Odvede li vas put neke subote u restoran Libertas u zagrebačkoj četvrti Savica, lako ćete ih prepoznati: ima ih 20-ak, glasno se smiju i dobro zabavljaju. I svi su razvedeni. Među njima, po dobroj i gotovo zaraznoj energiji kojom zrači lako ćete prepoznati Sanju Odić, 43-godišnju medicinsku sestru.
Tko bi rekao da iza sebe ima kalvariju dvostrukog razvoda. Drugi se put razvela 2007., one iste godine koju prema podacima Državnog zavoda za statistiku nije preživjelo 4785 brakova, a Sanjin brak jedan je od njih. Prvi se put udala na nagovor roditelja, vrlo mlada i trudna. Brak je potrajao godinu i pol dana, a od njega se oporavljala dvostruko dulje.
Hod po krhotinama
– Razvod me strahovito pogodio. Teško je bilo suočiti se s istinom, da hodam po krhotinama vlastita neuspjeha. Kao da mi je netko isključio struju! Pala sam u depresiju, dugo patila, razmišljala o smislu postojanja, mučila se s tjeskobom sve dok nisam otišla na duhovnu obnovu i počela raditi na sebi.
Pročitala sam literature kao prosječan student psihologije. Zamalo bih mogla davati i savjete – kaže Sanja. Ipak, iz tog braka izišla je s najljepšim darom, a to je njezin sin, danas 20-godišnji student. Stoga, kada je nakon razvoda upoznala čovjeka za kojeg je vjerovala da je njezina srodna duša, budućeg je supruga s mnogo takta uvela u život svoga sina.
– S obzirom na to da je mome sinu otac umro kad mu je bilo samo 13 godina, pa sam mu bila i otac i majka, bilo mu je teško prihvatiti da se opet udajem. Pitao me: “Čuj, mama, jesi sigurna da je on za tebe?” Mislila sam da jest, ali sam se prevarila i zato mi je bilo teško reći sinu da se ponovno razvodim.
Ima jedan citat u Celestinskom proročanstvu kojeg se često sjetim: – Ljubav između dvoje ljudi postoji ako se njihova energija kreće od jednog prema drugom. Onog trena kad jedna osoba želi drugu kontrolirati i posvojiti, ljubav nestaje. Tako je i bilo – kaže Sanja koja danas priznaje da ju je više od razvoda zaboljelo što je opet pogriješila. Kako je mogla znati da će taj, dotad zakleti neženja i u zrelijim godinama, trčati pod skute svoje majke koja se neprestano miješala u njihov brak?
Ako ništa drugo, kaže, gubitak nije bio bolan za njezino dijete jer s njim nikada nije uspostavio bliskost. Premda je dječak prema njemu njegovao otvoren i prijateljski odnos, očuh je prema njemu osjećao samo ljubomoru.
Novi početak
Danas, dvije godine nakon razvoda, vratila se starom hobiju, slikanju, a svoje je radove nedavno prvi put izložila u knjižnici.
Radoznalost ju je odvela na internetski portal Razvedeni.net, a ljudi koje je ondje upoznala, iz virtualnog su prešli u njezin stvarni svijet, u restoran s početka naše priče. Uvidjevši da postoje ljudi čije sudbine nalikuju na njezinu, posljednjih se dana upustila u osnivanje udruge koja će okupljati razvedene poput nje i pružiti im mjesto za novi početak.
– Željela bih ljude naučiti da sami sebe zavole, da se bol ne istjeruje bolju. Iako se katkad pitam hoću li upoznati nekoga i pobjeći od straha da ponovno ne pogriješim, u meni nema gorčine. Ja još vjerujem u ljubav. A brak? To je druga priča. Ima vremena. Možda, tamo negdje oko sedamdeset i pete!
SLOBODAN POSLEK, UREDNIK PORTALA RAZVEDENI.NET
“Naš portal nije ‘vrtuljak ljubavi’ ni ‘osamljena srca’, već mjesto druženja, mjesto odakle se odlazi na zajedničke roštiljade ili večere. Nismo mjesto za spajanje, ali ako se dogodi, to je lijepo. Na portalu počinjemo uvoditi savjete stručnjaka, primjerice logopeda koji pomaže djeci, ali i socijalnog radnika koji će našim posjetiteljima rado pomoći s pitanjima vezanim uz razvod. Sretan sam kad u komentarima naših posjetitelja nađem zahvalu u kojoj piše da je lijepo što postojimo jer se više ne osjećaju sami. A jednako je važno da se ljudi osjećaju ugodno, da imaju mjesto gdje se mogu družiti s ostalima koji imaju slične probleme, pa o njima otvoreno govore i pomažu jedni drugima.”