Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium Kolumne

Monumentalan i duhovit roman o tamnoputim i bijelim imigrantima iste sudbine

Svatko će “La Superbu” čitati u svom ključu i naći razloge za obranu ili optužbu njenog autora koji je u ovu knjigu očito morao utkati jako puno uličnog istraživanja na licu mjesta
23. veljače 2020. u 16:38 0 komentara 262 prikaza
Ilja Leonard Pfeijffer
Foto: Wikipedia
Pogledajte galeriju 1/3

U odličnoj VBZ-ovoj biblioteci Na margini objavljen je i roman nizozemskog pisca s talijanskim prebivalištem Ilje Leonarda Pfeijffera “La Superba”. Ovaj doista izvanserijski roman s nizozemskog je jezika preveo Radovan Lučić, a uredio Stjepan Ravić i treba ga svesrdno preporučiti za čitanje.

Jenny Erpenbeck, njemačka spisateljica Denis Derk Roman o ljudima kojima su Njemačka i Europska unija uskratile osnovna ljudska prava

Pfeijffer u ovom romanu portretira talijanski lučki grad Genovu dotičući se njezine slavne povijesti, ali ne zaboravljajući po mnogočemu poraznu sadašnjicu. Pišući o Genovi, Pfeijffer koji je u tom gradu također stranac, piše i o cijeloj Italiji, a onda i o Europskoj uniji kao konglomeratu nespojivih praksi koje se na umjetan način pokušava ujednačiti tzv. zajedničkom pravnom stečevinom. Nemoguća misija, gospodo iz Bruxellesa. Velik interes Pfeijffer, lucidni i, čini se, pomalo i poročni pisac, pokazuje za problem imigranata koji su odavno već zapljusnuli ulice i trgove talijanske lučke prijestolnice Genove. Pri tome je važno da je i njegov glavni lik nizozemski pjesnik koji je u Genovi samo neprilagođeni stranac i imigrant koji pokušava naći inspiraciju za svoje književne proizvode u srednjovjekovnom urbanom labirintu prepunom uskih uličica koje prečesto ne vode nikamo. Na tom neizvjesnom pjesničkom putu, jer je umjetnička kreacija jako osjetljiva biljka, naš se Nizozemac susreće s gradskim starosjediocima koji su živopisni da živopisniji ne mogu biti, ali i s pravim imigrantima iz, primjerice, Maroka i Senegala koji su došli u staru gospođu Europu privučeni bajkama o kontinentu u kojem bijelci ništa ne rade, nego samo odlaze u banke po neizmjerne količine novca pijući pivo iz gradskih fontana. Naravno, naš pjesnik se, kao i svaki pravi pjesnik, zaljubljuje u tlapnju nazvanu “najljepša djevojka Genove”. A mi kao nemoćni čitatelji pratimo srozavanje te tlapnje u pakao prostitucije i ženskog teško objašnjivog seksualnog mazohizma. Ali Pfeijffer u crni bezdan srozava i cijelu tu zašećerenu i politički korektnu sliku o sjevernoj uljuđenoj Italiji (i još uljuđenijoj situiranoj Europi) u kojoj nema mafije, gdje vlada red i rad i gdje pristojni i decentni ljudi gledaju svoja posla, a ne u tuđe tanjure i tuđe bračne krevete.

Strah od koronavirusa Sve više zaraženih u Italiji, oboljelo 149 osoba, preminula treća žrtva

Pri svemu tome autor je bezgranično duhovit, ironičan (a onda i autoironičan) i oštar, ponekad čak i na granici dobrog ukusa. No zahvaljujući toj izravnoj brutalnosti, Pfeijffer je napisao rijetko dobar roman o mukama nesretnih Afrikanaca koji se pod svaku cijenu žele dokopati Europe, da bi se onda zbog vlastitog jada i prokockanih šansi iz petnih žila trudili da nikada više ne napuste Europu i vrate se u svoje zavičaje. Oni jednostavno ne mogu obiteljima i prijateljima pogledati u oči i priznati da u Europi nisu uspjeli jer nisu ni mogli uspjeti. Ali, neka budu utješeni. Ako Europa i nije predvidjela blagostanje za svoje tamnopute imigrantske hodočasnike, isto tako nije osigurala ni ultimativnu sreću za suvremene Odiseje iz Nizozemske koji se i u Genovi moraju boriti ne samo za uspjeh nego i za život. Hoće li Pfeijfferova knjiga postati tek hrana za desničare koji unaprijed i u totalu mrze sve imigrante i pridošlice? Hoće li u njoj uživati najdefetističkiji raspoloženi protivnici i mrzitelji europskog ujedinjenja? Hoće li monumentalna “La Superba” poslužiti samo za utvrđivanje predrasuda o Talijanima, Arapima, Senegalcima, Britancima, prostitutkama, transvestitima (koji u ovom romanu imaju bitnu rolu), ljubiteljima opere, uspješnim odvjetnicima, alkoholičarima, sredovječnim ženama gladnim seksa, jedrim konobaricama...

Proba nove predstave Idiot PREMIJERA 'IDIOTA' Povratak velikog ruskog klasika nakon punih 59 godina

Nemam odgovore na ova pitanja. Svatko će, uostalom, “La Superbu” čitati u svom ključu i naći razloge za obranu ili optužbu njenog autora koji je u ovu knjigu očito morao utkati jako puno uličnog istraživanja na licu mjesta. Osobno, mislim da je Pfeijffer napisao vrstan humanistički manifest pokazujući nam da je i u povijesti bilo jako puno imigrantskih valova (npr. kada su baš Talijani, i to baš iz luke Genova, početkom 20. stoljeća masovno jurili prema Amerikama), te da bi u svakom čovjeku ponajprije trebalo gledati čovjeka. A tu je gotovo kršćansku poruku autor potkrijepio osobnim iskustvom pa mu baš zato i vjerujemo.

objavio na Instagramu
Šprajca šefovi snimali kako dolazi na posao, njegova reakcija je urnebesna
HT e-Liga
INTERVJU
'Nakon uspjeha HT e-Lige, još jače ulazimo u e-gaming segment'
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.