Grenland je posljednjih tjedana opet u fokusu svjetske politike zbog američkih pretenzija prema tom autonomnom teritoriju u sastavu Kraljevine Danske. No, iza naslova o geostrategiji krije se i pitanje koje su si ovih dana postavili mnogi: kako to da se otok koji je većinom bijel i pod ledom zove Greenland odnosno 'zelena zemlja'? Odgovor je star više od tisuću godina i ima veze s marketingom, ali i s činjenicom da Grenland nije posvuda ledena pustinja.
Ledenjak na poznatom otoku doista dominira: grenlandski ledeni štit prekriva oko 80 posto površine otoka. Ipak, uz obalu, osobito na jugozapadu, ljeti sve ozeleni tundrom, travom i niskim grmljem, a u fjordovima se vide pašnjaci i naselja. Upravo su ti zeleni pojasevi bili najpogodniji za život, lov i skromnu poljoprivredu, pa je dojam 'zelene zemlje' bio stvaran barem u jednom dijelu godine.
Ime je, prema predaji, smislio Erik Crveni kada je u 10. stoljeću iz Islanda krenuo naseljavati novu zemlju. Navodno ga je nazvao Grœnland jer je vjerovao da će se ljudi lakše odlučiti na selidbu ako mjesto ima 'povoljno' ime. Drugim riječima: 'zelena zemlja' bila je pozivnica i zgodan kontrast ledenom Islandu, koji je u usporedbi s Grenlandom u naravi ipak često zeleniji nego što mu ime sugerira.
Zašto se naziv zadržao? Nordijski naziv ušao je u europske karte i administraciju, a današnja danska inačica Grønland samo je nastavila tu tradiciju. Istodobno, Grenlanđani svoj dom na kalaallisut jeziku zovu Kalaallit Nunaat što u prijevodu znači 'Zemlja ljudi'. Taj naziv podsjeća da se otok ne svodi samo na led, nego i na zajednice koje ondje žive. A ironija imena danas je još zanimljivija jer se, uz povlačenje leda, u nekim područjima bilježi širenje vegetacije, što znači da Grenland zaista postaje sve zeleniji.
Supernamirnica naših baka: Vrijeme je za kiseli kupus, imamo 4 recepta koja morate isprobati
Otvori KEKS Pay
Ajmo ovo napisati pa da vidimo kakvo je to zatopljenje tada i koja ga je industrija uzrokovala jer u ovim istim novinama piše da nikada manje leda nije bilo tamo. "Erik Crveni je 982. godine, proteran s Islanda, iskrcao se na jugozapad Grenlanda tijekom Srednjovjekovnog toplog razdoblja (800.-1300.), kada je klima bila znatno blaža. Taj dio ostrva imao je zelene doline pogodne za farme ovaca i krumpira, bez današnjeg masivnog ledenog pokrivača."