Gudci su markantno, premda neveliko selo na obroncima Vukomeričkih gorica. Administrativno su u sastavu Velike Gorice i dubranačke župe Majke Božje Snježne. Imaju svoj potok Peščenjak i lijepu, bogatu šumu iznad sela, nazvanu Jankovka. Gudci su dobili ime po tradicijskom turopoljskom gudačkom triju: dvije violine i berda. Mjesto ima lijep i uredan društveni dom, oko kojeg se o blagdanima i praznicima odvija život sela, dva zaseoka, Kostanjevec i Jankovke, svoje vinograde, svoj govor i svoja sjećanja. Ovo zadnje, govor i sjećanja, na više je načina ugroženo. Najprije, blizinom grada. Odavno već ljudi iz Gudaca većinom napola žive u gradu, gdje poprimaju nove govore i steknu druga sjećanja. Onda, u posljednjih tridesetak, možda i više godina zastalno doseljavaju se ljudi iz Zagreba i Velike Gorice, ili iz nekih još daljih krajeva, najprije kao vikendaši, a nekima se svidi pa ostanu i zastalno. Oni donose svoje govore i sjećanja. I na kraju, vrijeme! Vrijeme je, možda, najvažniji argument zaboravu i nestanku onog što bi se mondenim jezikom nazvalo nematerijalnom baštinom mjesta. I to ne bilo kakvo vrijeme, nego ono ubrzano, televizijsko, ekransko, digitalno, to vrijeme u čas raznese nježno tkanje sjećanja. Pogotovu što su Gudci zbilja maleno selo, u kojem prema popisu stanovništva živi tek 384 stanovnika.
Svako naše selo trebalo bi steći knjigu u kojoj bi bili sabrani mjesni govor, povijest i sjećanja. Ali je malo sela, premda se i takvih začudo nađe, koja su te sreće da im darovit suseljanin posveti knjigu u kojoj će biti dokumentirana, te na takav način i sačuvana
Otvori KEKS Pay
