"Žuti dječak" (Yellow Kid) po stavu akademskih krugova i većine strip-analitičara prvi je strip-junak, a “Hogan’s Alley”, u kojem se pojavljuje, prvi istinski strip, rodonačelnik nove umjetničke i medijske forme koja će postati iznimno raširena i popularna u dvadesetom stoljeću pa sve do danas. Godine 1895. u bitki za prestiž i tiražu u novinskom svijetu između “The New York Worlda” izdavača Josepha Pulitzera i “The New York Journala” Williama Randolpha Hearsta, Pulitzer u svoj list uvodi crtani prilog “Hogan’s Alley”, autora Richarda Fentona Outcaulta. Riječ je o serijalu ilustriranih priča o životu iz newyorškog predgrađa, a u svakoj epizodi pojavljuje se ćelavi bezubi dječačić, odjeven u vreću od brašna obojenu žutom bojom, “Žuti dječak” (Yellow Kid).
Priča o nastanku Žutog dječaka govori nam da je voditelju Worldova odjela za tisak u boji bila potrebna neka bijela površina na kojoj bi mogao isprobati žutu boju nove tehnologije tiska. Jedan od likova u bijeloj haljinici u “Hogan’s Alley” bio je neki krezubi dječak klempavih ušiju. Upravo je tu bijelu haljinicu voditelj odabrao za tisak. I tako je nastao prvi masovno popularni strip-junak. U svojim počecima to i nije bio strip, već tabla ispunjena kaotičnom akcijom, gegovima i igrom riječi. Dječak je lik koji se pojavljivao iz dana u dan. Tekst, u početku jednostavno ispisan na odjeći osobe koja ga je “izgovarala”, s vremenom poprima formu oblačića. Iako je tekst i humor “Žutog dječaka” bio relativno banalan, a crtež prilično sirov, strip postaje sve popularniji i tiraža lista raste.
Hearst je isprva oko Journala okupio bivše suradnike svog “San Francisco Examinera”, ubrzo je snubio i ljude iz Pulitzerova Worlda. Među onima koje je uspio pridobiti bio je i Richard Outcault, tvorac Žutog dječaka.
Journal je 1896. prvi put donio poseban strip-dodatak reklamirajući ga kao “osam blistavih višebojnih stranica, u odnosu na koje i sama duga djeluje sivo, kao olovna cijev”. U taj dodatak bio je uključen i Žuti dječak, sada već kao junak zasebnog stripa. Pulitzer uspijeva vratiti Outcaulta u “World” i ondje Outcault od 1902. godine, napustivši “Žutog dječaka”, radi na stripu “Buster Brown”, koji uskoro postaje jednako popularan. Spomenimo da je sva ta zbrka, skandali i borba oko stripa “Žuti dječak” između vodećih novinskih magnata dovela do pojave novog pojma “žuti tisak”, koji se i danas vrlo često upotrebljava za vrstu novina koje senzacionalnim naslovima nastoje privući pozornost čitatelja. Kako smo rekli, Žuti dječak danas se povijesno smatra prvim pravim istinskim stripom. Primat nad svim ostalim tzv. proto stripovima koji su mu prethodili zaslužio je primarno zbog svoje povezanosti s novinama. Svi prethodnici, uključujući i Maxa i Moritza, izlazili su u formi svezaka ili knjižica. Istina je, njegov je tvorac za razliku od Wilhelma Buscha napravio i korake unazad, odustajući od prikaza u nizu sličica. No njegove table bile su dovoljno slikovno-pripovjedne da bi uz vizualni prikaz imale i narativni tijek.
Što je zapravo strip po svojoj morfološkoj građi? STRIP (engl. traka, vrpca, pasica) je slijed crteža koji prikazuju neku pripovijest, a popraćeni su obično sažetim tekstom dostatnim za objašnjenje i povezivanje pojedinih prizora na slikovnoj traci.
Definicija stripa kao priče u slikama jedan je od najjednostavnijih, najopćenitijih i najuobičajenijih opisnih pojmova. Međutim, ona ne iskazuje cjelovito sve one vizualne elemente i narativne mogućnosti koje strip sadrži. On je sinteza elemenata različitih jezika: slikovnog i tekstualnog. Za razliku od književnosti koja se koristi simbolima i pismovnim znacima, odnosno riječima, da bi čitatelj stvorio određene predodžbe, strip teži doslovnom predstavljanju određene radnje ili situacije slikom i riječju zajedno. Strip je simbioza slike i teksta. Spajanjem tih dvaju oblika stvaralačkog izražavanja proizveden je autonomni medij s vlastitom estetikom i pravilima, medij koji je utjecao na film, slikarstvo, pa čak i na samu literaturu.
Osnovni element jezika ovog medija jest oslikani prizor, oslikani pravokutnik. Prizori su, slično riječima u rečenici, međusobno grupirani, povezani u horizontalnim ili u vertikalnim trakama pasicama. Strip od jedne pasice ili jednog prizora je geg-strip, a likovno i narativno oblikovan u dvije ili više pasica čini strip-anegdotu. Najčešće se pasice i stranice (table), na manje ili više složen način, kombiniraju u sekvence i epizode. Rječnik stripa podjednako se koristi svakodnevnim i simboličkim jezikom. S vremenom se razvio specifičan fond izražajnih kombinacija od kojih je najrasprostranjeniji i najupotrebljavaniji onaj u obliku oblačića (balončića). Današnji jezik stripa odlikuju inovacije, odnosno simboli pa je tako žarulja spasonosna ideja, crni oblačić označava neraspoloženje, upitnik u oblačiću je nedoumica itd.
"Žuti dječak", toliko važan za povijest nove umjetničke forme, jedan je od rijetkih popularnih junaka stripa koji nije objavljivan u austrougarskom, jugoslavenskom ili hrvatskom tisku.
Otvori KEKS Pay
