Pegi Robinson iz SAD-a vjeruje da je postala stručnjakinja za “varanje smrti” nakon što je dvaput doživjela iskustva bliske smrti. Prvi put joj se to dogodilo kada je imala samo pet godina i gotovo se utopila u lokalnom ribnjaku. Drugi, daleko dramatičniji put, uslijedio je s 25 godina – tijekom trudnoće, kada je zbog komplikacija završila u bolnici.
Dok je bila u bolnici, Pegi je odjednom osjetila kako njezino tijelo prestaje reagirati. “Izgubila sam kontakt s tijelom. Brada mi je pala na prsa i u trenu sam poput rakete poletjela kroz svemir. Bila sam prestravljena – znala sam da sam upravo umrla”, prisjetila se. Pegi opisuje da se ubrzo našla u blistavo bijeloj prostoriji, gdje je pred sobom ugledala Boga. “Počela sam vikati: ‘Neću ići! Ne možeš me natjerati, imam djecu koju moram odgajati!’”
Prema njezinim riječima, Bog joj je pokazao prizor razmaženog dječaka u trgovini – želeći joj poručiti da se i sama ponaša poput djeteta. “Telepatski mi je govorio autoritativnim, ali glasom punim ljubavi. Rekao je da je moje vrijeme došlo.”
Dok se opirala, Pegi tvrdi da je ugledala Isusa, koji ju je odveo iznad njezina doma. Pogledala je kroz krov i vidjela svoje sinove kako raspravljaju o njezinoj smrti. Najmlađi je, prisjeća se, jecao: “Želim mamu natrag odmah!”
“Njegova bol bila je previše za mene. Pala sam pred Isusove noge, dok je Bog sjedio pokraj njega. Bila sam spremna ostati u raju i čekati svoju djecu. Ali onda sam upitala Boga: ‘Tko će ih učiti o tebi?’ – i odjednom sam se vratila u bolnicu”, opisala je.
Liječnici su otkrili da je Pegi imala izvanmaterničnu trudnoću – krvarenje joj je ispunilo cijelu trbušnu šupljinu. Obitelj je već bila pozvana da se oprosti jer su šanse za preživljavanje bile minimalne. Iako je izgubila blizance, Pegi je preživjela. “Medicinske sestre nisu vjerovale mojoj priči. Ali kasniji nalazi potvrdili su koliko sam bila blizu smrti”, rekla je.
Danas, u dobi od 64 godine, Pegi dijeli svoje iskustvo s drugima, uvjerena da smrt nije kraj. “Bog nam daje sjećanja da nas uče i oblikuju. Naučila sam da nikada nismo sami – samo moramo slušati. Svaki dan sam zahvalna što mi je dopušteno vratiti se i odgojiti svoje dječake”.
Otvori KEKS Pay
Eno i onoga Lazara što su ga oživjeli prije 2000 godina. Sjedi po birtijama i nikako da umre. Valjda čeka Posljednji sud.