Nakon svih sjajnih koncerata koje smo u zadnje vrijeme vidjeli kod nas, u utorak navečer na Šalati dogodio se još jedan koji s lakoćom ulazi na popis najvažnijih – nastup grupe BEAT.
Malo je rock grupa bilo utjecajno poput King Crimson, kad su s Robertom Frippom u postavi presudno utjecali na razvoj prog-rocka sedamdesetih. A još je manje grupa te generacije koje su u osamdesetima uspjele ne samo uhvatiti priključak s novim valom i tadašnjim art-rockom, nego ga i bitno odrediti. King Crimson napravili su i to.
Tadašnji članovi basist Tony Levin (inače stalni član pratećeg sastava Petera Gabriela) i gitarist i pjevač Adrian Belew (suradnik Zappe, Bowieja i Talking Headsa) , uz Stevea Vaia na gitari i bubnjara Dannyja Careyja iz američke grupe Tool, pod imenom BEAT nastupili su na Šalati izvodeći pjeesme s tri albuma King Crimsona iz osamdesetih godina, što je i osnovni zadatak postave koja je pametno odlučila svirati itekako zanimljiv materijal iz prošlosti.
A taj je materijal ujedno i vraški zahtjevan, jer omjerom improvizacija, brojnih ritmičkih promjena, gitarističkih „iskrivljenih“ bravura i ukupnom strukturom djeluje kao suvereni (tadašnji) nastavak brojnih skoro avangardnih trendova. Budimo realni, unaprijed se znalo da ćemo vidjeti i čuti vatromet fenomenalnih muzičara, ali još više je fascinirala modernost glazbe King Crimsona koju su prilično autentično „preveli“ u današnje vrijeme.
I Belew i Levin imali su priručne synthesizere kraj sebe, ali često su u i palete zvuka gitara zvučale kao da slušate syntheve, jer ovo su bili majstori koji znaju kako se koriste „pedale“ i tehnika, pa je koncentrirani slušatelj imao u čemu uživati. Zgodno je bilo slušati kako notorni virtuoz Steve Vai svira ritam gitaru dok Belew „solira“, ali pirotehnika obojice bila je sasvim drugačija od uobičajenog pojma „soliranja“. Bila je ovo kompleksna svirka bogatih harmonija i ritmičkih tekstura, a ne hladno tehniciranje.
Prvi dio koncerta usmjeren je albumima „Beat“ i „Three of a Perfect Pair“, dok su u drugom dijelu nastupa nakon dvdesetminutne stanke svirane pjesme s „Discipline“ i dva nabrojana. Belew je tri pjesme („Dig Me“, „Model Man“ i „Man With an Open Heart“), najavio kao teme koje nikada prije nisu svirali uživo, jer su King Crimson u osamdesetima snimali albume koje nisu promovirali na turnejama. U drugom dijelu „Matte Kudasai“ naveo je kao svoju prvu suradnju s Robertom Frippom kada je došao u sastav, a sve skupa završeno je bisom s izvedbom „Red“ ranijih King Crimsona iz 1973. Prije nje Belew je spomenuo Frippa i bubnjara Billa Bruforda kao ključne ljude koji su tada bili zaslužni za nastanak ovih pjesama, a završna tema „Thela Hun Ginjeet“ opet je ritmičkom strukturom podsjetila koliko su tadašnji Crimsoni bili bliski ritmičkim istraživanjima Talking Headsa i Briana Enoa (s kojim je Fripp često surađivao).
Vokali Adriana Belewa podsjetili su na Davida Byrna s početka osamdesetih, jer je tada i svirao sa Headsima na ključnim albumima i turnejama, prije nego je došao u King Crimson. S druge strane, drugi gitarist Steve Vai, solistička zvijezda sama od sebe, skupa s njim odradila je sjajan gitaristički program uz spektakluarnu podršku ritam sekcije Levina na prepozbatljivom stick-basu i Careya. Sve skupa 19 pjesama u dva sata svirke, sa sjedećim mjestima na parketu Šalate, priuštilo je publici jednu od najfascinantnijih svirki ove godine na koncertu s kojega nitko nije otišao ravnodušan, a večina je izašla oduševljena.
Otvori KEKS Pay
