca na 22 godišnjicu njegove pogibije kod spomen-obilježja koje je podignuto na mjestu pogibije njega i još trojice njegovih suboraca – Zdeslava Turića, Mile Pandžića i Frane Bokanovića. Polaganju vijenaca, molitvi i odavanju počasti četvorici hrvatskih vitezova nazočili su i članovi njihovih obitelji, piše magazin Oluja. Nakon toga u Dragama pokraj Pakoštana, rodnom mjestu Mira Barešića, u crkvi sv. Ante služena je misa zadušnica kojoj je, kao i kasnijoj promociji dokumentarnog filma "Miro Barešić" koji je snimljen po pisanom predlošku Bože Vukušića, nazočio i general Ante Gotovina. Upravo je on prije svoje haaške golgote svečano otvorio spomen-obilježje četvorici poginulih hrvatskih vitezova.

Dokumentarni film "Miro Barešić – Sve za Hrvatsku", koji je režirao Obrad Kosovac, a premijerno je prikazan baš u Dragama na godišnjicu njegove pogibije govori o životu, djelu i domoljubnoj borbi Mira Barešića za ideju slobodne Hrvatske kojoj je posvetio cijeli život. Autor tekstualnog predloška po kojemu je rađen scenarij Božo Vukušić potrudio se prikupiti obilje dokumentarnog i dosad javnosti nepoznatog materijala o Miri Barešiću. Tako u filmu donosi i ekskluzivno Barešićevo svjedočanstvo o svom životu, ali i njegovo stajalište o trenutku stvaranja Hrvatska kao samostalne države. Taj videomaterijal Miro Barešić snimio je u Paragvaju u travnju 1991. godine, nekoliko mjeseci prije nego što je tajno, 12. srpnja 1991. s jugoslavenskom putovnicom i lažnim imenom Božidar Smotalić, došao u Hrvatsku.

– Moj se stav nije promijenio. Nama je uvijek bilo jasno da je Hrvatska okupirana i da je jugoslavenska mafija uvijek željela da Hrvatsku drži pod svojim nogama, ali današnja hrvatska demokratska vlada je jedinstvena i hrvatski narod je spreman i dokazao da je složan. Mogu vam kazati da hrvatski narod nikad u povijesti nije bio složniji nego danas. Danas je svim Hrvatima jasno da bez hrvatske države Hrvati neće imati slobode, niti sreće ni budućnosti. Danas je hrvatski narod jedinstven, složan i ja vjerujem da nije daleko dan kada će Hrvatska biti slobodna i kad će svaki Hrvat moći živjeti u slobodnoj demokratskoj državi Hrvatskoj. Ja sam sretan i ponosan da mogu gledati danas kako je hrvatski narod jednostavno sav na nogama i da se odupire toj srpskoj mafiji koja pod svaku cijenu s ucjenama želi uništiti hrvatsku naciju, ali ne može jer danas je svaki Hrvat na nogama i svaki Hrvat gleda da pridonese nešto za tu mladu Hrvatsku koja će vjerojatno za kratko vrijeme biti slobodna. Koja će Hrvatska biti priznata u svijetu i ja sam sretan za taj dan koji nadolazi, ja živim i spreman sam pomoći koliko mogu da se ti snovi svih nas Hrvata ostvare – slobodna i demokratska država Hrvatska – rekao je tada u jednom dijelu svog obraćanja Miro Barešić.

San o povratku

Nakon golote proživljene u švedskim zatvorima i života u Paragvaju, Miro Barešić osjetio je da dolazi trenutak ostvarenja njegova sna – povratak u Hrvatsku i sudjelovanje u njezinu stvaranju i oslobađanju. Zato se baš 1991. godine počeo pripremati za povratak u Hrvatsku. Znao je da je Jugoslavija, protiv koje se borio cijeli život, na samrtničkoj postelji i da njegovoj Hrvatskoj koja je napokon pred osamostaljenjem prijeti velikosrpska agresija. Već tada je Miro Barešić u domovini "na liniji" imao nekoliko istinskih domoljuba s kojima je tajno komunicirao i pripremao svoj povratak. Kada je 12. srpnja 1991. s jugoslavenskom putovnicom pod lažnim imenom Božidar Smotalić došao u Hrvatsku, u Zagrebu je dobio nove dokumente također s lažnim imenom Ante Aras. Njegovi suborci kažu da se istog trenutka stavio na raspolaganje hrvatskom državnom vodstvu. U Zboru narodne garde preuzeo je zapovijedanje postrojbom za posebne namjene. San Mire Barešića o povratku u domovinu i sudjelovanju u njezinu stvaranju nije dugo trajao – niti punih dvadeset dana.

Miro Barešić poginuo je pod nerazjašnjenim okolnostima u prvoj diverzantskoj akciji koju je pripremao sa svojim suborcima, u zaleđu Benkovca pokraj sela Miranje Donje. To se dogodilo 31. srpnja 1991. godine. Utvrđeno je kako je njegova grupa upala u zasjedu, zna se na koji je način poginuo, ali ni 22 godine nakon pogibije ne zna se kako su jugoslavenska armija i snage tzv. SAO Krajine bile spremne na njihov dolazak iako je u noći prije akcije u izviđanju utvrđeno da neprijateljske postrojbe nisu bile tako brojne kao idućeg jutra kada su ih spremne dočekale.

