Hrvatsko plivanje zastupljeno je na Igrama samo s dvoje plivača. Uz Marija Todorovića, u ženskom plivanju imamo Mateu Samardžić koja nastupa u tri discipline. Dvije je već odradila. Na 400 metara mješovito isplivala je novi hrvatski rekord, a na 100 metara leđno ušla je u polufinale gdje je na kraju osvojila 13. mjesto. A izborila je polufinale za hrvatsko žensko plivanje nakon 12 godina čekanja, naslijedivši tako Sanju Jovanović.
Studira u Americi
– Ma htjela sam plivati oko minute, to mi je najbolji rezultat na 100 metara leđno, ali i ulaskom u polufinale moram biti zadovoljna. Sad me još čeka nastup na 200 metara leđno, a to mi je najjača disciplina – rekla je Matea koja je u toj disciplini osvojila brončanu medalju na Europskom prvenstvu u Londonu dva mjeseca prije Igara.
Prvi ste put na Igrama, kakvi su dojmovi?
– Super. Najviše mi se sviđa atmosfera u olimpijskom selu. Na jednom takvom prostoru vidiš velik broj vrhunskih sportaša i to mi je baš kul. Za sada se družim s našim sportašima, košarkašima, rukometašima, koje polako upoznajem. Još nisam počela skupljati selfieje. Cimerica mi je zadarska skakačica u vodu Marcela Marić. Zanimljivo je da obje studiramo u Americi. Nisam je prije znala pa smo se u olimpijskom selu upoznale. Cura mi je super, dobro se slažemo – rekla je Matea.
Na svečanom otvaranju niste bili?
– Ma morala sam čuvati noge za plivačke nastupe. I na kraju se isplatilo moje čuvanje – rekla je Matea koja je plivačku karijeru počela u splitskom klubu Mornar.
– Prije sam se nešto bavila plesom. Onda sam odlučila da ću se preseliti u Ameriku, u New Jersey, gdje sam nastavila s treninzima plivanja, a studiram i psihologiju. Moj odlazak u Ameriku bio je pun pogodak jer sam zaista puno napredovala. Već treću mi je godinu trener Mohamed Kamal Abdelaal – rekla je Matea koja se na jesen seli u Dallas gdje će nastaviti studij.
– U početku sam htjela biti psihijatrica. Ali trebala bih onda ići na medicinski fakultet pa još razmišljam o toj opciji. Opet, nekako sam najbliža da budem klinički psiholog – rekla je Matea koja ima neobičan hobi.
– Mislite na naušnice? Pa dobro, imam ih trenutačno šest i to je konačni broj. To su više kao pirsinzi u uhu, ne smetaju mi kad plivam, a imam ih u različitim bojama. Zašto šest? Pa tako je ispalo. Nemam nekakav poseban razlog – istaknula je 21-godišnja plivačica rodom iz Splita.
Imate li plivačkog uzora?
– Pa, nemam baš. Kad sam bila mala nisam uopće ni pratila plivanje kao sport, tako da uzora nemam.
Matea vratila vjeru
Bavi li se netko u obitelji sportom?
– Ne baš – istaknula je.
Hrvatsko plivanje nekad je bilo puno zastupljenije na Igrama nego u Riju.
U Atlanti 1996. imali smo 11 predstavnika (Gabrijela Ujčić, Tomislav Karlo, Tinka Dančević, Marko Strahija, Dominik Galić, Miloš Milošević, Alen Lončar, Marijan Kanjer, Miroslav Vučetić, Krešimir Čač i Gordan Kožulj).
Dvadeset godina kasnije samo dvoje. Više od deset naših plivača i plivačica nastupilo je i na Igrama u Sydneyu 2000. (14) i Ateni 2004. godine (11).
Vrhunac je bila baš Grčka 2004. kada je Duje Draganja osvojio srebro na 50 metara slobodno i plivao još u dva finala.
U Pekingu 2008. bilo je čak 13 plivača, a pad počinje u Londonu gdje je nastupilo samo troje: Kim Daniela Pavlin, Sanja Jovanović i Mario Todorović. Svi su zapeli u kvalifikacijama.
– Ne bih znala u čemu je problem da nas ima tako malo, to morate pitati stručnjake, ljude u savezu – zaključila je simpatična Matea koja svojim nastupima polako vraća vjeru u hrvatsko plivanje.
