SPLIT - Svježe uprizorenje Bizetova remek-djela, opere u četiri čina Carmen, u splitsko-osječkoj koprodukciji, izvedeno preksinoć u prvom premijernom terminu nove sezone splitskog HNK, ostavilo je publiku pomalo suzdržanom. Ne zbog izvrsne Martine Tomčić - vrckave, fatalne zavodnice Carmen i njezina uvjerljivog, rutiniranog partnera Božidara Nikolova, iskusnoga bugarskog internacionalca, koji je Don Josea pjevao donekle sputan laganom prehladom. Svakako ne i zbog maestra Ive Lipanovića. Odmjereno i izvođačima naklono ravnao je sasvim solidnim orkestrom kuće, unatoč dvodnevnoj karanteni zbog temperature.
Sasvim zdrav, ali mnogima ne i prav, na kraju je ostao redatelj Petar Selem. Kao da se povijest u Splitu ponovila. Poput Bizeta, koji je umro neshvaćen, neće se ni Selem svojim revizionističkim pristupom proslaviti kod zadrtih tradicionalista. Takvi Carmen zahtijevaju u opće (pre)poznatom obliku. Selem je pak, tražeći svježu krv za toliko izvođeni operni standard, istraživao izvornik. Spoznao je da autor nije vidio Carmen u kalupu malograđanskih normativa zadnje četvrtine 19. stoljeća, pa je napravio drastičan rez "back to roots".
Splitska Carmen svevremenska je i sveprostorna u svojoj fatalističkoj žudnji za slobodom. Španjolska, tradicionalne oprave, tek su naznačene.
Kulise su krajnje minimizirane, a pozornica natrpana izvođačima čiji je outfit i izgled zaprepastio konzervativce. Istina, ima pomalo i lutanja u masovkama, koje bi se dale reducirati po načelu "manje je koji put više", no Selemu treba skinuti kapu na hrabrosti. Nije išao nasigurno, pa je opasnim revizionizmom uvelike determinirao krajnji učinak. Na bolje ili lošije - kako tko gleda.
Rasteretimo li se pak ovog uvelike nepotrebnog filozofiranja o esenciji, "Carmen" s Martinom Tomčić i Božidarom Nikolovom komad je koji se ne propušta. Prava mala ali fina senzacija s dovoljnom dozom kontroverzije.
Dragan Miljuš
Otvori KEKS Pay