Iz izvješća o pogibiji Mira Barešića, koje su 13. kolovoza 1991. za Ministarstvo obrane sastavili pripadnici njegove skupine Antonio Lekić i Ivan Drviš, danas umirovljeni časnici HV-a, do detalja opisane su okolnosti pogibije. Plan diverzantske akcije u okolici Benkovca napravio je pokojni Barešić s Lekićem i Drvišem te članom skupine Borisom Prebegom. U postrojbi koja je krenula u akciju bilo je petnaestak članova, a namjera im je bila izvršiti više diverzantskih akcija od Vrana i Miranja Donjih do Benkovca.

U trenutku kad je akcija počela i kad je došlo do sukoba s JNA i snagama tzv. SAO Krajine, prva skupina u kojoj je bio Miro Barešić razdvojila se u više manjih skupina. Barešić je bio u skupini s Mladenom Mustačem i vodičem Zrinkom Šarićem.

"Dok su se povlačili, Miro Barešić bio je ranjen u nogu i kuk, a kad mu je vodič priskočio u pomoć i pokušao ga skloniti, ponovno je bio prostrijeljen ispod pazuha u trup, a i vodič je okrznut metkom po leđima. Barešić je uskoro izdahnuo, a Mustač i Šarić povukli su se smjeru Vrana", stoji u izvješću za Ministarstvo obrane.

Nepunih mjesec dana nakon pogibije Mire Barešića, točnije 26. kolovoza 1991. godine, u prometnoj nesreći pod nerazjašnjenim okolnostima na cesti između Samobora i Zagreba smrtno je stradao Miro Mustač.

Akcija provaljena

Boži Vukušiću, koji je pripremao materijal za scenarij, o Miri Barešiću govorio je i bivši legionar Boris Prebeg koji je tijekom boravka u emigraciji s njim pismeno kontaktirao, ali su se upoznali tek nakon Barešićeva povratka u domovinu. Tako je Prebeg rekao da ga je Barešić upoznao s postojanjem diverzantske postrojbe koja je namjeravala djelovati u neprijateljskom području u zadarskom zaleđu. Kako bi postrojbu opremio i razradio planove, Barešić se, tvrdi Prebeg, nekoliko puta sastao s ministrom obrane generalom Martinom Špegeljem i njegovim pomoćnicima Gojkom Šuškom i Josipom Perkovićem. Prebeg je Barešiću predbacio susrete s Perkovićem, na što mu je on uzvratio: "Hrvatsku najprije moramo osloboditi, a onda ćemo srediti naše račune!"

U opisivanju okolnosti pogibije Mire Barešića, Prebeg ističe kako se preko noći promijenila situacija na terenu. "Jedinice JNA i srpskih paravojnih postrojbi bile su daleko brojnije nego prošlih dana", rekao je Prebeg koji je uvjeren da je razlog Barešićeve pogibije izdaja.

"Želio bih naglasiti da je prije Mirove pogibije došlo do izdaje ili dojave četnicima. Oni su de facto znali da mi dolazimo. Tako se dogodilo da su oni sačekali nas u pojačanom sastavu, umjesto da mi njih sačekamo u njihovim rovovima."

U filmu "Miro Barešić – Sve za Hrvatsku" bivši politički emigrant Tomislav Krolo kaže da Miro nije slučajno poginuo, nego da se radilo o pripremljenoj likvidaciji. Na taj zaključak naveo ga razgovor s predsjednikom Tuđmanom s kojim je razgovarao o povratku i zapošljavanju poznatog političko emigranta Stipe Bilandžića.

– Tuđman je dva puta prešutio odgovor na moje pitanje, a nakon moga inzistiranja, pogleda jednog pa drugog svog savjetnika te mi odgovori:

"Gospodine Krolo, a dovedite ga pa ćemo ga dati Perkoviću i Mustaču. Pa će završiti kao i njegov prethodnik Miro Barešić." Ostao sam zatečen, znao sam da je Barešić došao ovamo i da je na fronti, ali nisam znao da je poginuo – izjavio je u dokumentarcu o Barešiću Tomislav Krolo. Nakon nekog vremena Srbi su predali Barešićevo tijelo, a on je pod krivim imenom Ante Katić pokopan na groblju Miroševac. To je učinjeno pod izlikom da zbog njegove pogibije ne bi hrvatski branitelji izgubili moral. Tek iduće godine, 26. lipnja 1992. godine, posmrtni ostaci Mire Barešića preneseni su u njegovu grobnicu u Aleji branitelja na Mirogoju.

Franjo Tuđman posmrtno je promaknuo Mira Barešića u čin bojnika HV-a te mu je dodijeljeno nekoliko visokih državnih odličja – Red Nikole Šubića Zrinskog za junački čin u ratu. Iza hrvatskog viteza Barešića ostala je supruga Slavica, sin Ivan Viktor te kćeri Vera Viktorija i Andrea Jelena koji danas žive u Hrvatskoj. Film "Miro Barešić – Sve za Hrvatsku", koji smo premijerno gledali na godišnjicu njegove pogibije, uskoro će se moći kupiti i na kioscima, a u njemu će hrvatski gledatelji moći vidjeti brojne zanimljivosti iz njegova života te ekskluzivne izjave bivših šefova Udbe i dokumente iz njenih tajnih arhiva.

>>'Gotovina nam je dao lekciju iz strpljenja, muškosti i dostojanstva'

Financije
Vrhunska edukacija
OTKRIVAMO: Kako top menadžeri, unatoč manjku vremena, savladavaju MBA programe?

A1 izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.