U danima kada su mediji gotovo unisono opalili po "ustaši" ministru Zlatku Hasanbegoviću, u mainstream medijima praktički ni redak nije objavljen o bivšem ministru Predragu Matiću Fredu i njegovu posilnom Bojanu Glavaševiću. U kontroverznoj Bujici objavljene su snimke s kolegija u Ministarstvu branitelja na kojima se čuje kako Fred Matić smišlja izigravanje zakona prema kojem pripadnici HVO-a neće nikada – pa ni onda – ostvariti ikakva prava, na kojima priznaje da on svakodnevno deset puta "tura papiriće" i radi ono zbog čega je smijenjena bivša ministrica Mirela Holy. Sve je to začinjeno neformalnom konverzacijom, grubim riječima, psovkama, pa i kada je riječ o poginulim braniteljima (za koje Fred kaže da su pošpricani) i masovnim grobnicama.
Mediji, i ja osobno, očito su imali velikog razumijevanja za Matića i Glavaševića svjesni da se na internim kolegijima u neformalnoj atmosferi često mogu čuti i mnogo žešće, nazovimo ih hard core zafrkancije, da ljudi u krugu poznatih kolega ne biraju odveć riječi, da je sve to ljudski, a u ostalom da je stav SDP-a o tome da neće davati ikakav prava pripadnicima HVO-a odavno poznat. Druga dimenzija priče vjerojatno se odnosi i na to što su te snimke objavljene u omraženoj Bujici pa ih mediji ne žele prenositi, ali vrlo je vjerojatno da su ti audio zapisi bili ponuđeni i drugim medijima. Ogromna tolerancija i razumijevanje koje su mediji pokazali prema Matiću i Glavaševiću, nema šanse da bi se ponovila u slučaju nekoga s desnog političkog spektra. I to je najveći problem, mediji jednostavno imaju dvostruke kriterije kada je riječ o akterima političkog života. Pa je tako Fred Matić medijsko janje i kad pjeva ustaške pjesme u kolu (zajedno s bivšim ministrom Antom Kotromanovićem) i kad izigrava ratne stradalnike, a Hasanbegovića se vidi s ustaškom kapom na glavi i kada kapa u stvari nije ustaška. Štoviše, Hasanbegoviću se zdušno loži lomača, a neki uvaženi pripadnici Udbe i danas se tretiraju kao relevantni sugovornici.
Karamarko griješi kada s političke pozornice ulazi u rat protiv medija
Nije mi namjera braniti Hasanbegovića, s pravom se traže odgovori o njegovu koketiranju s ustaštvom, ali pritom bi Hasanbegović trebao imati jednaka prava kao i lijevi miljenici medija. Ne sjećam se baš da su Matić i Kotromanović bili medijski proganjani jer su zdušno pjevali Juru i Bobana, a ni bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću to što je u Australiji veličao NDH kao jednu od dvije povijesne pobjede Hrvata nije smetalo da se na Pantovčaku zadrži deset godina. Ponovno jedan desni portal, u nedjelju je donio priču o Bojanu Glavaševiću koji je, kako pišu, na račun ministarstva naručio Thule nosače za prtljagu na automobilu i potom ih navodno koristio i na svom privatnom automobilu. Mogla bih se kladiti da se "ozbiljni" mediji time neće odveć baviti, a Glavaševića puno o tome pitati. Ne čini se velika drama, ali novinarski je slatka priča.
No, Tomislav Karamarko griješi kada s političke pozornice ulazi u rat protiv medija, jer mediji se neće i ne smiju mijenjati iz političkih centara moći. Politika ne može biti korektiv medijima, pa ni HRT-u kao javnom servisu. Upravo je pogreška u tome što se sa svakom promjenom vlasti mijenjaju upravljačke strukture javne televizije. Politika je od HRT-a napravila "politički servis", pa se sa svakom promjenom vlasti obračunava s nepoćudnim novinarima. I lijeva i desna politika. Dolaskom Kukuriku vlasti, cijela jedna ekipa novinara pospremljena je na "otpadnički" četvrti program koji se na kraju pokazao vrlo profesionalnim. Dobar dio novinara vjerojatno i sada čeka takva sudbina. A to je potpuno pogrešan put. Karamarko ima pravo biti nezadovoljan slikom koju o HDZ-u plasira javni servis, ali nema pravo s političke govornice najavljivati smjene na televiziji.
Kakva je to poruka: doći će oni koji budu radili onako kako se HDZ-u sviđa? Ne, stvari treba suštinski mijenjati, a javnu televiziju odmaknuti od politike.
>>Ne, ne može se stranka poistovjetiti s državom
Zasto je tome tako? Onaj tko se pokloni strukturama velike srbije i bivse udbe kao sto su ucinili Matic, Kotromanovic, Glavasevic postaju zasticeni. Oni mogu sto zele cak i krovne nosace ministarstva koristiti u privatne svrhe. Oni koji ostanu ljudi kao Hasan e na njih ide drvlje i kamenje, samo ovaj put udarise na tvrd orah. Umjesto kraja Hasanu nadzire se njihov kraj.