Kada je posljednji put pionir i legenda američkog vinarstva pokojni Miljenko Grgić bio u posjetu Hrvatskoj, imao sam čast ugostiti ga. Proveli smo cijeli dan zajedno i razgovarali puno o vinu. Razgovor s njime sam snimio, ali ga nisam još objavio, i to će se, nadam se, dogoditi. Međutim ne spominjem ga zbog ovog neobjavljenog intervjua nego zbog mog, of the record, zadnjeg postavljenog pitanja i njegova odgovora. Pitanje je bilo: ″Što biste i biste li išta promijenili, da možete″?, on mi je odgovorio: ″Nikada ne bih postao ovako velika vinarija kao što smo sada.″ Odgovor sam u potpunosti razumio.
Neki dan pak gledam reportažu i razgovor s Morenom Coronicom. Pri samom kraju razgovora on izgovara znakovite riječi: ″To je taj okvir gdje ja još uvijek mogu ostati vinar, a ne se pretvoriti u proizvođača vina.″ Ove riječi su mi vrlo jasne i inspirirale su me da o njima nešto napišem. Vinarstvo i vinogradarstvo dio je privrednih aktivnosti čovjeka, koji mu donose novac, i ako se isključivo time bavi, osigurava egzistenciju. Međutim, u čemu je razlika između vinara i proizvođača vina, sigurno ćete se zapitati. Pa, obojica prave vino. Istina je da ga obojica prave, ali razlike su po mom viđenju ogromne i znakovite. Na primjeru vinske regije Champagne ta se razlika najbolje može objasniti.
Naime, na svakoj etiketi champagne naći ćete dva velika štampana slova iza kojih stoji niz brojeva. Ta slova mogu biti RC, RM, SR, ND, NM, MA i CM. Ona su skraćenice francuskih oznaka koja se odnose na vrstu vinarije koja puni to vino. Ja ću se pozabaviti samo s dvije od njih RN, NM. A onima među vama, koga interesira, potpuna i detaljna objašnjenja možete naći na webu. Skraćenica RM stoji za Recoltant-Manipulant i govori nam da je taj Champagne napravio vinar koji sam uzgaja grožđe za njegovo bazno vino, bere ga, vinificira i na kraju pušta na tržište. Ima ih oko 2000, uglavnom malih vinara i proizvode neke od najboljih šampanjaca koji se mogu naći na tržištu. Druga je NM i znači Negociant-Manipulant, označava vinara ili kompaniju koji u svojim podrumima prave i blendiraju champagne te ih potom plasiraju na tržište. Grožđe za njihova bazna vina dolazi ili iz vlastitih vinograda ili od kooperanata s kojima surađuju bilo u cjelini bilo djelomično. Njih ima 250 i to su uglavnom sve velike champagne kuće za koje smo svi čuli, i one kontroliraju 50% tržišta.
Ove velike marke proizvode više od 150 milijuna boca godišnje. Karakteristika velikih champagne kuća je da se prepoznaju po svom osobnom i prepoznatljivom stilu, koji je iz godine u godinu isti. Ta prepoznatljivost stila popraćenog velikim marketingom govori nam da su one bile i još uvijek jesu pravi primjer proizvođača vina. U pitanju su milijuni boca, pa bi se onda slobodno moglo govoriti o industrijskoj proizvodnji vina. Međutim, pod pritiskom konzumenta i njegove zasićenosti uniformiranošću ponude, ali i malih vinara koji prave drugačija vina, velike marke posljednjih godina su počele proizvoditi manje serije vrhunskih vina koje onda koriste za promotivne priče.
Treba napomenuti da su neke od njih i prije imale po jedan top vintage champagne, ali danas ih je sve više i više. Ipak moram naglasiti da je Champagne jedina vinska regija u svijetu koja ima oznake na etiketama koje pomaže konzumentu da se barem donekle snađe. I u ostatku vinskog svijeta postoje velike vinarije koje funkcioniraju na isti način. Jedina razlika je da se na njihovim etiketama ne nalaze oznake koje bi nam pomogle da saznamo kako one funkcioniraju. U svim ostalim zemljama svijeta koje proizvode vina također se može primijetiti da velika poznata imena, s proizvodnjom koja se mjeri u milijunima boca, proizvode manje serije koje se koriste za poboljšavanje imidža cijelog brenda.
U Europi je možda najbolji primjer vinarija Antinori. Već stoljećima vodeći toskanski proizvođač, 20 milijuna boca godišnje, počeo je projekt Solaia s otprilike 50.000 boca godišnje, i time skrenuo veliku pažnju na sebe kao brend. Australski Penfolds svoju svjetsku slavu je izgradio na svom kultnom Penfolds Grange koji se trenutačno radi u seriji od 80.000 boca godišnje. Ima toga i u svim ostalim vinskim državama, a naravno i kod nas. Vinarija Medea, jedna od najvećih vinarija Istre, proslavila se svojim Punta Greca Merlotom, kojeg se napuni oko 10.000 boca i koji je jedan od najboljih merlota Hrvatske. Ovaj projekt je, s pravom, uvelike pomogao da se o Medei puno čuje u medijima.
Sad ćete se zapitati što sam mislio kad sam na početku spomenuo razliku između vinara i proizvođača vina. Velike vinarije proizvode velike količine stilski prepoznatljivih i standardiziranih vina koja su cjenovno pristupačna. Upravo ova vina pomažu početnim vinopijama da se upoznaju s vinom i sortama od koje su ona napravljena i počnu ih piti. Međutim, da bi se te količinama postigle, vinogradu i vinu se pristupa na drugačiji način, što je sasvim razumljivo. Mehanizacija u vinogradu i visoka tehnologija u podrumu su neophodni da bi se ovo postiglo. Ovo je sve razumljivo, jer u pitanju je velik novac i mora se igrati na sigurno i to proizvođači vina koriste jer moraju.
Za razliku od njih, vinar uglavnom radi manje serije vina i više je okrenut svojoj filozofiji, kako u vinogradu tako i u vinariji. Upravo taj osobni pristup i način na koji oni rade svoja vina ih razlikuje, u svakom smislu, od velikih proizvođača. Oni su pokretači promjena, ali ujedno i zaštitnici nasljeđa vinogradarstva i vinarstva. To su ljudi koji svoje vizije žive i dijele s nama ljubiteljima istinskih vina. Oni su zaslužni da se još uvijek može osjetiti razlika od jedne do druge berbe i oni su ti koji nam opravdavaju pisanje godine berbe na etiketu. Ljudi koji istražuju, idu u krajnosti, griješe i na greškama se uče, ali nas svake godine nanovo iznenade nečim novim, posebnim i po njima samo prepoznatljivim.
Zbog toga su vina pojedinih vinara toliko drukčija i prepoznatljivija od drugih. Na kraju vam ipak želim naglasiti da istinske male vinare treba čuvati i cijeniti, kupovati njihova vina te ih time pomagati. Oni su osnova svake vinske regije, kako u nas tako i u svijetu. Mali vinari i vinogradari, a ne velike vinske kuće, napravili su od vina Bourgogne ono što su ona sada, najbolja, najposebnija i najskuplja vina svijeta, i oni trebaju biti vodilja svakome tko se želi baviti vinom radi vina, a ne samo radi novca. Novac će doći sam od sebe ako budu ustrajni, uporni i prepoznatljivi u svojoj posebnosti, što naravno nije lako.
Otvori KEKS Pay
